Hi hi hi:)
Autor: Alabamba | 13.04.2005. u 13:38 | opcije
Ovo sam već negdje napisao ali sad pišem samo TEBI: Ako me poželiš…poklonit ću se, pokleknut ću pod tvoje noge, ali ne kao rob, ne kao pokoreni lutak već kao muškarac koji se poklanja iskonskoj ženi. Samostalnoj, snažnoj i tvrdoj… i mekanoj, ranjivoj i nečijoj. Baš kao nekad davno. Kao muškarac koji se klanjao ženi i uzimao je sa sveopćim poštovanjem jer nije ona simbol ili slika života. Ona jest život. A on je to znao. Danas mu se smiju da je bio glup, zaostao. Podrugljivo ga nazivaju spiljskim čovjekom, a zapravo ti koji mu se smiju žive u spilji vlastite oholosti i egoizma. Taštine. Ne tražim i ne želim priznanje da sam osjećajan, pametan, dobar. Ja sam kao i svi drugi ljudi. Samo tražim ljubav i mir toplog strastvenog zagrljaja. Tražim prijatelja u tebi. Tražim istinu i tražim požudu istu onakvu kakvu nudim i tebi. Tražim srce koje sluša svijet oko sebe i čuje istu melodiju kao i moje. Istu melodiju, ali drugačije. Tražim da mi otkriješ svoju dušu, da mi pokažeš sve ožiljke i nezacijeljene rane. Da spomeneš svaku suzu koja je pala u gorčini satrtog povjerenja i prijateljstva. Lažljive ljubavi. Jer ja ti zauzvrat nudim isto. Utjehu i ljubav. Bit ću tvoj vodič kroz maglu svakodnevnice. Tvoj svjetionik, tvoj lučonoša, a ti ćeš biti moj. Pružam ti dušu ranjivu kao i svaku drugu, samo naučenu da se brani drugačije od drugih, da se obrani možda bolje od drugih. A ipak isto izbrazdanu životnim porazima i pobjedama poput tvoje. I nikad više nećeš biti sama. Ako ne vjeruješ, pogledaj u moje oči. Vidjet ćeš ponos i razumijevanje istinskog muškarca. Ne podložnog lakeja ili nestalnu budalu. Ako želiš bit ću tvoj. Samo moraš pružiti ruku, a ako ne… vratit ću se. Možda ne u istom tijelu ni očiju iste boje. Ali bit ću tu… negdje. Samo me moraš poželjeti.
AHAHAHAHAHAAHAAHHAAAAAA!!!!!!
Autor: sindikalista | 13.04.2005. u 13:39 | opcije
je..izgubljena u vremenu i prostoru!!! :)))
Autor: Hannnah | 13.04.2005. u 13:40 | opcije
sindi??? ovo si kopirao? to je tvoj neki novi alterego?
Autor: Hannnah | 13.04.2005. u 13:41 | opcije
He he... danas san inspiriran... probudio se Krleža u meni....
Autor: sindikalista | 13.04.2005. u 13:51 | opcije
?(upitnik)
Autor: sindikalista | 13.04.2005. u 13:53 | opcije
Smijem se..:)
Autor: Alabamba | 13.04.2005. u 13:54 | opcije
a zakaj se smiješ?? (upitnik)
Autor: Hannnah | 13.04.2005. u 14:04 | opcije
Ima jedna žena. Tamnokosa. Uvijek nešto pametno zbori. I uvijek brine za prijatelje, brine i pomaže im. A ja samo sjedim kraj nje. Sjedim i upijam svaku riječ, upijam njen pogled, melodiju njenih riječi. Kao neki emocionalni vampir hranim se energijom njenog bića. Slatka je. Preukusna. Neodoljiva kad se zapriča. Gledam joj usne. Pratim pokrete tih divnih crvenih jastučića. Zamamni su. I pitam se kakvog su okusa. Hoću li osjetiti strast ako ih dotaknem, hoću li kušati medenu ljubav ako ih poljubim? Hoću li pronaći spokoj u njihovoj toplini? Sigurno. Ali bojim se. Bojim se da moje vrele usne ne upiju svu njenu dušu. Pohlepno. Ne usudim se jer znam da neću moći odoljeti dok ju ne progutam cijelu. Moje usne ne ljubiše već odavno. Predugo ne osjetiše okus slatkoće kakvog duša ima. Gore od žudnje za tom blaženom hranom. Gleda me u oči kad priča i siguran sam da vidi u njima moje lutajuće misli. Kao prozori u nepoznato izdajnički otkrivaju moje namjere. Smješka se blago. Znam taj izraz na licu. Govori: "Znam što želiš, znam da me želiš. Ali ne, ne još. Nisam još spremna da ti dam nektar svojih usana. Da te nahranim. Pričekaj još kratko, bit će slađe." I susprežem se. Krotim zvijer u sebi. I ne ide mi. Poput paklenog demona izvlači se iz mene, upire se kandžama, grize. Nemam više snage da ga spriječim. Boli me meso iznutra…izgrebeno je, iskrvareno. I smije mi se to malo tamno demonsko stvorenje. Smije jer zna da je pobijedio. Opet. Prestala je pričati. Gleda me mazno. Ne znam da li je primijetila moju pasiju ili je tek odlučila da je sad vrijeme za poljubac. Ne znam kakvu bol odaju moje oči, ne znam u kakvom grču mi je lice. Ne vidim ga. Možda je tako i bolje, vjerojatno ne bih to mogao podnijeti. Zasjajile joj oči tako snažno i bistro da je čak i moja zvijerčica, moj demončić zastao na trenutak - zbunjen. Nagnula je glavu i njene usne su krenule prema mojima. Spojile se. Dotakle se i duše. Bio sam u krivu. Nisam joj isisao dušu…već ona moju. Hlapim se, ali ne marim – slatko je. Umro sam…sa smiješkom na licu.
Autor: sindikalista | 13.04.2005. u 14:04 | opcije
e sindi sindi...ko te nezna....
Autor: Hannnah | 13.04.2005. u 14:14 | opcije
...znan, skupo bi me platija - he he...:-))))
Autor: sindikalista | 13.04.2005. u 14:19 | opcije
ne baš preskupo... :)))))
Autor: Hannnah | 13.04.2005. u 14:30 | opcije