malo citam

Link
Sve bi ostalo isto kako je i sada, s tom razlikom što bih povrijedila mnoge ljude koji ne razlikuju svoje ponašanje, svoje emocije, svoje misli, od sebe samih, već se s njima identificiraju. I zbog čega bi to onda imalo bilo kakvu konstruktivnu vrijednost za mene, ako pretpostavimo da u svakom trenutku, duboko u sebi, ja točno znam što radim kada to radim.
Toliko toga vidim i razumijem, ali mislim da svatko treba doći do vlastite pozicije iz koje će postati svjestan što točno radi kad nešto radi i tada će to biti nulta pozicija za našu kvalitetnu komunikaciju.
Bez toga nema se o čemu.
Paradoks je u tome što niti jedna osoba nikad ne bi radila stvari drugim ljudima koje nisu iz ljubavi i poštovanja, kada bi bila svjesna da ju se jasno vidi, kao i prirodu takvih aktivnosti, ako ništa drugo onda barem zbog toga što bi istovremeno bila svjesna koliko su takve aktivnosti zapravo manifestacija osobne nedorađenosti i nepoznavanja samoga sebe.

I zato je dobrog sugovornika teško naći. Dok razgovaramo kako promatramo drugoga tako moramo promatrati i sebe, inače razgovor nema nikakvog smisla. O tome se radi.

Pojednostavljeno, promatramo svoju energiju i energiju sugovornika. Na stranu riječi, pojmovinci i jezična kombinatorika.
Veliko je pitanje tko se sakrio u svoju safe zonu. Onaj koji gleda uvijek prema van, umjesto da se pogleda prema unutra, jer to što daje van, kada bi vratio sebi, ne bi tolerirao sigurno.

Digresija:
Gledam ovo na Iskrici i mislim si, ako ja "vidim" čovjeka, a on me i dalje provocira i pokušava manipulirati, i nek prevaziđem i uvrijeđenost i povrijeđenosti i tugu i razočaranje tj. svoj ego, ono što ostaje kad se dim rasčisti je činjenica da koliko čovjek može pojmiti i spoznati, toliko će i tražiti, toliko će moći i dati, a to nas opet vraća na moju početnu poziciju da ja nemam o tome išta prigovoriti i zapaziti, jer je to jednostavno tako i nema načina ubrzati proces kod bilo koga, već jedino shvatiti da unutar naših sličnosti kao vrste, postoji velika raznolikost osobnosti i osobnih spoznaja, među kojima se bitno posvetiti svojoj samospoznaji čitav život, a ostale uvažavati i poštovati u njihovom nastojanju samospoznaje, jer realno mi jedni drugima ne možemo ništa objasniti vezano za spoznaju, već ona dozrijeva u svakome od nas svojim tempom, a nije vani, nego je iznutra. E, to je to.


Za moj ukus u okruženju je puno "glavatih" ljudi koji su se usrali do preko glave od mogućnosti predati se ljubavi da ih ne bi zabolilo nešto, pa bi imali kontakt, ali se ne bi "davali", a onda ne možemo govoriti o punini senzacije, već o kalkuliranju, nesvjesnosti i samozavaravanju tješilicama. Nije baš neki score, zar ne?

Link

Prelomnica je osobna. Ne želim umišljati da postojim u odnosu na druge ljude i njihove nedostatke i vrline, nego imam posla sa svojim iluzijama i zabludama, kao i svi drugi ljudi (ko fol sad cu ja tebi objasniti zašto ti nisi u pravu, kako bi opravdala svoje "u pravu" jer to znači automatski da je moje dobro. Koje? Tema je apsurdna. Nema se o tome što razgovarti). Nema u subjektivnom biću ničeg objektivnog, čak nema dokaza niti da stvarnost postoji onako kako ju mi doživljavamo. Ostaje se samo posvetiti po načelima ljubavi i poštovanja sebi i svijetu koji ćutim kroz sebe. Zvuči lakše nego što je, ali zato smo dobili dug život, da bi tako "jednostavne" spoznaje nastojali dohvatiti i prepoznati ih i u drugim ljudima i to poštovati bez obzira na individualne pozicije na etapama tog puta.
Tako ja to gledam.

I sad ja odem recimo na iskričarsku kavu s kandidatom jel.
Može li on dok lupeta bedastoće za stolom o tome što pretpostavlja da ja jesam ili želim, pa malo zrcaliti da bi izmanipulirao poziciju rezultata, uopće pretpostaviti tko je osoba koja sjedi s njim za stolom? A naslušala sam se takvih prepotentnih gluposti (znate ono netko vam tumači vas!?). Smiješno da nije tužno.

Božesačuvaj.

U kakvom ja stanju moram biti da bi to pošlo?
I koliko sebe ja trebam zanemariti u tome da bih imala učešća u takvoj bedastoći?
A što ja više poštujem, to drugome više rastu krila i više ne govori bedastoće nego se razmahuje i ja vidim da to nema nikakvog smisla iz jednostavnog razloga što s druge strane nema tog poštovanja, pa me se hendla s pretpostavkom da ja ne razumijem situaciju.

To je u najmanju ruku uvredljivo, a u najboljem slučaju besmisleno.

Zato je dobrog sugovornika teško naći, jer su pozicije iz kojih se razgovara drugačije, al kad se poklopi onda je to to :)
Koliko septičkih ljudsko biće treba prehodati da bi zakonom vjerojatnosti naišlo na bijelu tropsku plažu razumijevanja s drugom osobom iz moje pozicije?

