Ručkić krčkić

Na slici smo moj pokojni muž i ja, na dan našeg vjenčanja. Tko me poznaje, u mojem će osmijehu vidjeti zebnju: Ajme! U što sam se uvalila?! Svejedno, ovo je vjerojatno moj posljednji zabilježeni zagrljaj prepun povjerenja i nade.

A dalje je bilo što je bilo, a ja se danas zapitah, na koliko smo zamjenskih zagrljaja pristali zato jer više nije bilo ovakvih? Na koliko sam JA pristala? Bih li se uopće još uvijek znala ovako zagrliti? S dvonošcem suprotnog spola, naime. Sa životinjcima se stalno grlim, od srca i svim srcem.

Ne vjerujem u priče da samo jednom u životu volimo, da je samo jedna tzv. "Prava Ljubav", ali mislim da zaista samo jednom volimo potpuno naivno i bez popisa zahtjeva/uvjeta iza leđa. Kad sam ugledala onu mainu sliku, koja je zaista simpatična, znate kaj sam prvo pomislila? Bih li ja mogla biti s nekim tko drži kičastu sliku konja na zidu. Bilivit or not, to mi je bila prva pomisao! A zaključak je bio: ni pod razno.

Eh, i kako sad stići do prihvaćanja kičastog konja na zidu, koji se ondje našao iz tko zna kakvih, možda sasvim sentimentalnih i shvatljivih razloga, a možda iz čistog neukusa, pa kaj onda, kako stići do tog "pa kaj onda" nakon što smo se izvještili u stjecanju vlastitih zidova i ukrašavanja po vlastitom ukusu, u življenju u kojem su nam zagrljaji najčešće potpuno invazivni oblici potpuno neželjene prisnosti, u kojem su dozvoljivi u erotskom klinču, ali ne izvan njega, da, sjećam se kolegice s posla koja me zagrlila kad mi je u zbornicu stigla vijest o muževljevoj smrti, i koliko mi je mučan bio taj zagrljaj, i koliko mi je snage trebalo da ga ne otresem sa sebe, paz ovo, ja sam ga junački izdurala, iz obzira prema njoj, ali onda sam je omrznula za sva vremena i nikad više nismo bile dobre, a kamoli prisne.

Ta profanacija prisnosti... Ta "kultura" u kojoj se zagrljaj izjednači s rukovanjem, pomalo gadljivo, ali socijalizirano, u kojoj je seks sinegdoha cijelog kozmosa osjećaja, koji bi mogli biti, ali neće biti, jer je sinegdoha odradila odradljivi dio posla. Te Iskrice, ti blogovi emocionalnog striptiza koji bismo tako rado izveli za samo jednu osobu, u polumraku, žmirečki, ta depravacija koja nas tjera da se izložimo kome god, samo zato da u mraku, žmirečki, ne svenemo od oskudice.

Ali, onda se stresemo, popijemo kavu, zamjerimo kičastog konja na zidu, procijenimo izglede za namirenje svojih zahtjeva i uvjeta, prekrižimo, zagrlimo rutinski i pristojno, i sa zadovoljstvom odmjerimo umjetničke originale i reprodukcije na vlastitim zidovima.

Da, mogli bismo živjeti zagrljeni, uz puno više zebnje... Je li nam tako bilo bolje? Bi li nam tako bilo bolje?

A dobro je i ovako.

toplije je.
Ako ništa.

Zgodan par ste bili.Sviđa mi se poza.

Je. Ponekad prija ta toplina, ali znaš kaj, nemreš baš potrpjeti svačiji znoj. Kad se zagrljaj profanira, onda ti je to kao rukovanje s nekim tko ima znojave dlanove.

Pa je, bili smo zgodni :-)) I zasebno i zajedno ;-))

Ja se ne volim baš grliti.
Ono..rijetko mi dođe da nekog baš stisnem.

