kada nastupi ocaj...
Noc...
upaljeno svjetlo...
poluprazna casa na mom stolu...
naliv-pero u ruci..
otvoren dnevnik....
misli u daljini...
zamagljen pogled...
jedinstveno priznanje proslosti..
suza u oku..bolan jecaj...
hladan zagrljaj zime i noci..
eto sto ucini ovo bolno sjecanje ..
...od mene..
.....Franjo
14.04.2005. u 20:51 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
očaj? mislim, ipak da je bar nešto malo blaže; a i ima jedna "škatulica" u našim vijugama za te stvari...tamo spremi sjećenje..i neka tu ostane
Autor: blackmoon | 14.04.2005. u 20:56 | opcije
djelomicno si u pravu..no kadkad nekim stvarima nije mjesto u skatulici..potrebno je da traju..sve dok ne pronadjes nesto?? za sto vrijedi zaboravit djelic sebe...
Autor: tanto | 14.04.2005. u 21:05 | opcije