Dnevnik jedne tračerice

Prođe tjedan, a i veljača....
Fala Bogu....

Bio je to tjedan, a i cijeli mjesec koji želiš zaboraviti, a ne možeš.

Događaji su se samo nizali i sad ih pokušavam shvatiti.

Najteže je kad shvatiš da si zakazao u najvažnijoj ulozi koja ti je dana. Zakazala sam kao roditelj, ne kao majka, mislim da sam i dalje dobra majka, ali kao roditelj sam zakazala. Moje dijete je donijelo odluku koja će mu uništiti život, a ja na nikoji način ne mogu to promijeniti, niti mogu utjecati da razmisli i da eventualno promijeni tu odluku. Svi od mene očekuju da riješim nastalu situaciju, a ja ne znam kako. Sve sam probala, prijateljski razgovarati, prijetila, molila i na kraju preklinjala, ali nisam se pomakla ni milimetar.
Naravno uvijek sam u krivo vrijeme na krivom mjestu. Dok je po Zagrebu padala lova s neba, ja sam revizoru objašnjavala bilančane pozicije.... Bem ti sreću. Zakaj mene nikad ne dopadnu barem zgodni revizori, neg uvijek neki mali, debeli i ćelavi il neke ženske furije.
Ovaj mjesec sam odradila duplu satnicu, koju mi naravno nitko neće platiti (tolko o ovom usranom kapitalizmu) i još se ne smijem požaliti jer će mi njih 20-tak skočit za vrat pričom "Blago tebi imaš posel", a drugi pričom "a kaj se ti žališ pogledaj kolku plaću imaš i redovito ju primaš". Sram me bilo što želim život 3x8 kao u svim normalnim državama na svijetu, što se ne želim uspoređivati s najlošijima i ne želim biti 24 sata dostupna poslodavcu. Da prošli tjedan sam ispunila papire za Novi Zeland i imamo dovoljno bodova. Da prošli tjedan sam prvi puta u životu ozbiljno pomislila da je bolje na Novom Zelandu lijepiti deklaracije na proizvode, nego ovdje biti glavni knjigovođa. Dosta mi je uplaćivanja svih poreza i doprinosa za ove uhljebe kojima nikad nije dosta. Jednaki su i lijevi i desni i gore i dole, svi samo na svoje guzice misle, a mi "stoka sitnog zuba" bi trebali zdravlje i život izgubiti za njihove prevelike plaće i penzije. Doviđenja "Lijepa naša" možda i ja jednom dođem na "naše" more namakat guzicu i postavljat selfije za svoje prijatelje na drugom kraju svijeta, da im rastu zazubice od moje lijepe domovine.
Možda, a možda to prepustim unucima....
Borna je pobjedio Murray-a... Naravno sad je ponovo nacionalni heroj, jest da su ga ti isti koji ga danas kuju u zvijezde, prošli tjedan slali na bauštelu jer je bio nesposoban... Mi Hrvati tako funkcioniramo. Nazvala me poznanica, njena kćer je sa mojom išla u osnovnu. Baš me iznenadila.... Ja naivno pomislila kako žena želi popiti kavu u ime dobrih starih vremena, kak da ne. Zapravo nju je zanimalo dal ja možda znam di Borna stanuje (wtf), jer sjetila se da ja imam neke veze s medijima, pa samo da provjeri da li imam tu informaciju. Kad sam shvatila o čemu ona brije, srce me zaboljelo za te dečke koji možda nikad u životu neće upoznati ljubav, jer su meta sponzoruša i njihovih ambicioznih majki. Pomislih tada, dragi Borna bolje da si izgubio.
Eh da i na moju žalost Patrick Jane se oženio s Lisborn, što je rezultiralo završetkom Mentalista, a baš mi je uveseljavao život njegov vrckav um.
I skoro zaboravih spomenuti da sam doživjela i pravi cyber (barem mi je tako objašnjeno), a to je išlo otprilike ovako:
On: Što imaš na sebi?
Ja: Trenirku
On: Jel čipkana
Ja: ????? trenirka čipkana??? wtf.... to meni trče elektroni po svim moždanim vijugama, pretražujući sve kutke u kojima je spremljen i tračak memorije, pokušavajući pronaći čipkanu trenirku... Odgovaram mu: ne pamučna
On: Napalio sam se
Ja: Na pamučnu trenirku??? Pa napaljiv si nema kaj...
On: Sad svršavam, jesi i ti
Ja: Naravno, s tobom zauvijek

Sve u svemu, blago onom tko rano poludi, život mu u veselju prođe....
Za mene je već prekasno :-)

je to je tak..prokljete krvopije posvuda...
hebiga djeca su tvoja...ak te ne potjeraju u dom mores od srece skakati...
je placa je mala nikad dosta...sefovi guzicari ...I vampiri bi bili ugrozena vrsta...

ak imas veze prejdi pa placi za domekom I kak je bilo ljepo...
novaca puno puno...mozda se I ozenis sretno ...novi zeland...ima puno kineza I arapa...
mozda najdes kojeg indijca...ima I nasih...to sve ludo I munjeno...imaju love ko dreka I placeju kak su bez domovine....
kaj mores nikak usrecit ljude da ga hebes

ljubica zubica kaj god napravis napravi da si sretna....
novoga se h zivotu nemoj bojati...nesigurnost si prerasla...
kak si sve mogla do sad tak mores I napred....nemas kaj riskirati...stan...zivot..prijatelje.. pa ne ziviju oni za tebe...

kaj god napravis zelim ti srecu...hahahahahh iskrica ti je dostupna I na drugom kontinentu : ))))
jojojoj najgore je krenuti...kad krenes bilo bu lakse kaj god da napravis....

kak si mogla djecu napraviti I dom...posel najti...tak mores bilo kaj....
strah....cega...nema straha...digni guzicu I napred : ))))

to ti je kak da frajera ides upoznati....nepoznanica : )))
cuj prvo se mota I mota....dok ti ne pukne zivac pa skocis na njega : ))))

zenske ti se bolje moreju snajti h zivotu nek dudeki : )))

sikkbum (protiv koje/g nemam ništa ) je fenomen , čak i za pojam iskričina bloga:
čovjek sam postavlja pitanja, potom na njih odgovara, te na kraju iznosi svoje komentare na ono što je već napisao!..

To je tek početak dajbera :-)). No, ima vremena :-)).