Paz čuda, još nitko nije prijavio! Popularnost mi je drastično opala, ah! :-((

Ali volim dodirivati ljude.Kad želim pojačati poruku.
Na poslu to počnem raditi pa ekipa popizdi.:)

Imam masu "zagrljenih" slika, ali uglavnom netko grli mene, a ja trpim.

Mene ti je Duška podsjetila na gušt grljenja. To malo pseto je toliko tjelesno, a malecko, nemreš to doživjeti kao nametljivost, i to ti intuitivno traži grljenje, ono, uvali se, namjesti se, i štaš sad, zagrliš, i bude lijepo :-))

Jednom nam došla cura na zamjenu..Nakon 3 tjedna me zamolila da je ne dodirujem više:)
Uopće nisam kužila da imam taj "pik-pik" u rame đir.

lijepa slika vegs :)
i svađa mi se opaska na kičastog konja. tko će to oštrije ocijeniti od kraljice kiča.
vidjeli smo mi ovdje i tvoje zidove..a da, to je high class kitsch :))

skraćeno, Vega
zagrljaj ti je ugodan i voliš ga
ali ljude baš i ne
usudio bi se reći, i konje ubijaju

Kužim ju, božo. Ni ja ne trpim te pipkavce i one koji ti prilaze preblizu ili ti se unose u facu dok pričaju. Stvarno je opako kužiti koliko dodir može biti invazivan i onda manipulirati time. CCCCC, sram te bilo!

Blogme, gero, na mojim zidovima ni trunčice kiča, ali jopet, procjene su stvar (ne)ukusa, jel' tak? ;-)) A vidim da ti se svađa, pa može i tako.

Pero, kad ti to tak napišeš, ispadne da ljude mrzim, dočim je istina da NEKE ljude jako volim, a sve ostale podnosim.

:)

i to je važno naglasiti, Vega
al ne bi bilo u redu da to ja velim :)

Gera je nešto nabrijana već par dana.

naravno vega, cijenim i svoj i tvoj i svačiji ukus :)

A bit će da si je opet nekog neukog manijaka dofurala doma pa ga ne zna izbacit. Kič sa zida lako skineš, ali kič iz kuće teško makneš.

Takvog kojna staviš na zid ako je dar..kćer, sin..unučica naslikala ili bla.

i ok.

Ja, gero, ne. Cijenim svoj i svojih istomišljenika, ostale podnosim kad moram, a najčešće ne moram.

Ma, i ja ti imam na zidu pored zahoda koji ne koristim jedan goblen ruže u cvatu. Dar, hebga. Mnogima se sviđa i samo je pitanje procjene dovoljno mi drage osobe s pomanjkanjem ukusa kojoj ću je pokloniti. Do tada, eto, na zidu je ;-))

ne podnosim ljude koji dođu komunicirat na manje od pol metra i...
urlaju dok govore,pljuckaju...k'o da sam gluh (za sada još ne)

U spavaćoj sobi imam jednu mrtvu prirodu, dar autora, ubibože odvratnu, ali dobro pokriva fleku od prijašnje slike na zidu. Međutim, kad skupim lovu da obojim i tu sobu, zbogom zauvijek! (Okvir vrijedi daleko više nego slika, btw.)

:)

sto ne znaci da nemas potrebu pljuckati po svemu sto se ne uklapa u tvoju sliku :)
interesantna ti ova gore recenica. cijeni se istomišljenjištvo (najčešće ulizicarstvo) ili autoritet, mašala vegs:))

Sad kontam.
Gera je nadrkana nakon tuluma.
Biće nas netko gadno ocrnio tamo.

ahh..

A, evo, prijavilo! Dobro je, još kotiram! ;-))

Sad bih ja geru pik-pik kažiprstom u rame i "De, reci kaj te muči..de, de.."
:)))

Pogrešno, gero. Moji istomišljenici glede procjene umjetnosti i kiča su obično ljudi obrazovani na način koji im omogućava upućenu procjenu. I meni samoj je poneki kičeraj sasvim dopadljiv, ali ja ZNAM da je to kič; s druge strane, mnoge umjetnine ne bih na zid ni da mi autori plate, ali ZNAM da su umjetnine. Kičasti konj, kako god zemeš, nema prolaza, osim ako je zbilja djelo neuke osobe, npr. djetešceta koje mi je milo.