Bit će da me Bog voli. Nema drugog objašnjenja.

https://www.youtube.com/watch?v=fDxzQJaA228
:*

Dobar tekst, ali malo previše idealistički,ali ipak napreduješ, možeš sigurno pormijeniti sebe na bolje, druge vrlo polako...:)). Svetaca je otprilike 1 : 1.000.000. na ovom svijetu. Machiavelli je rekao da svijet treba promatrati onakav kakav je stvarno, a ne onakav kakv bi želeli da je...Ovo sa identifikacijom sebe s egom stoji, ali veoma mali broj produhovljenih ljudi je u stanju oduprijeti se identifikacijom sebe sa svojim valovima emocija, sviđanja i nesviđanja, tj.prošlom karmom. Čak su i najveći duhovni učeitelji rekli sa s emocijama nije lako, vjeroajtno i ja i ti ponekad planemo bez veze...:))
Preporučam Ti da pročitaš knjigu Razum i razmnožavanje od Geoffrey Millera, Kako je izbor seksualnih partnera oblikovao ljudsku narav, prepisati ću neke bitne djelove na blogu...:))

"str. 193.U najvećem dijelu ljudske evolucije samohrane majke vjerojatno su bile pravilo, kao što su to bile i u prethodnih 50 milijuna godina evolucije primata. Kao što tvrdi sarah Blaffer Hrdy u svojoj knjizi Mother nature (Majka priroda), žene su naslijedile bogat niz mentlnih i fizičkih adapacija koje su sasvim dovoljne za podizanje djece uz minimalnu pomoć muškaraca. Muška pommoć mogla je biti dobrodošao luksuz, ali ne i potreba. Mnoge pleistocenske majke su imale dečka.. No taj momak možda nije bio otac nijednog njezinog djeteta, ili je možda bio otac najmlađeg djeteta.Čak i u tom slučaju, njegov tipičan doprinos odgoju je sporan..."

"str. 192. Povijesno gledano, u pleistocenu ljudi se nisu počeli podvrgavati dugotrajnom doživotnom braku sve dok im nije postalo nemoguče živjeti od divljih plodova zemlje, dok nasljeđivanje imovine nije postalo ljučno za opstanak djece, i dok parovi nisu imali ekonomski otiv da nastave surađivati dugo NAKON ŠTO VIŠE UOPĆE NISU RAZGOVARALI JEDNO S DRUGIM!!!

Ok, Alane.
Ovaj drugi dio komentara odnosi se na "formaciju" žena/muškarac kao bioloških bića?

+ ekonomska formacija?
Mi se i dalje znači tu vrtimo u krugu biološkog i ekonomskog materijalizma.

Knjiga je za mene otkrića sa stanovišta evolucijske psihologije...jako znaimljivo...Ali za ono što ti tražiš od tzv. idealnih ljudi iziskuje bar 20 godina duhovnog rada na sebi, a na zatucanom Balkanu jako malo ljudi ima ambiciju da postanu sveci ili duhovni učitelji, radije izabiru da žive kao FARAONI uz svoje ženice...Ako želiš živjeti u sredini gdje su žene poštavane u kolektivnoj svijesti i društvu, preseli se u Norvešku, to su baš simpatični ljudi koji žive zdravim načinom života ..:)))

Ovaj drugi dio komentara odnosi se na "evolucijski formiranje" odnosa žena/muškarac u razdoblju od posljednjih 1.5 milijuna godina!
Za duhovne aspirante, koji se žele uzdignuti iznad onih identifikacija sebe sa egom kako ti navodiš u svom blogu, preporučujem knjigu "How to spiritualize your marriage" Swami Kriyanande ( Donald Walters )...:)) Ali tako žive vjerojatno samo sveci ili prosvjetljeni ljudi, a takvih je vrlo, vrlo malo..:))
Mene osobno ne smeta nesavršenost drugih ljudi, već vlastita nesavršenost i ponekad nedostatak hrabrosti...:))

Ne citam knjige u zadnje vrijeme. Ali dobro je sto si mi dao informaciju za vrijeme kad cu citati. Hvala lijepo

Nemam kontakata s psihijatrima
Ako tko ima moze poslati tekst na "verifikaciju".

Yorboy, Paske je za Tebe Aristotel po dubini razmišljanja, imaš li što pametno reći o ovoj temi ili si samo dečko koji de boji jakih žena, zbog svog malog ega?

Tko piše ove filozofije, Paske ili Baba? :))

Aristotel je uveo kategorije prijatelju, ne kužim zašto si tako ogorčen u životu, možeš biti pametniji od mene, načitaniji, inteligentniji, ali izgleda da je tvoj glavni problem što ne voliš ljude, uostalom zašto spominješ psihijatriju, imaš možda nekih problema sa sobom, pa Ti treba stručna pomoć ( psihopata ima od 1 - 6 % u populaciji zavisno od metodologije )? Što tebe konkretno muči u mom pisanju, vidim da Ti pišeš vrlo malo blogova, jer vjerojatno nemaš svog stava niti išta svoje za reći osim vrijeđanja drugih, ogorčenost je gadna stvar kada se ukorijeni...?

Yaro budi dobar i lijepo se ponasaj.

Nemojte se svadjat i kakati.
Aktivirat cu pedagosku mjeru ignore.

Rijeseno.

Ne kužim ja Vas dvije, jel piše Paske ili Baba?

Sto se mijenja u temi, ako znamo tko je autor?

Skuzit ces s vremenom koja pise na koji nacin.