Virtue ©

Link
Što je to u nama,što nas tjera dalje iako ne vidimo nikakvog smisla u tome? Inače sam tip osobe koja će instinktivno na raskrižju odabrati smjer bez da stane,razmisli,raspita se. Koji puta skrenem u pravom smjeru,neki puta i promašim.Ponekad mi se čini i da sam samo napravio krug do istog raskrižja.Ne žalim.
Držim se toga da ne treba razmišljati šta bi bilo,da je bilo drugačije.Uvidim greške i trudim se da ih u budućnosti ne ponovim.Tu dolazi do izražaja ljudska glupost,pa se desi i da istu ponovim.Susrećem se tako putem sa raznim mišljenjima,kritikama i savjetima.Najčešće ih dobivam bez da sam ih tražio.Mislim da je to zato jer je lako uputiti riječ kritike ili savjet drugome.To je nešto kao eksperimentiranje na tuđoj koži.Najzabavnije u svemu tome je da,kad trebaš pravi savjet,jako teško dođeš do njega.Bilo je takvih situacija poprilično.Najbolje je kad čujem famozne riječi „trebao bi“.Znam i ja da bih trebao,samo ne znam kako!Tu dolaze do izražaja prijatelji.Oni pravi.Ne oni koji ti to svakodnevno šapuću na uho.Takvih je u životu malo.I traju.Dugo.Ostali ljudi u mom životu su smješteni u nekoj od kategorija poznanika, kolega,rodbine,društva za zabavu.Ne mislim čak ni da partner/ica mora svakako biti i prijatelj.Može postati,ali nije neophodno.Pravom prijatelju ću preći i preko neugodnih situacija,vjerujući da nije imao loše namjere.Bitno je imati barem jednu takvu osobu u životu.Svi ostali dolaze,budu tu jedno vrijeme, prolaze i odlaze.

ova ti je neka..kolodvorska..

ono sto te tjera dalje iako nemas smisla..je inercija...

a ovi prolaznici..u dolasku i odlasku.. bas kolodvorski

ali to tak i je..neko je negdje napisao da je zivot, u smislu interakcije s ljudima, jedan veliki kolodvor... svak je na svojem putu..samo se na tom kolodvoru sastajemo..na tren-dva

Pa tak je...nema tu neke mudrosti.

Nekak mi se čini da ljudi tim pojmom olako i površno barataju....