A to je bio neki tulum?

valjda doček.

Ma, nemre se meni gera zamjeriti, još imam biljku koju mi je poklonila, eno, rasadila je i svugdje buja, otporno na sve uvjete i nevolje :-))

i meni je simpa.Al kužim da je muči nešto.
Pa velim..de, gero.

pik-pik

Biće da ima veze s Paske i bloškim šoricama.
Hah..
Paske se ponašala k'o onaj njezin bivši majmun.
ako mene pita.

A slatka mi je ta ekipica emocionalnih debilčeka-simbiotičara... Oni se tak bezuvjetno podržavaju sve dok netko ne pukne, a kad pukne, onda je eksplozija na blogu. Mi si, s druge strane, svašta neugodnog kažemo, evo, ja tebi za šminku, meni krelec za kile, što je sve jedana ergo izgutao, a nismo baš ni prema stiksi bili nježni... Baš smo gadovi, ne samo prema njima, nego i prema sebi, kaj ne?

*jadan ergo

Pa jesmo.

Zato što nam je stalo.

Pašće je stvarno slatka ženica. Licem. A mai joj fakat izgleda kao baka. Prvo sam pomislila da joj je to neka kasna kći (jer znam da nema tak velike unuke), a tek iz nečijeg komentara skužih da je pašće.

pik pik, pika vas nekaj u oko..ponašajte se.
niste nikome toliko bitne ni bile, nit budete ikad :)

drago mi vega da ti biljka nije krepala, kod nas se tome veli - pokolnjena ti od srca :)
a i valjda se lijepo brines za nju.

Je slatka je.
Ali mi neak..kajaznam.

Ma serem.
slatka je.
:)

Možda malo razrooka ispala na slici.
samo to.

Ajd, gero, ne se žestit bez veze, nitko ovdje nikome nije jako bitan, pa čak ni nakon 100 zagrljaja i cijelog botaničkog vrta. Ako netko nekome postane bitan, to zbilja nema veze sa slikama s bloga. Al evo, ako ti ovo uljepša dan, bit će mi drago: imaš dobar ukus za glazbu, to je neosporno. (Doduše, u tom aspektu sam prilično neuka, al hebga, ovak intuitvno, tvoj izbor mi obično paše.)

Misliš da bi ergo to mogao dugoročno ševit uz konja na zidu?

Oni bi bili odličan par.

U nekom svijetu gdje nitko nikom ne bi trebao dokazivati nešto.

Ali ergova ovozemaljska dugoročna cura će morati biti cura.Bez bivšeg braka, djece..
Poželjno djevica:))

Ne bi. Ergo ima kinderštube i pride je štreber. Ne bi on mogao uz konja, nikako.

Hah..voli on konje:))

Ali da mu ona naslika konja, eeeeeee, onak u zanosu i strasti, eeeeee, taj bi paripao na zidu, a oni ispod!

:))

ma kakva zestica, vegs, samo sam vam malo kratkoročno nafutrala zombija :)
kisi kisi :))

Gero, čini mi se da prilično prekasno skužiš da je zombie zapravo mrtvac. Žao mi zbog toga, jebiga! Ajd malo pozornije poslušaj glazbu koju voliš.

Nego, iznenadilo me kak je kokoš zapravo grda. One druge slike koje je ovdje stavljala mi nisu ostavile takav dojam, ok, nije ljepotica, ali izgledala mi je ko mala seljančica iz susjedstva, onak, jedro. Na ovoj slici izgleda točno onako kako i piše: suhoparna štreberica s beživotnim aspiracijama.

:)
grozna si

Samo je riđa i nenašminkana.

a i dobro joj se smije brk.
ima života...negdje unutra.

