Ručkić krčkić

Je, Fromma volite citirati, uglavnom naslove, ali nis baš primijetila da ste čitali Sartrea. Sad mi se njegovo djelo, i njegov sustav razmišljanja, čine djetinjasto naivnima, koliko god točno opisivali simptome egzistencijalne mučnine.

Koju osjećam.

Bljuje mi se od jutra, kad otvorim Iskricu, po lošoj navici, i pripalim cigaretu, po još lošijoj, i preletim naslovnicu, po bedastoj, i ugledam kamenjarske partijanerice rasplesane po njoj, i samu sebe prekorim zbog lokaliziranog prezira i gruntovčanskog omeđivanja, ali se ipak zatvorim u ignoricu vlastitog hrvatstva, koje zatomim uz slaganje nekakvih internacionalnih digitalnih slagalica ilitiga pazli (viš, hrvatski nema tu riječ, ili je ja ne znam), i mislim si, što je gore, eskapizam ocvalih starica s tinjajućim libidom ili ovo novohrvatstvo fundaMentalističkog tipa, ovo skakutanje od sreće što je neka barbie-marioneta prigrabila malo političkog prostora, sa zebnjom to gledam, taj mrak koji nemrem razbiti svojom štedljivom LED rasvjetom, jer je to mrak na očima i strah od mraka koji bi me stvarno mogao progutati.

Gadi mi se sve to!

Gade mi se mlade i pametne cure, s kojima radim, nisu mi studentice, nego kolegice, koje su duboko uvjerene da sam ja izdanak teške opresije, da nisam nos promolila izvan najvulgarnijeg proletbiroovskog šunda, vide me, valjda, kao rusku seljanku zaluđenu Lenjinom po zadatku u nekom sibirskom selu, a kad popričamo, te 30+ godišnjakinje nisu mrdnule iz svojeg kvarta veličine prosječnog sela iz doba moje mladosti, nisu pročitale ništa osim obavezne literature u osnovnom, srednješkolskom i visokom obrazovanju, a to su minimalistički popisi i (rekla bih) manje-više aktualno režimski propisi, nisu ni jele ni jebale ništa što nije bilo na obaveznom meniju duhovne hrane prorežimske hranidbe, a sreća je njihova samo to što su se režimi ipak smjenjivali dok su one stasale.

Zato one to ozbiljno shvaćaju; ne znaju da postoji drugo; i drugačije. Mi smo uvijek znali. Je, i mi smo imali iluzija, mislili smo da je to drugo/drugačije šire, veće, ozbiljnije i dobrohotnije nego što sad vidimo da jest. Ali, odrastanje u ideologiji koja samu sebe smatra provizornom ima golemih prednosti i prekrasnih čari: pustiš budale da je provode, a ti ideš svojim putom.

Nažalost, mnoge je taj put odveo izvan granica takve omeđenosti, a mi, dudeki koji smo ovdje ostali, naivno vjerujući da je ljudskost ipak neka osnovna mjera, a režim nešto poput markacija u šumi, za one nevične planinare, hebga, mi smo ovdje ostali, jer nam je bilo drago, udobno i zapravo lijepo, u toj našoj materijalnoj skromnosti (zasluga marksizma, koju i dan-danas cijenim) i duhovnoj otvorenosti.

No, sad smo od gruntovčana postali mejaši: raslojavanje nije rezultiralo prepoznavanjem izvan plota, nego zatvaranjem u svoje meje i tužakanjem za svaki korijenčić koji je prelazi. Sad bismo mi sve getoizirali. Pa kak tko dođe na vlast, Hrvata je sve manje, i sve nas je manje "pravih". Sami sebe zatiremo.

I nemremo se - ja se ne mogu - prepoznati u šatorima, u uzdignutim dlanovima, u smiješnome melosu zlokobnih pjesmuljaka, u prozivkama koje nas preimenuju u nekoga tko nismo, niti smo bili, niti želimo biti, ali paz ovo, ja se (ili mi? smijem li koristiti množinu?) još uvijek pitam, jesam li JA netolerantna, jesam li JA svoje hrvatstvo svela na lokalitet, na mentalitet, na zeitgeist koji više ne postoji, jesam li JA zalupila vratima vlastitoj otvorenosti, jesam li JA smetnula s uma da je moja domovina i ondje gdje ne živim i u onima koje ne (pre)poznajem kao svoje...?

I onda se sjetim da pišem i govorim narječjem koje je izabrano kao službeni jezik panslavizma, jer ga je najveći broj žitelja zemljopisnog prostora koji se želio povezati i ojačati, politički i ekonomski, dobro razumio; a da mi zapravo po nasljeđu pripada neko drugo i drugačije. I da je to nasljeđe potrošeno još prije nego što sam progovorila. I da sad svi ti silni domoljubi, koji domovinu ograničavaju vrlo različitim granicama, zapravo govore neku pidgin varijantu, i da nitko više nije pismen, pa ni ja.

I zlo mi je od toga.

Dan :))..a zato nije bilo komenta kad sam spominjala u zapisu
"Mučninu" nedugo...valjda nije više u obveznoj lektiri :)..
...naravno, gledam kroz ovo malo sebe - nisam apatrid službeno :)..ima li naziv za nekog ovakvog kao ja tko je državljanin svijeta, otvorenog kritičkog uma, tko ništa i nikog ne uzima za granted..i nema osjećaj državotvorne obavezne domovine...hm..

Mimsy, gotova si :)
Sad će te ove i ovi državotvorni vlasnici jedine, neprikosnovene i prave istine razapet ovđe za primjer drugima.
Bolje bi prošla da si na Markićkinom derneku dreknula da si peder.

:) maxiću, maxiću..
Zabole me..:))

uvijek me iznova začudi ta širina, usput posprdno spominjati markićkin dernek. U svojoj naivnosti sam mislio da širina podrazumijeva toleranciju i prema markićki, šatorašima, kamenjarima i kamenjarkama. Il se širinom smatra dovoljna količina prijezira iskazana prema uskima.

meni gotovo istu količinu mučnine izazivaju široki i uski, jer sam uvjeren da razlike nema. Samo su predznaci drugačiji.

Mene uvijek začudi ta "širina" kojom se pokušava opravdati svjesno ograničavanje tuđih sloboda koje nikog ne ugrožavaju.

A kad smo već kod prava, ne primjetih zdušnu obranu prava pojedinca koji je jučer stao preko puta šatora u Savskoj i u miru i tišini podigao transparent ili dva.

Zanimljivo je i kako u zemlji ravnopravnih, oni koji se usude pomisliti drugačije od "pravovjernih" odmah bivaju etiketirani državnim neprijateljima, crvenom bandom, komunjarama, srbočetnicima, jugofilima, jugonostalgičarima i sličnim prikladnim pridjevima.

Zanimljivo je i kako se tim metodama uglavnom koriste oni "uski" kojima smetaju drugačija mišljenja,

širina bi se valjda trebala očitovati u poštivanju i priznavanju različittosti, kako onih drugačijih sex preferencija tako bome i onih koji o tome ne misle isto.

sa jedne strane barikade kliču, komunjare, i slično. Sa druge strane odjekuje kamenjari, rvacka i sl. Zanima me razlika, i ima li je uopće.

Dobar tekst, vidi se da je autor raspisan, za novine bi prošao...:)) Ovaj weblog se sve više pretvara u Index.hr gdje stalno vladaju neki ratovi, ali s pametnijim učesnicima, koji su pročitali bar 10 knjiga u životu...:))