Ručkić krčkić

Evo, to mi je sinulo sad, dok odugovlačim s čišćenjem: treba preko svih tepiha prijeći vlažnom spužvom, pokupiti dlake, onda zaugerom, pa onda mokrim mopom, i na kraju suhom krpom. Ovo je samo prva soba.

Ali, hebga, meni se sviđa taj prostor, te praznine, nakon svega onoga naguranog u moj život i nakon svih raščišćavanja, evo, meni se čini da ja to zaslužujem i onda si ja to imam. Pa i čistim.

Nikad me u životu nisu karakterizirali mali planovi i skromna očekivanja. Nekak mi je to bilo bezveze, kad se može puno više. OK, priznam, od mojih grandioznih zamisli ukupno se ostvario samo skromni dio, ali da je od početka bilo skromno, ostvarilo bi se minimalno, a ja sumnjam da bi me to baš neš naročito veselilo. Možda i bi, kajaznam, nemreš živjet paralelne živote i točno znati što bi bilo da je bilo ono što nije bilo...

Uglavnom, iako sam počesto mislila da me život stijesnio u ne baš bajne situacije, kad sad promislim, mislim da sam uvijek živjela točno onako kako sam smatrala da zaslužujem: jer nisam htjela biti osoba koja ne može zaslužiti moje vlastito poštovanje. I tak sam onda preuzimala i zadaće koje bih, ruku na srce, da sam malo sklonija ugodi, a nenaklonija samopoštovanju, prepustila drugima, ustanovama, rodbini, plaćenicima... I vjerojatno mi ne bi bilo teško odustati od love, ili prostora, ili naklonosti ljudi koji su (poput mene) smatrali da bih ja to mogla i trebala sama.

I tak, sad imam taj stan, koji za mene nije samo stan, nego dom, prostor intime, protezanja, tišine, kutaka za ovo-ono, veselje, imam svoja jutra u tišini, bez ikakvih zvukova osim papigičinog cvrkuta, Duškine loptice, Kafkinog oštrenja kandži, ili Duškinog i Kafkinog ganjanja iz sobe u sobu... To mi je neprocjenjivo! Imam tu pomisao na mir doma kad se uzrujam na poslu, imam gušt biranja slatkih šarenih limenki za brašno i šećer i kavu, ili raznobojnih čaša, jer volim boje na policama, volim uzeti baš onu šalicu za kavu koja odgovara mojem raspoloženju, ili se napiti vode iz, recimo, narančaste čaše, a zelenu ostaviti za predah uz vino.

Muškarci... Nema ih kod mene, osim kad dođu u goste i odu točno onda kad bih radije opet bila sama. Jer smatram da ja to zaslužujem. I smatram da zaslužujem muškarca koji će ostati zato jer ja ne bih da ode. A mislim da za takvog nisam spremna i zato jer nisam, ja ga ne zaslužujem. Ne bi bilo lijepo da smo skupa uz moju milost s visoka i figu v žepu. Ili zato jer me strah da ću se poskliznuti i slomiti neku košćurdu, a neće biti nikog da pozove hitnu. Je, strah me toga, ali kajaznam, ima tih nekih narukvica, satova za takve strahove, ono, tresneš i stisneš gumb, a u nekom tamo centru znaju da si u nevolji pa dođu, valjda im prije toga daš ključ... Mislim da bi bilo prilično ponižavajuće držati neku OSOBU u kući zbog takvih bojazni, zar ne?

Mislim da zaslužujem nekog muškarca kojem se istinski sviđam, i kad se dotjeram i kad ne, kojem je sa mnom zabavno, ugodno, komotno, koji ne želi otići iz NAŠEG doma, ali zna otići u drugu sobu kad smo si malo previše; ili mi zna reći nek ja odem. Mislim da ne zaslužujem muškarca koji bi mi pričao priče o samostalnosti ili kajaznam, drugim obavezama, zato da izbjegne obavezu boravljenja sa mnom nakon što namiri svoje preče potrebe, što god one bile.

A svi mi imamo neke svoje potrebe... Važno je samo dobro procijeniti tko bi ih mogao namiriti, i kako, pa odabrati nekoga tko će to učiniti s poštovanjem, i uz naše vlastito samopoštovanje.