Ma nisam... Samo nisam taktična. Mislim, ajd reci, jel bi ti izabrala onakve okvire za naočale, ili onakvu boju za jaknu uz svoje prirodne kolore? Ne bi, naravno. Jer si dovoljno pristojna prema ostatku svijeta. OK, priznajem, ja sama sam uglavnom nepristojna prema ostatku svijeta u svojoj pojavnosti, zato jer mi je udobnost važnija od njihove ugode, ali bar jednom dnevno se uljudim i znam što mi pristaje, a što ne.

Već sam joj rekla da bi s oblekom mogla puno bolje..
i nadrapala:)

Ma, kaj te briga, uostalom... Joooooj, ja bih morala nešto prokrčkat. Krpice sa zeljem. Sutra ću ribu. Jooooj, sutra moram na posao, nakon 18 dana, jezivo! Ne da mi se, neće mi se...

radi se sutra?

uff...

Meni nekako subota danas..

Ali, prije odlaska, moram primijetiti sljedeće: opet smo komentarima potpuno izignorirali temu. Fajt uvijek prevagne, iskrenost i iskrena upitanost se ignoriraju. Neka. Ovdje je takav kič. I ja njemu. Valjda i kič ima neku svoju vrijednost, tog potpunog zanemarivanja govana u (stvarnom) životu.

*I ja U njemu.

tema je zaokružena.

A konja prihvatimo svaki put.Do prvog krečenja;)

Tema NIJE zaokružena, samo nitko nema petlje priznati da pristaje na "daj što daš" jer se više ne ufa u drugačije; ili jer ne vjeruje da može drugačije. To me istinski sad raspigalo!

Tko ovdje (osim mene, a ni ja nisam baš stalno pouzdana) ima petlje biti sasvim SAM? Tko se ovdje usudi odbiti trunčicu ljubaznosti, u čiju iskrenost i motive ima SVAKOG razloga posumnjati, i razoriti šarene laže, osim mene, a ni ja nisam uvijek sasvim pouzdana, pa se suočiti s mogućnošću da je dobar komad života zaista protutnjao, možda kroz nas, možda mimo nas, možda mi s njim, ali da ga više nema i da OPET moramo učiti nešto drugačije? Kome se TO da????

nitko nije sasvim sam
barem ne ovdje

hm.

Ja t mislim da možemo imati točno onoliko koliko imamo.

Možda BISMO mogli manje/više..da smo motivirani.
A motiviraju nas očekivanja.
Nade.

Te otužne žene, koje ja tako razljutim svojim uvidima, a zapravo su sasvim simpatetički i sasvim empatičnim, jer i ja poželim tako, i ja bih mogla tako, samo da sam malo tuplja, malo fleksibilnija, malo naivnija, malo manje ja, te jadne žene koje se grle beznadno u svojem jadu što nemaju koga drugoga zagrliti, a zapravo imaju, svoju DJECU prije svih, te opustošene jebaljke koje misle da će im sprovod biti veličanstveniji ako se razgolite pred strancima, ako ih ispoštuju kao svoje najrođenije i najdraže, ta mai, koja će dobiti unuka a nije u stanju voljeti kćeri, bar jednu od njih nije, ta juicy, koja je, koliko znam, na blogu DVA PUTA spomenula unuka, jer je NJOJ grozno biti baka, ali joj nije grozno biti nezrela šiparica koja čeka interkontinentalni poziv oportunističkog ševca... Ma, meni je to, ljudi moji, čista TRAGEDIJA, a samo zato jer mi je nepodnošljivo podnositi toliku tragičnost ja to sve skupa pretvorim u satiru i farsu... Najtragičnije žanrove, zapravo. Čisti očaj.

A kajaznam.
Ja uvijek mislim da ovdje vidimo samo dio tih ljudi.Onaj koji oni žele pokazati.

da nije njih
tvoj se Ja ne bi čuo

A pokazuju da bi se svidjeli?Uklopili?
e..to ne znam.)

Božo, daješ im previše kredita: još nisi spoznala razmjere ljudske gluposti. A i ja joj se još uvijek nemrem načuditi, iako je pomalo počinjem prihvaćati.

