malo citam

Ogromna količina vode, izvire iz zemlje kao gotova rijeka. U snu je ipak zovem jezerom, a vidi se da nije stajaćica nego izvire, ali ne kao curak, nego kao gotova široka rijeka. Smaragdnozelena, bistra, duboka, nikad nisam vidjela na javi tako nešto snažno i veliko i svježe. I sjetim se, pa ne sanjam ja to jezero, što se nosi kao rijeka, prvi puta u životu. Vraćam joj se u snu, toj vodi, tamo, više puta tokom života, kao da moja duša pamti koordinate sna.

I voda je bila i u sobi u snu i iz mojih se usta i očiju izlijevala ta ista voda, dok gledam jezerorijeku s prozora, nad jezeromrijekom, dubokozelena, sa slapovima, masivna i moćna. Dah ti zastane kad ju gledaš.

Ne sjećam se zadnji puta kad sam sanjala, ali ovaj san je teško zaboraviti nakon buđenja.

Link

Tako sanjam i jedan grad, isto više puta tokom života, ali to je druga priča, jer sam ovaj puta sanjala ipak ovo.

Lakše je to odsanjati nego objasniti, ali mislim da sam uspjela barem otprilike objasniti o čemu se radi.

Idem škicnuti u sanjaricu.

vraćaš se sebi

malo si bila zaoravila tko si pa je trebalo odsanjati da se sjetiš

sanjati sebe da se sebi vratiš
to ti je pokora. za dobre ljude

Veli: bistra rijeka- ispunjene želja, sreća, blagostanje.

A pazi ovo:
Utapati se u rijeci- brak s dobrom i poštenom osobom.
(jebeš mi sve što se ne bi bacila s prozora u robi, da me potopi da sam ranije znala :D)

Mila majka san :-)))

potraži na gugleku...izvor kupe

Drugi put ću se gledat utopit :-)))

jel bar ponornica?

Što kaže Freud? Opet si napaljena?

jebala ga Kua. zagađena. držme da ga ne ubijem

Freud je impotentna budala i mamojeb

Da, Iskrane, izgleda da sam sanjala Kupinu majku :-))
Ista boja očiju, samo je ova u snu bila veća.
To je to :-)

Opet pijana sanjaš tekućine!?

Kupa je na izvoru u kao dobrom stanju.
Nije bila ponornica, ali je imala jedan masivni slap.
Onaj što "pjeva".

Pacijente, Pasemi pri aparatu.

zajebi PH sa šablonama
zašto je utapanje brak s dobrom osobomutapanje u svakodnevnicu
jok. slap nije svakodnevnica
meni se čini da su ovi koji se tuže na svakodenvnicu svakodnevni ko brisanje novina guzicom
jer oni još ne znaju da je život čudo

georgi sanja da Zagrebom umjesto Save teće pelin!:-)

jer su njh odmah priključili na aparate
i davali im satove klavire
jer oni pojma o životu nemaju
oni hiberniraju

Sad ćemo te obje zacipelarit od milja (Pasemi).

Ja sam šablonizirani ovozemaljski gmaz!

hehehe,vas dvije na "duplo"

Paske, georgi (Zrile)! Imate cugu!

I burek.

:-)))

i teretnu pivu!

Tomo, Baba je meno je jako žao što si "seljaki" glup, što su ti jeftine fore i što nakmn kliničke smrti nemaš san
jako, jako mi je žao. i to je sve što ću ti reći
da imam ikakvih osjećaja prema tebi, sad bih pošla priklati kokoš
al budući da ima nešto hrvatsko u sebi što tebe smeta - pustit ću te da sereš ko i vegu. isti ste

Trla baba lan!

Ja sam seljaki!:-)

Tomi vidim u kartamam da će oženiti Bosanku koja nema gdje i da će prokockati i tu ljubav taman kad ga ova zavoli
i to sve ako bude sluša ćaću koji o životu pojma nema
Tomo, slušaj babu, ne ćaću
sritno

Ja ću oženiti Pasemi! I to ponosno!

Snažne emocije na sve strane.
Ja u principu ne inzistiram na komunikaciji, ali mnogi inzistiraju na komunikaciji sa mnom.
Mislim da nema potrebe ne uvažiti zamolbu kolegice, ali i primjetiti ogromnu količinu destruktivne energije od strane osobe s kojom ja izuzetno rijetko, pa skoro nikako ne komuniciram.

