DESTRUKCIJA JEDNOG SVEMIRA

...i onda se probudiš iz maglenih slika, nedjelja je sveta i rasplinutih iluzija, na odjeći još miris cvjetova koji rastu samo u najgorim krčmama i na njoj vodeni žig svjedočanstvu nekoordiniranih pokreta.
Nakon noći kiše, Sunce i ptica te čudno gleda na prozoru. Sve izgleda nakako ružno na tako prekrasan dan i pitaš se što nije u redu s tobom. Izgledam ko ispiljena grana, kljasta i natrula, bezbojni izboj na inače zelenoj smreki koja tek što nije procvjetala. Možda je vrijeme za kupnju nove motorne pile?
Grana na kojoj grlice spavaju i vrše nuždu upravo je svježe obojana. Odvratna bića, ne daju spavati, pjev im je kao zvuk povlačenja gurtne na roleti, ali čini se nemaju problema s time da seru gdje legnu. Doduše one ne liježu a i nikad nisu posrane. Jebena im ravnoteža. To fali Svijetu, više ravnoteže i umijeće da ne sereš tamo gdje legneš. Svijet koji spava stoječki... jebene grlice.

Al ga sereš,ko grlica :)

Dobar tekst! A ja obožavam grlice. Gu-guuuu, gu-guuu

Moje ptice su recimo na ormaru. I kad im se prisere, krenu hodati natraške i kad dođu do ruba ormara da im je rit preko ruba, onda se poseru. Ormar čist, a oko njega katastrofa.

A ako si riba, nemaš izbora.

:)
https://youtu.be/2_hQb3i-AlY

jutro sneni! zašto nekak mislim da nisi pričao o sranju (ptica i inih) već metaforom opisao stanje...duha?

jbt pa sad čitam tebe se ima čitat skoro pa do stoljeća sedmog (2007g.) kad je još bog hodao po bloškoj zemlji i kad su blogeri...pisali?

kad smreka procvijeta, sve bu dobro :)

men se čini da ti nick baš odgovara...sve u tonu

probudiš se prije ptica i sunca i sve je bolje :)
a ako je metafora, onda neznam lijeka...

Meni moje tu na grani baš fora pjevuše od zore...