Ne zelim pricati o smislu

Evo, ja sam ga danas osjetio bas negdje u doba dnevnika pa nisu stigli izvijestiti o tome. Pocelo je sve s onim cunamijem, s kojih desetak velikih zapljuskova. Onak, covjek se ni ne stigne snac. A onda se utisalo i more se ljuljuskalo kao normalno...
A opet, tlo je podrhtavalo sljedecih sati, sasvim osjetno. A ja sam se smijesio nekako. I nadao da nisam jedini kojeg to trese... E da, da. Mislim, ono, nozice su i dalje nesigurne, a podrhtavanje je jasan znak i naznaka. Nadam se da shvacate sto zelim reci - misli su jedno, a vec vidite jednostavna stvar donese osjecaj erupcije stvarnog. I, da, to stvarno iskustvo vrijedi vise od svih misaonih koncepata... To je nesto na sto se mozemo oslanjati, je li? Mislim, stvarno iskustvo?!
Da, vidim strah od novih puknuca, i kako cemo se provuci kroz te rasjede, i za koliko smo koraka jos kadri, i kada i jesmo li, ... i sve tako. Ipak, nekako mi je jako fin taj filing... ono, mislio bih, okej, malo pomalo. Al sad znamo, jel? Kako tamo. A sumnje... da, pomalo. Ne prepolako, jer kad se trese, treba hodat, a ne stajat, mislim. Obazrivo i bez histerije.
Opet, rekao bih, ako se drustvo ne razbjezhi i odluta svako na svoju stranu, ovo bi mogao biti i sasvim jedan dobar trip. :)
(uhm, idem sad po tabletama za umirenje zabludjelog entuzijazma ;))
 

sorry, ali zar ne ne piše u "virtualnom", a ne u "virtuelnom"? mmžda griješim, ako griješim, zanemari ovaj komentar :)

to te adrenalin pere, super filing da, čuvaj

Fobija?

je i ja sam uvijek pricao o virtualnom. no onda sam negdje gdje sam valjda mislio da je relevantno procitao s e pa sad koristim tako... ? /je kamos, kaj nije to bash gujst :)))

fobija? mozda, kao agorafobija? :) hmhm... cinim odlazak. lakuvaN, i mili bili.

lol lejla, s e se s pise :))))

(hint: 's o sE mozda pise...' , ma ovo je prekomplicirano za shvatit... idem ja da ne pocmam vilozofirat. laku. pivicu, da.)