Nemrem se ja zadovoljiti garsonjericom. Ni muškom, ni stambenom.

Mislim da mi je zatvorenog prostora, ma kakav god on bio, pun kufer.
Već tri godine ne uspijevam uhvatit slobodnog vremena za planinarenje, a Velebit mi pred nosom.

svidja mi se komodica : )))
ima vega stila....

ema si bila do mamet jame....upitnik

A viš, ema, ja sam valjda istinski introvertna osoba koja je tek nabiflala ekstrovertnost: ja ti sve volim unutra. Godinama imam pse ne samo zato jer ih volim i jer su mi zabavni, nego i zato jer bez njih možda danima uopće ne bih izašla van. (Doduše, Dušku sam naučila da obavlja nuždu na prostirku pa ne idem van kad mi se jako ne ide; ipak, odem češće nego što bih bez nje, jer ona jako voli pseće društvo i igranje.)

Heeeej, siki, opet si nam tu? Tnx. Komodica je dio blagovaonice, kredenc je u kuhinji, a to mi je najdraži komad namještaja... Ček, frknem sliku, jako, jako, jako ga volim i rado se njime hvalim :-))

sve mi se čini da ću je najprije vidit kad odem iz Like .. za sad mogu samo o njoj guglat :((

Hehe, nepoćudan blog! Hvala, hvala, dobar je jal kome ga je blog dao :-))

hm, čini mi se da i kod mene dominira introvertnost, ali sam, što bi rekla biserna, pravo "dijete prirode"

Uopće te ne doživljavam!

Ohoo...lijepo si to sredila

Pa može se biti introvertiran i u prirodi, Ema. Sjećam se, dok sam bila mlađa i u boljoj kondiciji, uzela bih starog šaponju i otišla na Sljeme, samo on i ja, uživala bih u njejgovoj igri, bacanju štapova, svojem disanju, niš drugo i nikog drugog nisam trebala ili htjela... Ne kužim ljude koji imaju psa pa ga šetaju uz mobitel prilijepljen uz vlastito uho; ili koji sve moraju u čoporu.

Kae, Rekše-sekše? Tebe bi moja Duška oborila jednim svojim brkićem! ;-))

..namještaj primjeren tvom stanu

Ima i dosta svjetla...čini mi se

Pa, jesam, sleeping. Ti znaš kak je bilo prije, kaj ne? Jest da su mi trebale dvije godine razvrstavanja, raščišćavanja i biranja, ali eto, ostalo je ono što smatram da vrijedi. U podrumu još imam stan iz te blagovaoničke garniture, zbilja je lijep, ali mi se više svidio ovaj stari, majstorski... Nekak mi žao tog iz podruma, nit ga koristim, nit sam ga ikome dala. Morat ću mu smislit neku namjenu.

U odnosu na prije..kako ja pamtim...respektabilna
promjena :)

Sve u svemu, stan je prilično mračan: nisko je, i u samom uglu ulice, koja je zatvorena, doslovce prolaz. Ali, prozori su prilično veliki i ima ih puno. Da sam kat više, bilo bi prekrasno, ali nije ni ovako loše :-))

Zaista

A gle frojdovske omaške, "u podrumu imam STAN"! Jock stan, STOL.

..sjećam se..imala si hrpu stvari..i prostorije
su se činile puno manje

Pa da, bilo je tu namještaja od djeda i bake, od tate i mame, od mene, plus bolesnička oprema. A stan, zapravo, ogroman, nema sobe manje od dvajs kvadrata. Užas jedan! Sad je sve po feng shuiju, a nisam ni znala kae to, nego nedavno idem pročitati da provjerim kak treba razmjestiti biljke, i vidim, sve sam odradila kak treba: slobodni prolazi, ključna mjesta prislonjena uza zidove, ali uz laki pristup, fali mi jedino fontanica, ali mislim da se mogu prošvercati sa sudoperom u kuhinji, jer nikad ne zatvaram dvostruka vrata između kuhinje i dnevne sobe ;-))

Svaka čast Duški,
pogladim je po uški.
Dobar dan vam ugodan.
Pozdrav...

Evo, rekše-sekše, duška časti lopticom!