Perce, ti si čisti zombie. Mislim da bi te gera mogla jako voljeti. Nisi neugodan, ali to ti je glavna i jedina vidljiva vrlina.

Možda bolje da ne spoznam:))

Ma kakvi, božo, to su ti zlice i ubojice, jedino nam je sreća što su glupi i što uče iz holivudskih gluposti. Inače bi nas zaklali na spavanju, satjerali u logore, napravili od nas sapune i međusobno se uvjeravali da je sve to zbog evolucije.

Baš si ljuta danas.

A sve pod parolom UNIVERZALNE I BEZUVJETNE ljubavi, of skroz.

Nisam bila kad sam počela.

ima i gorjih stvari
od biti ugodan
pa čak i ako sam zombie :)

Ti još želiš da te razuvjere.

Ali sad jesam. Sve što ovdje vidim su nakaze, karikature i opake utvare. No, nije to najgore: najgore je to što ih moraš prihvatiti kao ono što deklariraju, a deklariraju svoje suprotnosti - tople, srdačne, tolerantne osobe pune općenarodne ljubavi, tj. bez trunčice prdeža, a kamoli dreka u sebi - da bi ostvarila što: neki privid komunikacije?

Pa da. Do prvog krečenja.

JAKO želim da me razuvjere. Jer, ako je ovo neki reprezentativan uzorak ljudstva, moram preispitati SVA svoja prijašnja uvjerenja. A bojim se da će ispasti zagađena, kao uzorci u CSI-u, i niš više neće imati valjani pravorijek.

Ali to nije tvoj problem.

Pero, do prvog krečenja. Nažalost, što god/tko god ti bio, ova persona ti nije trajna vrijednost.

preispitivanje je hrabrost
i toplo ga preporučam
rezultati, ma koliko bili uzdrmavajući, u nekom nas trenutku života
ipak zadovolje

Sad sam već mrzovoljna od gladi. Dakle, idem kuhati. Tek sita mogu reći što zaista mislim. A bojim se da ću i sita misliti ovo što sad mislim.

A ovo dodajem za stotku u komentarima. Za one koji svoju sreću broje. Ili uspjeh. Ili neuspjeh. I whatever. Kičasto.

Mene je iznenadila rasprava sa statističarima.Veli on meni "Nekad prvo zacrtaš rezultat koji žeiš dobiti i mijenjaš načine na koje računaš dok ne dobiješ baš to kaj želiš"
Higgsov bozon i bla.

Stoga me ne bi iznenadio sapun Marta-Marta :)
Ukoliko bi netko samo kroz izradu sapuna došao do nekog zacrtanog rezultata.

Zato je dobro da se boje.

A lijepo vidjeti da je The Blog postavio trend.

:)
Možda nakon gledanja sebese na slici požele zaviriti ispod?

idem postaviti stol i ja.
cmook!

Ne, božo, marta-marta sapuna se ZAISTA treba bojati, jer taj ne bi doveo do nekog zacrtanog rezultata, samo bi eventualno zadržao status quo. A to je ono što je težnja kiča: uvjeravanje da živimo u najboljem od svih mogućih svjetova, bez obzira koliko taj naš usran bio. Nije još usraniji.

Kad god veliš "Joj, gle prekrasnog li cvijeta", zapravo ne veliš "Joj, gle, nemamo odgovarajućeg predsjedničkog kandidata!". To ti je to.

Kad kokoš na sebe napenali odvratne naočale i bezličnu jaknu, od koje je još bezbojnija nego što bi inače posjedjela riđokosa bila, ona misli da govori "Nije me briga", ali zapravo govori "Što ja tu mogu".

A po meni bi OK bilo reći "Ne mogu biti mlađa, ne mogu biti ljepša, ne mogu biti pametnija ili gluplja, štoviše, NE ŽELIM biti ništa od toga jer sam se svojski potrudila biti baš ovakva kakva jesam, ali ŽELIM biti privlačna". Ne svakome, više ne. Kad se žena namjerno poružni, meni to govori o regresiji u represivno mladenaštvo i o životnom kukavičluku. A istovremeno mi je drago što to vidim na nekome bloškom liku, jer onda naučim kako to izbjeći kod sebe, tak da sve ovo skup zaista nije neprijateljska opaska, nego puna zahvalnosti, ajmo reć, svojevrsni bloški "zagrljaj".

