malo citam

Link

Tu imamo par varijanti, ali ja ne želim ulaziti detaljnije u to da ne bi koga uvrijedila.
Međutim, svodi se na to.

Najvjerojatnije nikad nećete biti upetljane u misli o tome "kako on onda doživljava vlastitu majku", ako ju on doživljava kao malo božanstvo, jer tada nećete imati osjećaj da vas je iskasapilo limitima. Vjerojatno će to značiti da imate posla s muškarcem koji je svjestan kako žena može biti bilo što, a ponajprije ono što on od nje napravi limitima kroz koje ju promatra i da mu ne preostaje drugo nego diviti joj se i voljeti ju neograničeno i posvećeno. Ako to nije u stanju, treba si pronaći neku koja će stati u njegovu kutiju za cipele, točno određenih dimenzija, točno određene boje, određenog materijala, a zašto si onda ne bi kupio cipele. To je puno jednostavnije baratati nego živo biće koje je: majka, sestra, kćer, žena, ljubavnica, djevojčica, graditeljica, rušiteljica, njegovateljica, zaposlenica, prijateljca, plesačica, lukavica, smijuljica...

Pjesmica mi ide uz temu, jer ovo što se u pjesmici voli je veselje koje se dijeli s osobom i osjećaj zadovoljstva što možemo tome biti prisutni zajedno, bez previše razmišljanja što je ona/on i tko je ona/on, jer o veselju se radi, a ne o poslovnoj pogodbi.

Voli se Tebe, ili volim Te, voliš Mene, ne dijelove, nego sve. Sve je neodvojivi dio nečije osobnosti, a ta osoba je ona koja veseli, s kojom smo doma, kad nam cijeli svijet ide na živce ta osoba koja je Ti uđe u kadar i trenutno odguruje svijet daleko u drugi plan i on postoji negdje na preriferiji bitnosti kao kulisa za Nas.
Link

nisam imala sina pa ne znam...al sam imala mamine sinove pa znam...razliku! dobro jutro đorđii ugodan ti dan.....odmah i pozdrav! off sam

Jutro, Mai.
Svi su mamini sinovi.
Svi imaju majke.
Pozdrav ti.

nemam kćer ali sam upoznao tatine princeze ......da upoznao oženio ...

Od princeze do vještice jedan je korak.
A između toga je spektar.

U jednom koraku do bilo čega.
To je tajna. Sad bi se bolje snašli.
Svi mi.

moja nije nikad postala vještica ..samo ja sam pučanin pa ne razumijem princeze i ne poštujem kraljeve ..
i ode mast u propast

Uzajamnost je to- ljubav.
Puno toga nam sjedne tek kad prođe vrijeme.
Imala sam prilike vidjeti stanje čovjeka u biosu. Ne s podignutim windowsima, nego u biosu. I ono što je u biosu to je njegova bit.
Mi rijetko u životu imamo te prilike, vidjeti osobu, nego vidimo samo sliku koju imamo o osobi, a to nije čak ni kontakt.

U biosu: čovjek kaže bez ustezanja "strah me", "ne mogu disati", "bojim se", traži se kontakt s drugim bićem, a dodiri se lijepe po nama kao bablje ljeto, to daje osjećaj da nismo sami, da neće natupiti "bol i smrt", a ako i dođe bit će dobro, jer nismo sami. To je bit zajedno, moći reći da se bojiš, da ne znaš što bi dalje, pored veselja i revijalnog programa.

Bios, stanje kad je čovjek jedva živ, kad nestaje već u očima kao da tone, pa se vrati u bljesku i traži kontakt i zahvaljuje na njemu, jer oko nas je more straha i igranja uloga. Nešto izvorno, nešto pravo, na tankoj niti. Tu je kontakt.