malo citam

Tekst: Berry Long
KAKO VODITI LJUBAV


Muškarac i žena zaboravili su kako voditi ljubav. To je najveća tragedija svih vremena, jer je uzrokom najvećeg dijela nezadovoljstva na Zemlji. Taj zaborav traje već tako dugo, polako se pogoršavajući kroz mnoge tisuće godina, da danas predstavlja problem čitave ljudske vrste. To znači da ga početi rješavati mogu jedino pojedinačni muškarac i žena.

Jedinstvena rješenja ne postoje. Problem je suviše osoban i suviše velik. Svatko to mora učiniti sam za sebe ili se uopće ništa i ne da učiniti.

Temeljno nezadovoljstvo žene, i njenu stoljetnu nesretnost uzrokuje muškarčeva nemogućnost da do nje dopre fizički. Njenim emocionalnim ispadima, depresijama, frustracijama, pa čak i predmenstrualnim napetostima, kao i oboljenjima koja dovode do histeroktomije i drugih materičnih tegoba, razlog je nesposobnost muškarca da putem vođenja ljubavi iz nje sakupi odnosno oslobodi njenu najfiniju temeljnu žensku energiju. Ta izuzetna, prelijepa i božanska energija, neopisivo je intenzivna, i kad ostane netaknuta u ženi kao što je danas slučaj, degenerira u psihičke i emocionalne smetnje koje se naposlijetku iskazuju u vidu fizičkih zastranjenja. Utroba je ta, koja rađa sve. Temeljno nezadovoljstvo muškarca je njegov vjekovni nemir. Uzrokovan je time što je muškarac zaboravivši kako da na pravi način vodi ljubav sa ženom, izgubio svoj prvobitni božanski autoritet a time i seksualnu kontrolu nad samim sobom. Njegovo emocionalno, odnosno psihičko zatranjenje očituje se u ljudskom rodu u vidu opsjednutosti seksom.

Svi su muškarci, bez izuzetka, opsjednuti seksom. U muškarca opsjednutost seksom izaziva nezaustavljiva seksualna fantaziranja, kronično samozadovoljavanje, čak i u slučaju kada živi sa partnericom. Seksualno obuzdavanje koje dovodi do izljeva bijesa i nasilja, kao i sve prisutni simptom bježanja u posao i gonjenje bogatstva kao kompenzacija za svoju nepodobnost kao istinskog ljubavnika. U oba spola, zaposlenost i stjecanje bogatstva, tek su krabulje iza kojih se krije nesposobnost ili strah pred lijepom i ispravnom tjelesnom ljubavlju. Radi svojeg zapostavljanja ljubavi sa ženom, muškarac pati od preuranjene ejakulacije, krivnje, tjeskobe, sumnji u samoga sebe, impotencije, seksualnog otupljivanja zakrabuljenog u nezainteresiranost u seks, seksualnog uzdržavanja što mu je uzrok potisnuti strah od neuspjeha, razmetanja seksom i nedostatka istinske mudrosti, koje pak sve redom nameće ženi, pogoršavajući time i njeno temeljno nezadovoljstvo i svoj osobni nemir. Svaka je djevica, koja se danas spoji sa muškarcem, smjesta zaražena. Njegovo pomanjkanje ljubavi, u njoj podstiče dozrijevanje sjemena nezadovoljstva koje je već usađeno u samu ljudsku vrstu. Njenih će iluzija nestati. Da bi bio potpuno muško ljudsko biće, muškarac mora svojim tijelom upiti božansku žensku energiju, koju mu žena može prenijeti jedino putem vođenja ljubavi na pravi način. No, da bi tu energiju izvukao iz njenog najdubljeg središta, muškarac mora biti dovoljno muškarac, odnosno dovoljno božanski i nesebično je voljeti tijekom odnošaja. To ne ovisi o tehnici, već jednostavno zahtijeva ljubav. Čistu ljubav.

