Zapisi jednog zavodnika

Rekla je - Sve je u redu,
Rekla je - Zagrli me jače,
Rekla je - Nije mi ništa,
I tek je onda počela da plače
Rekla je - Nemoj da brineš,
Rekla je da nije važno,
Rekla je - Brzo će proći
Samo me zagrli snažno

tuuuuuu saaaaam, kaj me ne vidis?? :-)))))))))

Aj Mijo kako sam tužan.

sad cu da ti pricam pricu...ide ovak...veli jedna teta-more je ogromna posuda suza, molim te reci mi da nije tako...ona je isto bila tuzna jako...a stricek veli-svaka suza za jedan osmjeh :-)

Hvala ti zlato. Baš si zlatna. Ali ja sam ionako tužan. Pretužan.

Sve nježne riječi svijeta sačuvao sam - pjeva Oliver upravo u ovom trenutku. A tebe - nema.

Ove riječi koje su u weblogu - to sam samo sanjao. Hoćeš li mi ih ikada reći? Zagrliti?

Maštam o rasprskavajućim zvijezdama u kaleidoskopskom poimanju stvari one škrto sipaju svoju ljepotu blijedim svjetlom po mojim stopama u moru što se pretvaraju u koncentrične kružnice očekivanja da će sve biti u redu a rijetko kada je jer crni svirači sviraju svoj requiem bez prestanka vječno se ponavljaju kao ostarjeli vergl izlizan majmunskom rukom u nekom propalom cirkusu čekam da prođe oluja nosom priljubljenim uz staklo iako je teško nizati duhanski fitilj u toj poziciji magla unutar mojih kvadrata osvaja staklene tornjeve iz bajki vješto opisane u tisuću i jednoj noći u tisuću i drugoj ja se budim gol i mokar palim svjetlo i pijem do jutra jer su mi zvijezde došle glave i sad konačno lud do krajnosti nosim nebo u sebi širom otvoreno.

cuj ja bi ti odgovorila, al kad ne pitas mene kaj sad mogu :-)))) uostalom svakog cmoljenje tri vure dosta, sad nabaci smajl inace te opicim toljagom po glavi :-))))

U ovom trenu mi optimizam nije jača strana. But anyway thnx.

Dotaknu se linije života,
dve sudbine kao jedna traju...
il' se dirnu il' se ne dodirnu
al' jedna za drugu dobro znaju!

Ovo sam već negdje napisao ali sad pišem samo TEBI: Ako me poželiš…poklonit ću se, pokleknut ću pod tvoje noge, ali ne kao rob, ne kao pokoreni lutak već kao muškarac koji se poklanja iskonskoj ženi. Samostalnoj, snažnoj i tvrdoj… i mekanoj, ranjivoj i nečijoj. Baš kao nekad davno. Kao muškarac koji se klanjao ženi i uzimao je sa sveopćim poštovanjem jer nije ona simbol ili slika života. Ona jest život. A on je to znao. Danas mu se smiju da je bio glup, zaostao. Podrugljivo ga nazivaju spiljskim čovjekom, a zapravo ti koji mu se smiju žive u spilji vlastite oholosti i egoizma. Taštine. Ne tražim i ne želim priznanje da sam osjećajan, pametan, dobar. Ja sam kao i svi drugi ljudi. Samo tražim ljubav i mir toplog strastvenog zagrljaja. Tražim prijatelja u tebi. Tražim istinu i tražim požudu istu onakvu kakvu nudim i tebi. Tražim srce koje sluša svijet oko sebe i čuje istu melodiju kao i moje. Istu melodiju, ali drugačije. Tražim da mi otkriješ svoju dušu, da mi pokažeš sve ožiljke i nezacijeljene rane. Da spomeneš svaku suzu koja je pala u gorčini satrtog povjerenja i prijateljstva. Lažljive ljubavi. Jer ja ti zauzvrat nudim isto. Utjehu i ljubav. Bit ću tvoj vodič kroz maglu svakodnevnice. Tvoj svjetionik, tvoj lučonoša, a ti ćeš biti moj. Pružam ti dušu ranjivu kao i svaku drugu, samo naučenu da se brani drugačije od drugih, da se obrani možda bolje od drugih. A ipak isto izbrazdanu životnim porazima i pobjedama poput tvoje. I nikad više nećeš biti sama. Ako ne vjeruješ, pogledaj u moje oči. Vidjet ćeš ponos i razumijevanje istinskog muškarca. Ne podložnog lakeja ili nestalnu budalu. Ako želiš bit ću tvoj. Samo moraš pružiti ruku, a ako ne… vratit ću se. Možda ne u istom tijelu ni očiju iste boje. Ali bit ću tu… negdje. Samo me moraš poželjeti.

He he...

pjesma moje mladosti, riblja čorba....koncert u domu sportova, a podsijeća me na i nešto bolno od prije 23 godine......iju....al vrijeme ide.....ma kud mi danas nabaci bed.....