To grljenje plastičnih "cvijetaka" za mene je simptom općenarodnog defetizma: ti ljudi doista sebe ne vole, a još manje vole ikoga tko bih ih mogao podsjetiti na sebe kakve ne vole, i onda grle te nekakve "imidže", ne zato jer im se sviđaju, ma kakvi, preziru ih iz dna duše, ali kao ucjenu da se ne dira u njihove.

S druge strane, ja koja to nemrem, ne zato jer neću, nego jer sam odveć gadljiva, ja mislim da su te žene zapraf jako zgodne, svaka na svoj način, i suosjećam s njihovim jadom što (više) nisu u trendu, i shvaćam kukavičluk zbog kojeg nasilu nastoje stvoriti neki trend u kojem bi bile face... Ali, tog trenda NEMA. Žene naših godina i starije se uparuju, kad se uparuju, ne zbog ljubavi, nego zbog ugode: jer dobro kuhaju, jer ne gnjave, jer imaju gajbu ili nofce... I pri tome ne moraju biti niš ljepše ili pametnije od pijane darlingice, naprotiv, trebaju biti baš poput nje, ali manje arogantne, u tajciama na varikoznim venama, s razmazanom šminkom, natapirane i smrdljive po laku za kosu, u potpeticama u kojma jedva nabadaju, pune volje, pune zahvalnosti za primjećivanje, pune divljenja za svaki banalni poduhvat mužjaka koji im, npr., ušićari neku jeftiniju mesinu koju će skuhati za oboje. I to je divno. Ako im je to dovoljno.

Once in a blue moon, dogodi se i gerijatrijska ljubav. I svaka od nas se ima pravo nadati da će se njoj posrećiti. Uz punu svijest da su šanse da poginemo prelazeći po zebir, da nas strefi munja ili meteor, ili da dobijemo na lotu deseterostruko veće. Ali, nadati se možemo, i trebamo, i trebamo živjeti prema TOME, a ne prema plastikanjerima na nadgrobnom spomeniku.

*zebri

Jebote vega, sredi se, stvarno nisi normalna!

Juicy, sredi se, ti već duuugoooo nisi normalna! (Ja bar nisam kupila stan za 20-godišnjeg ševca kojeg je bilo sram da ga vide sa mnom u javnosti.)

Meni je Koka jako lijepa žena. Prirodna, casual, nenapirlitana, baš lijepa, lijepa žena.

A i tvoja je fotka, Vega, topla. Lijepi par ste bili.

Ja volim zagrljaje. Jako. Srce na srce, ugodan je to i oslobađajući osjećaj. Pa je tako za mene zagrljaj više znak prisnosti nego sociološko civilizacijski fenomen što ga je sirovi kapitalizam proturio kao zarepak uz Coca-colu.

Hoću reć, ne postoji kultura zagrljaja. Al bilo bi zgodno da postoji. A uz nju bi išla i uputstva za upotrebu za neupućene. Naprimjer, ne hodati svijetom sa osmijehom od uha do uha i ne grliti slučajne prolaznike. Neko bi ti mogao navuć bijelu košuljicu. Bez rukava. I tako. Dalo bi se prostudirat tu ideju.

Ovo je Vegina ispivjest, ušečerila do daske, jbg. istina boli ružna si i seljančura po izgledu robi i mjestu stanovanja, poganog jezika i loviš prijatelje na ostavštinu..haha neugledna do neba, pa si i takvo društvo biraš, i ukratko ma tko bi tebe jebo jel se vidiš na kaj ličiš, a kaj se cuge tiče poločeš sigurno više, jer treba ti schuss da izađeš među ljude...I usput kaj me poznaš? uz tako detaljirani opis..