Životinjsko carstvo

kad razlozi za to ne bi postojali u njihovim glavama
ne bi se ni bojali
ubit može i dijete
smijat se, također
riječ je o strahovima
ne o djelima

Joj, perce, stvarno si naporan u svojoj pomirdbi svega i svačega; a blogme, već i pomalo nasilan. Je, i dijete može ubiti, i dijete može zlostavljati roditelje, i žena može tući supruga, sve je moguće - ali što je češće? I vjerojatnije?

Može i obrnuto, Sretan Ti 8. Mart!

Činjenica je da i nejak muškarac prosječnoj ženi može izbiti zube golom šakom; prosječna žena isti učinak postiže na nejakom muškarcu ako u šaci drži npr. gusnatu tavu.

Hvala, Alane. Fakat mi je sretan, i to uglavnom zbog toga što zaista ne moram dadiljati nikakvo kmekavo muško da bih si priuštila što trebam i želim. I zato treba slaviti ovaj dan - prije stotinjak godina, ne bih mogla ovako.

oprosti kaj sam iznio svoje viđenje
ak je to naporno, neć više
sam da još velim, slušanje oponiranja je naporno
onima koji misle da im je sve jasno i bez toga
žal mi je ak sam time uznemirio već davno stvorenu percepciju
pozz Vega

Ma baš ste kmekavci! Pogleč, jedan se duri, drugi se duri i tužaka! A obojica bi neku ševnuli, jel, i pride bili voljeni i cijenjeni, ha? Ma nemreš bilivit!!!

Je, muški su naučili da ne bi trebali biti prostaci i nasilnici, ali nisu naučili pravu mjeru tak da, odustajanjem od tih uloga, prelaze u kmekave sineke mamekima koje bi se dale ševnuti i pride im skuhati oblizeke. Bljak.

Ne znam koji tip muškosti mi je ogavniji, taj nasilnički ili ovaj kmečavi. Nasilnost mi je nekak prirodnija, ona ima svoju svrhu u OBRANI kako samoga sebe, tako i žena koje im rađaju i odgajaju djecu... Meni je OK kad frajer raspali po njušci tipa koji se usudio uvrijediti njegovu ženu. Sasvim OK. Zato i imaju testosterona.

Gade mi se oni koji su zaboravili čemu im taj testosteron služi. A takvih, blogme, ima. U 54 godine svojeg ženstva doživjela sam sve navedeno i to puno puta: prostačka dobacivanja, neželjene i preintimne dodire u javnom prijevozu, na radnom mjestu, u društvu prijatelja, praćenje neznanaca po ulici, pa i to da tip sa mnom pregovara o tečaju za svoju firmu i pri tome si, besramno, gnječi kurac.

Naučila sam biti oprezna, odijevati se neizazovno kad ne znam na koga bih mogla naletjeti, namjerno se poružnjivati za posao da me ne pile nedozreli, uspaljeni papani ili njihovi prezreli, zapravo truli, pandani, uvijek u torbi ili džepu imati sprej, nikad ne otvarati vrata ako ne znam tko je, a čak i kad znam tko je, a ne znam ga dobro, ne puštati preko praga; paziti koliko popijem i ne sjedati u auto ili ulaziti u stan muškarcima koji nisu itekako, kušnjom i vremenom, stekli moje povjerenje.

A svejedno često uđem u taksi. E hebgasad...

paranoja je loša saputnica
a stereotipi su izgrađeni odavna

Stereotip? Ja pišem o svojim ISKUSTVIMA. Unatoč kojima, eto, nisam paranoična, ali sam oprezna. Mali Perice, cici-mici :-))

:)
iskustva su razna
pa nisu valjda baš sva loša

Eh, da, zaboravila sam spomenuti još jedno iskustvo: šljagu. Koju sam dobila od muškarca s kojim sam živjela, inače sladak ko naš Perica, čak i plišane igračke skuplja. Pa mu se nije svidjelo kad sam mu nešto prigovorila i on lijepo tanjurom graška o zid, a slobodnom šakom po mojem obrazu. I znate kaj? Nisam mu uzvratila. Nisam se usudila. Zgrabila sam telefon, zaključala se u spavaću sobu i rekla mu da ću ondje biti 2 sata, a kad izađem, očekujem da njega više u stanu ne bude, inače zovem policiju.

Ili je bio špinat? Ne sjećam se više, znam da su mi ga moji gay prijatelji danima strugali sa zida i stropa i na kraju sam morala farbati. Iznajmljen stan!

Perice, niti jedno nije bilo TOLIKO dobro da bih npr. sad dijelila životni prostor, odluke i planove s nekim muškarcem. Neka veselja podijelim, ali bitne stvari prepuštam samoj sebi.

Istinablog, rado bih ja s nekim muškim podijelila ovo što sad radim, a to je zauganje i poliranje podova. I prozore bi valjalo oprati. Ali, može i bez njih, samo ide sporije. A istovremeno se peče filano pile, krumpir će se sad restati, za desert je čokolada iz dućana, ali navečer možda napravim šnenokle, bumo vidli.

žal mi je
al vjeruj, ima i dobrih

Valjda... A možda je to samo urban legend ;-))

:)