Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Osjetit ćeš, približit ćeš se, dugo sam te čekala. Hodala sam niz rijeku... volim te nježno dodirivati, volim kad si tih pod mojim rukama iza plavih zavjesa, dok uzimaš zadnje tragove svog žiga s mog vrata. Po snovima me pohode neka ljubičasta lica, dodirujem tvoju kožu glatkim prstima i slušam tvoj teški dah, dok mi prelama tek započetu riječ. Prođimo još kroz ove tišine, vrati se svom nebu na trenutak, koji te uvijek približava meni. Znam da osjećaš isto što i ja, znam da imaš erupciju iza čela, znam da će ove noći do određenog dana za tebe biti teške, ali bit će dobre prema tebi. Sva milost je na tvojoj strani, bez puno pitanja, bez puno daljina, sa jako izraženom željom za mojim zagrljajem. Gorimo noćima već danima... drhtiš pod mojim rukama i oduzimaš se od života... odavno si mi promrsio već mršenu kosu, odavno si mi ljubio već ljubljene usne. Tajna je ta noć, usne će oprostiti nevinu laž, živjet će nebo iznad nas baš onako kako treba, a ja ću ti pokazati ocean u koji ćeš zaplivati opet sa mnom i dočekat će nas naše duše, koje su se našle u jednoj cjelini iz koje su načinile savršen krug.

Pokrenula si zvijezde i galaksije, pokrenula si svjetove da bi ih pokazala onome tko ih vidi.
Ti jesi taj pokret,ta silina i snaga onog što postoji i onog što je zamišljeno.
To je izraz Tvoje ljubavi.
Stvaraš usporene krugove obješene poput lampiona na nebu plave vječnosti.
Nemoj zastati.
Nemoj nikad stati -o tome ovisi tvoja ljubav i tvoj život.

yes, Robert, sve te tajne se rađaju noću :)

Jednom prilikom Gibran je izjavio da je za razumijevanje među ljudima potrebno samo sedam jednostavnih riječi. Zamoljen da otkrije o kojim se riječima radi, odgovorio je: "vi, ja, uzeti, Bog, ljubav, ljepota i zemlja". Potom je spojio sedam magičnih riječi u metaforičnu pjesmu:


Ljubavi, uzmi me
Uzmi me, ljepoto
Uzmi me, zemljo
Ja uzimam vas,
Ljubav, zemlju i ljepotu
Uzimam
Boga.

Kada umrem stavi dlanove svoje na moje oci,
hocu svijetlost tvojih ruku koje volim sa svojom svjezinom
jos jednom da prodju kroz mene.
Da jos jednom osjetim njeznost sto mi je promjenila sudbinu.
Zelim da zivis dok te ja spavajuci cekam,
da i dalje slusas vjetar,da osjecas i dalje voljeni dah mora
i da produzis hodati po pjesku po kojem smo zajedno koracali.
Zelim da i dalje zivi ono sto volim a ja sam volio tebe,
i pisao sam pjesme za tebe.
Zato produzi da cvijetas,
da bi dodirnula sve ono sto moja ljubav trazi.
Da moja sjena prolazi ti kroz kosu,
da bi se shvatila ova pjesma.

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr