Ručkić krčkić

I tak, prošlo je. Jučer sam doznala da je prekjučer umro moj mladi kolega, danas sam ostatke iz hladnjaka ubacila u neki paradajz-saft pa što bude, uzrujala sam se zbog ubojstva francuskih karikaturista, onda sam se uzrujala što nitko od silno dobronamjernih i blagonaklonih te etički vertikalnih ljudi na dragom nam blogeku ni zuc o tome, pa sam se sjetila da nisu ni o odrubljenim novinarskim glavama, valjda je već normalno, ali nije normalno kad pogine neki pjevač zabavne glazbe ili princeza, sad samo čekam kad će Mišo Kovač ili Tereza Kesovija ili neka druga okrunjena glavurda... Ma!

Osjećam se manjinski. Valjda. Jer službeno nisam manjina. Ali, valjda se tak osjećaju ljudi koji su okruženi ukusima, načelima, postupcima, pa i zidnim ukrasima, koji im nisu prihvatljivi. OK, moš si ti tisuću i jedan put reći kaj me briga, ja ne živim tako, ja ne mislim tako, ja ne postupam tako i ja ne moram gledati takav zid, ali hebga, satjera te to u neki tihi očaj, u neku metaforičku burku iz koje moš samo proškiljiti na svijet, jer ako zucneš, sad će kamenovanje blagonaklonim, dobronamjernim i etički vertikalnim ručicama koje bi se pomlađivale seksom s mladima, skupim kremicama i općenarodnim odobravanjem istomišljeničkih masa.

A kajaznam... Možda je samo četvrtkitis. Možda ja samo dođem ovamo kad sam ovako raspoložena... Možda nam nitko ne kroji burke dok se vertikale bave prebrojavanjem i bojanjem picinih dlaka... Možda je sve to daleko od mene. Možda mi zaista nitko ne može nametati vjeru, stavove, postupke, životne prioritete, društvo, načine uslikavanja s društvom, stil i sadržaj pisanja, i vjerojatno je zaista dobro što ih još uvijek smiju komentirati. I ja njihove.

Očito nisi ni bila na ignoru, jer nikog nisam micala. Ali, sad ideš. Ne želim na svojim zapisima nekoga tko zna samo harangirati i držati govorancije - za to ti zaista nije potreban moj blog.

Ode ona! Viš, to je zanimljivo, ta autocenzura zbog umišljaja: uvrtjela si je u glavu da je u ignoru pa se tako i ponašala. A onda je zbilja dobila ignor jer se ponašala tako da ga zaslužuje.

A eno, krenule ručice, podigle se od picinih dlaka u moralne vertikale :-))

Ali, jedna ručica skakuće i uporno viče "Ja, ja, gle mene, ja, o meni!!!" Bljak.

Autocenzura. Pitam se koliko je već djelatna, ne ovdje, ovo mjesto je uistinu nevažno, iako indikativno (naime, svi ti fanatici i fundamentalisti nisu nitko drugi nego ljudi poput nas, također zaokupljeni picinim dlakama, mišljenjem koje o njima imaju drugi...), točnije, pitam se koliko se profesionalci od pera/tipkovnice već sad ne usuđuju napisati što misle i žele, već sad odvaguju rizike kotrljajuće glave.

I bojim se da će još za mojeg života nastati smjena kultura, jer ova naša je zaista dekadentna, mislim, kultura koja se uistinu i sama bavi brojanjem picinih dlaka i smatra uzaludnim podići pogled baš i nema neki osobit razlog opstanka. A meni se tak ne da nositi burku!

a bogati...ovdje ergova slika sjela baš taman...a?
duška zamjenjuje sliku tvojih picinih dlaka? :)

projiciraš malo? :)

podjebavaš na fino?
kao onda, ima drugu? :)

kao, ima drugu kuju?
ili što si htjela reći?

:) joj joj...meni samo tu stiksi viri iz kalupa.

inače, ostali su mi odnosi ok.
ako ne odobravam, razumijem u potpunosti.:)

ne moraš me na ignore, idem sama.:P

Hej, bok, popizdić! Pa je, podjebavam pod sitno, a i sviđa mi se aureola oko Duškine glave.

Kaj se erga tiče, ne vjerujem da je u celibatu, a ima li neku stalnu novu, ne bih znala. Možda tu i tamo karitativno prcne staru.

(Uostalom, znam da tekst nemre postići željenu reakciju, ali slika uvijek može.)