Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Negdje u očekivanju sam tebe kao gosta mog trenutka radosti. Ne znam koliko bih dugo zadržala ruke u tvojoj kosi, ali u tom trenutku kad slušam šapat tvog srca, u sebi nosim pradavni prkos prema ritmovima rastanka. Spuštam se u ponor tvojih očiju i kao pravednik u takvom neumornom stanju poželim čuti glazbu tvoje duše, tako tihu, delikatnu i lijepu. Postoje neke riječi koje te diraju ... ma što ja učinila... promijeniti ih ne želim. Budi uvijek takav, pretvoren u želju, čiji dobar znamen osjećam kako progovara ispod glasa i zoveš me da ti polako, polako prilazim.

Kao nekad u svitanje... neciji snovi prate tvoje rijeci, i tiho u kutu zelje nikada izrecene, odlaze u zaborav. Lijep dan ti zelim...

ej, "nostalgijo", pa ovo je stvarno predivno iznenađenje :)

Polako polako polako. Tako je najbolje.

Noćas sam imao krila. Krila satkana od snova. Nošen vlastitim mislima, gonjen žudnjom za ljubavi obletio sam svijet u trenu i poletio put Mjeseca vođen svijetlom sazvijedža. Letio sam da izvadim biser iz rijeke mjesečevih suza. Da okupam izgrebenu dušu i natopim žed samotnog, slomljenog srca. U rijeci na kojoj se napajaju jednorozi, u kojoj se rađaju vile i kupaju boginje. Zadivljen tamnomodrim bojama svemira put mi bijaše kratak. Prekratak. Ugledah obalu srebrne rijeke koja sjaji kozmičkom svjetlošću neprekidne božanske čarolije.

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr