malo citam

Došla, vidjela i rasturila.
Znači, dođem ovdje, uletim kao bambi, poberem što valja, ali sve što valja, navučem bijes establishmenta, zavist i nemoć, sve na sebe i onda ispadne da je kvalitetnija varijanta bila ona a) varijanta, ali to ne mijenja činjenicu da je meni cijelim putem senzacija bila u špicu, da me forsirala u smjeru koji je poprilično iskren u odnosu ja-ja, da je bilo zabrinutih, koji su vapljali nek upregnem "mušku" energiju, a ja znam kako moja "muška" energija izgleda, te da je meni neutralno tema koja blaži upravo tu mušku energiju jako bitna.
I dalje volim ljude iz istih razloga i istih osobina, a ponajviše mi znači kada mi prizna tko me oduševljava moju pozitivnu ludost i ljudsku toplinu, te nepogrešiv osjećaj za pravednost i pouzdanost prema zahtjevima širim od osobne razine.

a) varijanta je ne umočit se. Ali ako se ne čovjek ne umoči, onda čovjek nije istupio iz svojih granica, a biti na istom niku, poznat i otvoren, na ovakav način, znak je velikog osjećaja za odgovornost i poštenje, a to ima malo ljudi, također to je znak velike hrabrosti i iskrenosti, a opet biti pionir, ali ne titov pionir, nego jednostavno drugačiji.

Nedavno sam gledala neki dokumentarac o dvojici alpinista koji su zapeli negdje "u brdu". Jedan sa slomljenom nogom, a drugi zaglavio u nekoj rupetini, pa ću vam reći ovako:

Kada bih ja birala čovjeka s kojim bih se morala naći u toj situaciji, onda bih ja od svih ljudi ovdje odabrala one u koje imam najviše povjerenja, one koji reagiraju onako kako treba da bi od mesa postali ljudi koji daju dodatnu vrijednost situaciji, a takvih nema puno. Kada biste morali staviti život u nečije ruke, tko bi to bio, kome vjerujete, tko ima dovoljno hrabrosti i plemenitosti biti dovoljno lud biti ambiciozan željeti spašavanje oba života u tako kritičnoj situaciji, to se zapitajte. E, tako ja biram prijatelje, životnog partnera, po tom kriteriju.

Ako postoji tuga, onda je ona samo zbog toga što netko nije dovoljno hrabar i velik biti plemenit i to nije moj žal, nego šteta za drugoga.

Jebuckat nekoga skriven iza paravana je kukaviči i nepošteno, a niti jedna nepoštena dobit mene ne veseli u životu, jer nisam tako odgojena, niti to volim rođenjem. Jednostavno, tražim nešto više, i uvijek to dobijem, kao nagradu za sve što sam morala otrpiti da bih se dočepala optimalnog rezultata, a taj je boraviti s nekim u potpunom shvaćanju, potpupno razularena i sigurna istovremeno. Zar to nije najbliže slobodi što ljudsko biće može zamisliti?

Uzimam godišnji da bih se mogla sunovratiti u drugo biće, bez zadrške, bez rezervi, bez straha i bez brige.
To je najbliže ljubavi što se može zamisliti i meni ta privilegija znači i nije fake, nego prava stvar i to do jaja, baš kako volim i plaćam koliko košta, apsolutnim skokom s dvije nožice, na glavu.

A ove igrice ovuda, za dokone babetine, s poluishlapljelim samopoštovanjem i mržnjom za druge ljude, to nek veseli kome trebaju sljedbenici, jer među slobodnim ljudima toga nema, već je sve to samo iskaz nemoći za biti sretno božje biće kakvima smo svi izvorno zamišljeni.

Ako potrgam "poligon" neće mi bit žao, jer nemam što čuvati za poslije.
A kako kaže zubica: Ne prolazi vrijeme, nego mi.

Nema se što čekati i kalkulirati, vrijeme je sad.

Link

Ako ti nisi onaj drugi, ona druga, kojoj/kojem bih život stavila u ruke na nekom glečeru, slomljene noge, s prektratkim alpinističkim konopima, jer ti kurca ne vjerujem, ja za tobom kao čovjekom ne žalim, ali ti želim takva napinjanja da te razvuku do točke kada ćeš biti u stanju biti onaj/ona koju se bira iz mase za stavit joj život u ruke, pa i srce ako treba.
Link
Link

Kada biste bili u prilici birati jednu osobnost umnogostručenu u vojnike svoje vojske za totalni rat, koja bi to osobnost bila, to se zapitajte. Ja znam svoje odgovore, a vi svoje isčeprkajte :-)))
Link
To je logika koja je bitna, sve ovo ostalo, dekorativni L'Oreali mene ne zanimaju.
Samo apsolutno, nema ega, nema ničeg osim: Kome biste se dali s apsolutnim povjerenjem? A ćaskati možemo uvijek, ali to je samo kurtoazija ništa više, ništa manje, mada i to treba znati cijeniti, ne precijeniti, ne idolopoklonički slijepo slijediti, jednostavno prihvatiti kao osvježavajuće piće na toploj ljetnoj terasi, nešto što prolazi utkano u senzaciju koja je puno veća od bočice s dizajnerskom etiketom, jer je to već u sljedećem trenutku nepotrebno, jer nema sadržaja, on je potrošen, ne spašava, ne mijenja bitno širu sliku, tu je tek toliko radi prometa roba.

misusati, di se ti gasiš?

Alo seko, oprala sam suđe.

Od čega bi ti svoju vojsku složila. Name one person.

Ajd, maknut ću vas sve sa ignora da se ne morate ovako dovijati, a odogovre o tome koga biste umnogostručili u vojsku za armagedon, si svaki odgovorite sa sebe u sebi :-)))

večer :)))
sad sam se navukla, gotovo:PPP

msirena bila na ignore, pa uspjela komentirati, kako to :D
Enigma.

Zamisli jednu osobu koju poznaješ kojoj bi se dala koja bi bila tvoj vojska? :-)))

eh interesantan ti je način biranja...ne kažem da je loš..
ali kaj ja znam
ja nisam u ratu
a bogami ni na planini na minus nešto

kad bi išla u rat...o da birala bi koga i šta
kad bi išla na planinu isto bi birala itekako koga i šta
ali taj neko koga ili šta
mi nije nužno prijatelj...da ja sa njime/njome pijem kavu, mrmljam o politici..i o bivšima, sadašnjima, budućima...
on je samo moj trenutni spasilac, pomagać da preživim i nadam se i ja njemu tamo negdje u ratu, u planini

Dončice, ti si me "gurnula". Ne bih ja ovo napisala da ti danas nisi došla-

Kome vjeruješ, kome se predaješ, koja osobnost ima "to", kome se "daješ", to pitam ja.

Kad ne bi birao slučaj, nego ti, koja osobnost bi to bila.
Ne treba na glas. Možeš i u sebi.

i imam ja prijatelje,
mislim da imam,
nadam se da imam,
imam li?
.PPP

xixiix ma imam
oni mene zovu
ja zovem njih
onako
iz čista mira, da se čujemo, da se vidimo, da se proveselimo, da se ispričamo, što lijepo, što ružno..ali tu smo negdje
i ništa ja ne očekujem od njih..(osim standardnog, = pamet, poštenje, lojalnost..
ali ako znam, da je ta/j neko ili dobar u nečemu..ja ću pitati za savjet, pitat ću za pomoć, pitat ću za konkretno pa ću se drugačije odužiti kroz nešto svoje ili ću jednostavno dati i stvar riješena...

ali nisam ja s njima prijatelj zato jer su oni meni neki eventualni za nekada - spas..ili - za nedaj bože...trebat će
oni su meni prijatelji jer su mi pametni, dragi, jer su interesantni, simpatićni ovakvi onakvi i jer ih volim..
a isto to nadam se vrijedi i za mene
kao što se isto nadam da takvi isti isto tako doživljavaju i mene

i nećemo mi sad ni u rat
a bogami ni u planinu
i ja po tome njih onda ili nemam (prijatelja)
ili ne trebam
ili ne znam birati
hmmmmm

Koristiš blagodati života, upoznaješ različitosti, ali kad je bitno, postoji uvijek jedna ili nekoliko osobnosti koje bi mogle iznijeti krizu, e to je ono što je kvaliteta koja se traži, a lojalnost, s dozom objektivnosti je upravo ono što svaki čovjek traži da bi se osjećao sigurno i da bi se mogao dati.
Tako ja to gledam. To je obitelj i svi koji imaju osobine obitelji. Posvećenost i lojalnost između ostalog.
Sve drugo su kikiriki, kokice, grickalice, a život nas nekad iznenadi pa nam ih servira, jer nam trebaju upravo sada ili tada.

ovo ovdje je razred..radi kolektiv...skup osoba i pojedinaca
raznih svakakvih
kako se nalazimo na javnom mjestu..vrlo javnom
ja mislim da mogu reći s čim se ne slažem kao i da to meni kažu
ali kako je ovo javno mjesto svi prolaznici ovdje nisu nužno i susjedi
sa kojima sam na dobar dan..al nemam pojma ko je gdje u koji ulaz pripada...vidjeli smo se u prolazu tri puta..ali tu smo..na dobar dan
sa nekima susjedima sam na bok, kak ste
s nekima sam na kaj ste kuhali i mi posudite šećer
s nekima popijem kavu uobližnjem kafiću..ali smo samo susjedi
prijatelj je možda jedna osoba u širem kvartu
stvarni prijatelj su mi osobe razbacane po kvartovima zgb-a
ali i hr
i kaj sad?

To je ok. Ja pitam u kojim kvalitetama uživamo, zbog čega i zašto je to bitno, što je bitno o tome se radi.
Kao frakcijska destilacija.

Kad me treba "vadit" koja bi to osobnost bila?

Prema toma doziramo investiciju vremena i posvećenosti.

s kim da idem u rat?
ili na planinu?
samo s onima za koje znam kako će reagirati u stvarnoj životnoj frci u tom ratu ili na planini
pod jakim stresom, pod opasnošću
pod paljbom napokon
i pod pucanjem penjačkog užeta

takve osobe onda biram za planinu (čak i znam jednoga ozbiljnog planinara i zaista mu vjerujem kroz planinu))))
ili za rat..onaj koji zna kako se saktriti kako preživjeti

ali u svakodnevnom ivotu
ja ne idem na planinčugu
abogami više ni u rat
i
tada u miru i obilju i zabavljanju i svakodnevici
želim osobe s kojima se kužim, s kojima se veselim, s kojima mogu popit i pojest, našalit se
i da jedno drugome radimo sitne uslugice ili šeramo informacijice
i skoro pa ništa više
i sad
jel to zato kaj ja ne želim prijatelje provlačit ni uvlačit kroz ekstremne situacije
kojih napokon ni sama zaista ni zbilja u svakodnevici jednostavno - nemam
eh

Ne daj bože ekstrema, ali ako u svemu manje od ekstrema zajebu, ti si dončice, tj ja, mrtav čovjek. O tome se radi.

ja svakog čovjeka zamislim u ekstremnoj situaciji i to je odgovor na dilemu.

dakle i da pojasnim..ja možda tog specijalca za rat...neću opće u svakodnevici viđati, ni prijateljevati..jer se ne slažemo po mnogo čemu...i sve .dok ne dođemo u situaciju rata..ili planine..ali preživljavanja recimo ..(općenito)
dakle ja sa njima nisam doma u miru, pored peći taj naj frend...jer nisam, nije ni on
ali tamo negdje u ratui na planini jesam,
jer su oni obučeni, stručni..i ja slušam njih i djelujem kako mi se kaže,,,jer on taj dio zna, bolje, bio je tamo, doživio, probao
i kako on spašava mene tako ću ja spašavati sve što je u mojoj moći učiniti da nas oboje spasimo, i skakat ću mu zažmirenih očiju u provaliju..jer znam da je tamo, da čeka..to se ne dogovara, to je jednostavno tako
i da mi imamo tu neku vezu "bratstvo" kroz grozno iskustvo -preživljavanja
i to nas veže i spaja..možda za zauvijek
ali kako život ide dalje..on je (kao i ja) slobodan svoje bitke oko svakodnevice, politike, ovoga onoga voditi sam
kao i ja svoje u vezi ne znam...ravnopravnosti, nedesničarenja i bla
ali mi nismo manje ili više..zbog spajanja sličnosti ili ili ipak različitosti manje više ljudi/ ni manje više prijatelji