Ova zadnja slika mi malo mutna, ali evo, po feng shuiju, tak bi to trebalo biti: prostor za druženje, opuštanje i rad treba biti lako dostupan i prislonjen uza zid. Za biljke je svjedno gdje su, tj. smiju biti ondje gdje ima svjetla, ali ih treba biti. (Palmice svakodnevno premještam na prozor, a navečer jednu na onaj stolić u kutu, pored stolne lampe, a drugu uz kauč, također blizu stajaće lampe, jer glupave biljke ne razlikuju dnevno od umjetnog svjetla; prije sam nosala i dracenu, ali onda mi ukočilo vrat pa sam odustala.)

E tak... obrisala prašinu. Step No. 1 izvršen!

Hehe, sad sam se sjetila kak mi je boža rekla "Sad ni baba ne bi našla zamjerke tvojoj urednosti"; a ja se sjetila kak je baba kod "rodice" uspjela vidjet paučinu iza bojlera pa je nama oblajala, kakti, ona je neka uzor-domaćica-katolkinja-Rvatica, jer onda smo je sve tri smatrale epitomom licemjerja! ;-)))

A kad je prvi put vidjela moj štednjak, prastar, i ne kanim ga mijenjati jer taj će me nadživjeti, sve čista mehanika, nema tu što crknuti, ako i crkne, zamijeniš i kvit, jedino je frka ako prestanu proizvoditi dijelove, no, dakle, dođe baba i vidi gumbe na štednjaku i odma se dosjeti da ih se može iskuhati; jedino će se onda izbrisati brojevi, veli. A jooooooooooooooooooooooj! Čisti OCD.

Mislim da ću danas preskočiti korak spužva-dlake i odmah prijeći na zauganje turbo-četkom. Također ću preskočiti suhu krpu nakon mokre. A sutra idem u Namu po gumenu metlu i kvit! Radije preskočim još jedno šišanje, očito ćemo još neko vrijeme nositi kape, dakle, kosa će mi biti "pusti me da vrištim" i bez tog troška.

Ajd, idem zaugati...

Uf. Nije to lak posao. Ajd, brejk, zaslužila sam: spavaća, kupaonica, malo predsoblje i kuhinja pozaugani. Ostaje još cca 50 kvadrata :-((

Ja mislim da su ovi "skromni" zapravo ljenčine - neš ti održavat nešto malecko i nezahtjevno, malcke stanove, malecke ljubavi... Ma, ja to malim prstom, kad bih smatrala da ima smisla!

(E, da, i nije to bilo samo takvo zauganje: pošteno sam odmicala namještaj i zaugala ispod njega. Jedino ispod kredenca nisam, za to bih morala promijeniti papučicu na zaugeru, a jedva sam i ovu nekak nataknula.)

Hehe, sad sam se sjetila kak me jedna "mudra" blogerica, koja se silno kuži u sve tajne ljepote, urednosti i sređenosti po svim mogućim pitanjima, lijepo savjetovala: sve makneš i onda nemaš što čistiti, kod nje ko u apoteci! Jebote! Em niš nemaš, em stanuješ u apoteci! Ne bih ja to. Meni ljepše stanovati doma. I imati svašta. Makar tu i tamo bilo i zmazano.

Onda, dosta njih se zgražalo, uključujući i mojeg stolara, a on neki kakti fini, elitni stolar, da bi uopće došao u moj pajzl trebalo potegnuti silne veze, uključujući i spone iz djetinjstva, da kak neću gornje kuhinjske elemente, nego otvorene police... A sad ispalo da je to glavni trend u kuhinjama! A zakaj su se svi čudili? Jer im je u elementima svinjac koji se ne vidi. A ja svoje police redovito čistim. I pride ne moram stalno zjakati po ćoškovima da nađem što mi treba.

Ah, moja kućica - moja slobodica! Jest da sam u dužničkom ropstvu, ali patim samo dvaput mjesečno, jednom kad sjedne kredit, drugi put kad plaćam Diners. Vrijedi to toga!

A pride nemam niti jednog jedincatog konja u trku, konja s vijorećom grivom ili bilo kakvog konja na zidu ;-))

Ni na kauču; ni u fotelji; ni u, nedajblože, krevetu!

Etogac! Pozaugano, oprano, prebrisano, uglancano... Baba bi to savjesnije, ali meni čist dobro i bez iskuhavanja :-))