moje oružje su olovke izlomljenog srca

pitanje je sad
taman rekoh da nešto napišem,a neznam šta
ništa mi pametno ne pada na pamet
a i kad sam vani dok kiša pada,ako nemam kapuljaču na glavi onda mi se kiša direktno slijva u želudac
uglavnom tada nisam po cijeli dan gladan,a čak ni žedan
pisao sam mnogim curama-ženama-babama-tetama-žabama
neke su se i javila,dapače,čak su mi obećavale ono što se u zvjezdanim stazama i sličnim naučnofantastičnim filmovima zove kozmički keks,kk,ako dodaš još jedno k kao kurac,dobiješ kkk,tri kurca,troduplo ništa
a nije to amerika da je kkk,kuklkuksklan,nešto kao stranka penzionera ili šahovski klub ili farbanje tunela
još smo mi zaostali za amerikom,i bićemo zauvijek
e da,gdje smo ono stali
koliko puta odete na pišanje dok ste na iskrici

Ja uopće ne pišam,
na mistu se recikliram.

Ako baš moram,nađem sliku Mai Babe
pa se ispišam po ekranu.

Sva sreća da je ekran vodootporan.

Zapravo,pišootporan!

Nekad sam to volija raditi nad slikom Zlatnog Nareska
ali više nima slike pa mi preostalo samo od Mai Babe.

Mai Baba ima razumijevanja
za moje potrebe.

Kakanje zna bit produktivno :))

E sad kakanje,to mi nepraktično.

Ovom prilikom molim Zlatni Narezak
da stavi u svoju galeriju osobnu fotografiju
kako bih mogao nastaviti po ekranu zapišavati
kad mi se priupiša jer mi njezina pojava pospješuje
mlaz istakanja urina.

A što se tiče njezinih textova,svesrdno joj zahvaljujem
na na njima jer pogodno utječe na pojavu stolice,čime
sam redovno ispražnjenih crijeva,odnosno,stalno mi
se sere od njezinih textova.

Zdravo je to.Čim vidim da mi sa stolicom zapinje,
samo pogledam njezine tekstove i evo ti stolice.