No dobro, ima nas svakakvih.
Licemjerje nikad nije bila moja muzika.
Blendanje u masu ima svoju cijenu, a moja pozicija je uvijek bila privlačna, prije svega meni, a kome ne odgovara, neka ishoduje što misli da će mu omogućiti stabilnost i mirnoću.

Okarakterizirat ću to kao malo jači valung i neka na tome ostane.
Treba imati razumijevanja za emotivne vrtloge, dob i stanje, starijih kolegica koje se s tim teže nose.

https://www.youtube.com/watch?v=BGjP_nHNkR4

Čitam gore taj emotivni tekst i ne mogu ne spomenuti, da meni nikad, niti u početku, niti u sredini, niti na zahtjev, niti na poziv, nije nikad ni palo na pamet imati bilo kakav kontakt s tom ekipom u RL koju gospođa navodi u prvoj rečenici.A sačuvaj Bože da bi mi to bila ikad ambicija. Moje vrijeme i angažman ne idu za takvim grozdovima, bez obzira na to koliko oni bili nekom drugom bitni. Meni to ništa ne znači. Niti toliko da bi "istrpila" kavu.

To što je to ljudima neprihvatljivo, jer misle da ih time negiram, druga je stvar, ali ja vjerujem u pozitivnu diskriminaciju i ona je moje pravo, koliko god to netko krivo shvaćao.

Zato ja moram povremeno stavljati ljude na ignore, jer je njihova nametljivost i agresivnost jako emotivno angažirana, a ja se oko toga ne mislim baviti.

Ono što je meni neprihvatljivo, nekom je drugom u redu.
Ja znam po kojim ja koordinatama idem, a to što to netko drugi ne može pratiti i ne razumije, što mu je neuhvatljivo to i frustrirajuće, to je taj raskorak u kojem bih ja trebala "trpiti", a ja to ne mislim raditi, jer bi bilo korisno na uobičajeni način. Imam previše godina i previše integriteta, da bi mi trebala grupa, ili da bih morala raditi kompromise koji bi mi odnijeli šire prihvaćanje.

Gospođu razumijem i uvažit ću njenu primjedbu.

I da se ja vratim na san. Imam i onaj drugi u kojem je grad.
I ja po njemu hodam i znam mu i ime. Idem ulicom do dvije stare žene. One su sestre, daju mi jesti šnenokle, ali kažu nekako drugačije šnenokle. Jedna se zove Marija, a druga se zove Zora.
Prema kući je s obje strane suhozid, a uz kuću je ogradica u kojoj su dvije koke.
Zora uvijek napomene nek čuvam oči kad gledam kokoši.
Kad pojedem šnenokle idem iza kuće, kroz mladu travu, zelena je i nježna.
A onda se odreže ispred mene tlo u stijenu koja je okomita i duboka, a u njenom je dnu jezero. Opet voda.
Divno jezero, plavo je. Ali do dolje se ne može nego skrooooz okolo.

E to okolo ja idem. I ponekad mislim da snovi imaju mjesta tamo negdje u astralu, a ljudi koje tamo srećem ili sanjaju isto što mjesto kao i ja, ili misle i osjećaju to mjesto u sebi, i mi se tamo susrećemo.

Zore i Marije više nema. Ali se susrećemo u snu i one mi daju jesti slatko jednostavno jelo od srca.
A atmosfera je svježa i puna boja.
Čudi me kako kažu da snovi nemaju boju.
U mojim snovima ima puno boja, mjesta, osoba koje tamo srećem iznova, kao da se družimo tamo, domaća mjesta, domaći ljudi, dobra dijeljenja, jednostavna i čista.

Često mi u RL zamijeraju nedotatak ambicije, ali ambicija podrazumijeva kompromis za koji sam previše razmažena. Tko to ne nauči na vrijeme, besmisleno mu je biti ambiciozan, kad nikad neće raditi ono što je isplativo i pametno na uštrb svoje slobode. Tako je i ovdje.

https://www.youtube.com/watch?v=_Ie7jvf70Bc