Biti u stanju voljeti na taj način, autoritet je što ga je izgubio muškarac, i njegovo jedino istinsko sredstvo vladanja nad ženom. Žena međutim, svoju božansku energiju neće i ne može predati muškarcu koji još nije izgrađen potpun, odnosno u skladu sa samim sobom, neovisno o tome koliko ga voli i želi mu pružiti. Kako je danas na Zemlji vrlo mali broj muškaraca izgrađen, odnosno , vrlo ih mali broj posjeduje mogućnost izražavanja i primanja dovoljne količine ljubavi kroz vlastito tijelo, kako bi dotaknuli najviši dio žene, jaz nezadovoljstva između muškarca i žene sve se više širi. Muškarac koji je vičan seksualnim tehnikama još uvijek ne zna voditi ljubav na taj božanski način. Snažni podražaji i orgazmi ugađaju muškarcu i daju mu svojevrstan autoritet, no oni ne predstavljaju ljubav za kojim žena vapi. Žene, ili ženu koju takav muškarac obljubljuje on zadovoljava poput dobra obroka, no uskoro će ona ponovno ogladnjeti, te naposlijetku početi prezirati svoj apetit ili sebe samu, jer je svjesna da nije voljena. U odnosu između muškarca i žene, cijena koju on mora platiti radi svoje nesposobnosti da u fizičkom smislu za nju bude personifikacija ljubavi, ženina je tiranska emocionalnost. Gdje god on volio ili pokušao voljeti, ona će ga jednog dana šokirati, paralizirati i razoriti otkrivajući nejednom u sebi đavolicu, pravog ženskog demona emotivnosti. Svaki onaj muškarac koji još nije doživio mržnju đavolice u ženi, nije još doživio ljubav. Đavolica se pojavljuje u trenutku kada je muškarac vezan i ne može jednostavno otići. Svaka žena koja nije sebe još vidjela u ulozi đavolice nije se još povezala sa svojom ljubavlju. Za muškarca je demon emotivnosti u ženi pravi pakao na Zemlji. To je onaj njen dio što ga muškarac ne može savladati niti razumjeti, jer je riječ o demonu njegove vlastite nemoći da voli, oživljenom kako bi prekorio, maltretirao i mučio. Muškarac ga se stoga na smrt plaši. Kroza nj se provlači s pomoću različitih varki. No s vremenom, kako je muškarac dulje u nekoj vezi, đavolica će ga neizbježno pokoriti i prisiliti na predaju i posljednjeg ostatka njegove muškosti i autoriteta – za ljubav malo mira. U tom će slučaju oni zajedno ostarjeti osjećajući se sigurnim, ali polumrtvim, oslanjajući se jedno na drugo u strašnom svijetu kompromisa.

Sve dok svijet nastavi biti takav kakav jest, đavolica nikada neće dozvoliti muškarcu da zaboravi na svoju temeljnu nemogućnost da ženu voli na pravi način. Žena mora biti voljena. O tome ovisi budućnost ljudske vrste, jer jedino kada je žena istinski voljena, muškarac pronalazi svoju bit i svoj izgubljeni autoritet. Jedino se tada mir može vratiti na Zemlju.

No, današnji muškarac ne može dugo niti trajno voljeti današnju ženu. Zajedno, oni su uhvaćeni u začarani krug iz kojeg im nema izlaza ukoliko ih se i dalje prepusti njihovim vlastitim idejama o ljubavi.

Ljubav je na ovoj planeti u stravičnom neredu. Nešto se hitno mora poduzeti! Započeti se mora smjesta, a vi ste Taj odnosno Ta, na kome je da to učinite. Pomoću ovog teksta ja ću vam objasniti kako ponovno početi voditi ljubav. No, prije toga ću vam reći što ljubav uopće jest i pomoći vam da shvatite cilj ljubavi, jednako kao i vaše mjesto u ljubavi ili životu na Zemlji.






Kao što možete primjetiti u svijetu oko sebe, ljubav bez cilja je beznadežna. Prva lekcija vođenja ljubavi sastoji se u razumijevanju ljubavi kakvom ona jest, a ne kakvom vi mislite da je poznajete ili kakvom je volite zamišljati. Bit ću posve izravan i otvoren. Opisivat ću fizički čin vođenja ljubavi u detalje, upotrebljavajući riječi kao što su vagina i penis, i druge termine što ih upotrebljavaju ljubavnici. Govorit ću vrlo intimno. Predlažem vam da tekst neprestano iznova čitate, svaki ćete puta steći nove uvide u ljubav. Ne možete naučiti ono što je sadržaj ovog teksta i početi voditi ljubav na božanski način, već ga morate upiti tako da postane dijelom vas i dijelom vašeg razumijevanja. Ipak, svaki iskaz usporedite sa vlastitim iskustvom. Ukoliko neki od iskaza nije sastavnim dijelom vašeg iskustva, potražite u njemu prizvuk istine, jeku znanja što ste ga nekoć i sami posjedovali, onaj dio vas koji je najdublji i najistinskiji – zna sve.

