mozgovne onanije

ne volim ceremonije.

naporne su.

skupe su.

i uglavnom parade "pijanstva i kiča"

Zašto ne može jednostavnije ?

ne mislim sad na inauguraciju predsjednice RH.
lijepo je što je žena predsjednik jedne države.

nego, općenito.

jedina ceremonija u kojoj sam istinski uživala, bilo je primanje u pionire.

eto čim imamo lipu presijednicu odma imamo lip i državu , jel tako
ne može jeftinije i jednostavnije ,, jer to je njihov dan za pamćenje i da se imaju čime pohvalit , uspomene u album ugradit

zakletva, pa sendviča 2 i kokta !
bateled ! to ni na dječjim rođkasima nije bilo .

jesi zapamtila pionirsku zakletvu

već mi je sljedeća ceremonija bila tlaka.

krizma.

i vjenčanje.

i krstitke.

i sprovod.

ma kak ne bi raky :))

to se pamti..ko i anđeočuvarumili :))

danas kad postajem pionir
dajem časnu pionirsku riječ
da ću marljivo učiti i raditi
poštivati roditelje i starije
i biti vijeran i iskren drug ..
Jure ispeka kozlina , i bilo kokte i pipija u potcima , a učiteljica dobila stan , ispekla torti i dala oni bimbona , Ki-Ki , i lakše se diše , bronhi ,, a moj pokojni otac , skinija mi plavu kapu i bacija u vatru ,, ajme suza ka u krokidila ,,, Anita mi dala svoju kapu ,,
još dan danas je čuvan , mirisala je na neki lipi sapun

:)

aaaa, slatkica si :)

moja pionirska kapa i marama završile su u ko zna kojem grmu oko rudeškog potoka..igrali smo se partizana i nijemaca :))
uniforma je bila mast hev :))

uff ko se svi ti lipi ceremonija nebi sitija ,
a uvik se janjac na ražnju vrtija , bilo kruva ispod peke , i pršuta
a gostiju sa svi starana , rekla bi baba , evo ih došli nabit guzove , i ponit u torbama u svoje stanove
znaš da kod njih voda iz zida teče i da se ne moli krunica svaku večer

zapravo, malo koje se kasnije ceremonije sjećam. od svake mi nedostaje dobar dio filma. kao da nisam sudjelovala.

odnosno, jesam, ali do neke točke.

za ceremonije sam, ali nisam baš objektivan po tom pitanju. Gotovo četiri godine života proveo sam u vojsci , a ona je krcata ceremonijama. Ma u stvari dok nema rata gotovo sve se svodi na ceremoniju.

mi se nismo igrali , partizana i nejmaca , kad je umom selu bilo pun kujac ustaša , zato smo se igrali Indijanaca ,,
u divljaka luk i strijela ,,a guš tje bija zarobit indijanku , zbog kose i skalpa ,,,
i tako veli meni Vlatka , kuš name đave te lipi odnija ,,, i kad je suknju podigla , ja ka blesav uteka ,,,,

krizma

kupovina prvih cipela na visoku potpeticu i šivan lepršavi roz kompletić

jbte..ja u ružičastom !

katafakingstrofa .

hahaha..veliš :))

vjenčanje
pamtim do ulaska u birc na gornjem gradu..prije ulaska u matični ured. Na pišanje.
Razmišljala sam kak bi bilo dobro ne izaći iz tog WC a, jer nisam baš bila ziher da će neki lik dojuriti autom do matičnog ureda i neposredno prije nego zakoračim, povuć me za ruku i utrpati u auto i nagaziti čeličnim potplatom po plinu..

ostalo gledam na fotkama, pa mi se čini da se sjećam..u biti ne sjećam se.

ma ja uvik košulja bila .košulju bilu nosim na tilu ..
nosiću ja , i nek se zna ,,,a nikad nisam volija te ceremonija i velike govore
i opet bi baba rekla
ama priča , lipo priča , ama lipo ga je slušat , a šta laže gospe moja ,, i opet će bit
danas trista ,a ujutro ništa ,,,

krstitki djece isto tako pamtim po fotkama..ne zaistač.

sprovoda i karmina uopće.

zapravo, ne odlazim na sprovode.

zadnji na kojem sam bila bio je sprovod mog oca. I osim činjenice gdje je bio i da sam bila na sprovodu, ne znam o tome ništa.

a vinčanje ,,, gospe moja koje sranje ,,, i sve me starh da ne reče ne ,, ili da se ko javi i upropasti sve ,,
okovo oko vrata zbog jednoga braka ,, a ona mi reče , šta si eba eba si , sad si moj i nema ti ., a onda pisma se zapiva
koja ceremonija , ,,, ko nema zeta nema ni tovara , lipo je moja mater govorila ,, nisi ti sine za mrak ni brak , to košta živaca
onda se baba ubacila , jerbo njena je zadnje , Lipa je , lipa je , ka slika tribalo bi je obisit , a ima rupu znaš a za dušu neznam ,,
dida je reka , sad si najeba , ako si već eba , jenu joj umiriš milijon drugi želja probudiš ,a ja sam reka , pusti te me ljudi , al ste ludi , ljubav je to ,.. da košta , košta ,,, to zna i pošta i poštar ,,

e sprovodi mi baš nisu dragi
ka nekad ka bi se pivalo , braćo brata sprovodimo i bogu se zanj molimo , adnđeoski sedam dvori primte ga odma gori ,,
a onda oni zločesti znali bi reći , kad umere koja sirotinja , Gospe moja ovo mu je ka nagrada ,a kad bi umra kulak onda bi rekli neja ga kaznilo ,,, da bog da mu dalo ka i nma na žurnatu večeru , slanine bile olađene u hladnoj vod i vina koje je ćinija bez groja

neki dan, prekjučer, u stvari, dobila zadatak iskontrolirati jedan ugostiteljski objekt. Dođem gore u boguizanogu dio zegea a oni poslužuju goste na karminama. U ćošku glazbeni instrumenti. Na stolovima izobilje. Za stolovima, nasmijana i pripita, rumenih lica tugujuća rodbina i svita prijatelja.
Groteskno ?

ma ne, to je običaj :)

ma baš mi je drago ća jemamo presijednicu , i k tome lupu ženu ,,
i da se Hdz vraća na velika vrata ,,, ma i da slavoluk pobijede naprave neka tako i triba

:))

čemu tuga za mrtvima , ionako svi smo na smrt osuđeni ,ali jedino što tamo nema nekog reda ,,,

u biti, ako žalimo, žalimo zbog sebe. tak da fakat, veselit se zbog sebe nakon sprovoda mi malkoc neprikladno :)
moš to i kasnije :)