imam pak frenda koji mi uredno čestira 10.04. eto..i ja se nasmijem, jer znam da je sitna ali vesela provokacija..ali on itekako zna moje stavove oko toga, kao i ja njegove..i tu među nama nema dogovora, jer ja sam za čas u luftu i on to btw. dobro zna..pa zeza
i onda je to samo beskrajna i opetovana besmislena (ustvari) rasprava..ali je i nadmudrivanje, argumentiranje, uz malo podbadanja i tako..
i ja bi se mogla ozbiljno naljutiti kao i on..jer ni jedno ni drugo ne shvaćamo ni razumijemo, ni ne toleriramo...po tom pitanju onoga drugoga
ali s druge strane pomogli smo si i uvažavamo se oko nekih drugih a možda manje ali opet važnih stvari
i sad, jesmo li mi prijatelji sada, ovdje..ili smo bili samo tada
i btw. s njim bi pak u rat..smao da se dogovorimo ko je na kojoj strani :PPP

u trenutku to bi bila osoba trenutka! i slažem se sa donom, nisam ja više toliko silovita da ratujem svud i svakud! ti bome da? no, prepoznajem od prvog dana tu tvoju žestinu, nutrinu...to tvoje jastvo! i čojstvo! jbt imaš malo godina a tolko si junačka. no, znaš draga za hajdučiju moš i poginut? ja jesam. nekoliko puta! sad sam malo tiša i mirnija, što ne znači da ne vojujem (jebe mi se ak je srbizam, meni to pjesnički ljepše zvuči vojevati nego boriti se)! i tak...volim te čitat kad si ovakva. al ne volim kad si onak u plićini, kad ideš da uvrijediš, povrijediš...e to nije lijepo! ne treba se spuštat, ak baš moraš onda niz neke brzace a ne niz...ljude ovdje?

Doncice imam nekog posla. Drugi put cemo :)*

a ti ako voliš grlom u jagode..a pa izvoli:)))..
ali to je u osnovi bezveze stalno jurcati okolo
biti na rubu ekscesa..
i onda gledat ko ti čuva leđa
i da li opće neko čuva..
slažem se da to može biti i faza..ovakva onakva, zbog ovog zbog onog
jer u osnovi nema potrebe za tim..ovdje smo svi samo nickovi & nitkovi& nikogovići :PP)
i nismo dovoljno prijatelji...(osim ako jesmo):DD

a i te tu verbalne bitke, jer su na kraju ovdje sve manje više verbalne
(iako znam i sjećam se bilo je i huškanja, ne tako davno, i manipuliranja pojedincima i nagovaranja udri ga razbi ga
i navijanja i svašta nešto ljigavo do kraja.. i tu smo tada jako graknuli, ali eto opet je bilo..da kaj, baš je zabavno..:///)
i tak
svega ima

ali ah previše ću opet reć
ali
dakle ipak
khm biti u nekom svojem vojevanju (tnx mai, imaš pravo za rječcu:)))
ne znači (meni, naglasak na meni) unatoč odobravanju i simpatijama i ponekad pridruženom članu
da ja sad idem okolo i čistim, mirim, brišem suze, skupljam staklo ili zube ili ponose,
objašnjavam "šta je pisac htjeo reći kad je reko" i zašto i zbog čega je rekao to što je rekao ili krpam potrgano
i borim se za nekoga ili našu stvar..
oprosti, ali to po meni nije ni frendovanje,
jer takva osoba onda ne treba frenda, treba skup, zaleđe ili podršku
i šta to onda doista ima veze sa bacanjem žmirečki u ponor, povjerenjem i time jel ja tamo nekog lovim ili se makivam????

To je sve nebitno doncice :)*
Sto cu ja dokolicarit s egomanijacima kad se otope na kisi kao da su od secera.
Cmok tebi i Mai :)*

Svatko ima svoje metode i orjentire.
Lijepo je biti u drustvu ljudi koji se svjetonazorski rimuju.