Što se mene tiče, ne vidim zbog čega i dijete ne bi smjelo čitati ovaj tekst. Zapravo volio bih kad bi ga uvijek iznova čitali dječaci i djevojčice od negdje trinaest do devetnaest godina, a posebno mlade žene. Jedino je pitanje slijedeće: kada dijete ili mlada osoba, nakon što je pročitala ovaj tekst postavi inteligentna pitanja, hoće li se u blizini naći koja inteligentna odrasla osoba koja će na ta pitanja odgovoriti pošteno i iskreno, sa stanovišta ljubavi i razumijevanja, koja su izvan začaranog kruga. Nadam se da hoće.

Najveći fizički problem u vođenju ljubavi je muškarčeva preuranjena ejakulacija, a žena kao što ću kasnije objasniti, i ne znajući, tome pridonosi. Preuranjenu ejakulaciju uzrokuje osjetilnost pobuđena uzbuđenjem i očekivanjem na obje strane. Ta je osjetilnost muškarca pobuđena puno prije početka same ljubavne igre, odnosno, ljubavnog čina. U muškarca postoji neprestano predseksualno uzbuđenje uslijed uobičajenih seksualnih fantazija, odnosno, opsjednutosti seksom. Njegova je temeljna razina seksualne pobuđenosti neprestano visoka radi šala i pričanja o seksu s drugim muškarcima, čitanjem o seksu, podmuklim aludiranjem na tu temu u miješanom društvu, razmišljanjem o seksu, promatranjem žena i svjesnim, te već uobičajenim gotovo automatskim dovođenjem u vezu sa požudom. Ukoliko muškarca zamislite kao seksualni termometar, on u normalnim okolnostima pokazuje približno dvadesetpet stupnjeva seksualne pobuđenosti, radi svoje opsjednutosti seksom, dok žena obično pokazuje samo oko pet stupnjeva. Žena je ustvari manje napasna od muškaraca, jer ona u osnovi nije opsjednuta seksom. U skladu sa time, muškarac, ako izuzmemo brojne nemogućnosti ustezanja, on je uvijek spreman na seks, dok žena to nije. Da bi poželjela voditi ljubav, njena se temeljna seksualna temperatura mora podići. U ljubavnoj igri što prethodi sjedinjenju, ljubljenje i dodirivanje grudi i genitalija podiže seksualnu temperaturu, odnosno, podraženost obiju strana. Kada to pridodamo uobičajenoj podignutoj razini pobuđenosti, jasno je kako on zamišlja daleko intenzivnije od nje. Njegova se seksualna temperatura stoga povećava daleko brže. U trenutku kada se on sprema prodrijeti u nju, njegova je temperatura na gorućih devedesetdevet stupnjeva i neprestano raste uslijed isčekivanja i nestrpljenja. Ona je za to vrijeme na ugodnih i udobnih sedamdeset. No i njena se temperatura povećava. Ponekad je dovoljno da ona samo rastvori noge, čime se ispunjava zadnji zamišljeni prizor, i on ejakulira, odnosno, dostiže vrhunac, ili je dovoljno samo da njegov penis dodirne ili prodre među usne vagine, i u nekoliko sekundi on dostiže vrhunac. Ili se to dogodi tek što je prodro u vaginu, a time njegova temperatura nezaustavljivi i brzo spadne sa gorućih stotinu stupnjeva na nulu, dok se tako ejakulirajući vraća u rijetko stanje sebične i hladne ravnodušnosti. Žena je pak, hvala nebesima, ljubav. Ljubav je njena prava priroda ispod svih podražaja, poimanja i opterećenja. Ako ga ljubi, ili jednostavno, ako ljubi, u stanju je podnijeti to seksualno razočarenje. Na svakoj razini žena predstavlja majku, istinski arhetip majke-Zemlje u kojoj svi mi uživamo i gostimo se, pa bilo to makar i u boci Whiskey-a napravljenog od Zemljinih zrna i vode. Muškarac, kakav je sada, nalik je djetetu, bezgranično voleći nju-istinsku ženu, što svaka žena zna da jest ispod svojih neuroza. U svojoj ljubavi ona mu može oprostiti što je dosegao vrhunac, poništavajući pri tom svoj vlastiti mehanizam želje, i prihvatiti njegov nemirni svijet sadržan u njegovu orgazmu, te ga držati u sebi dječačkog i novog u njegovom kratkom periodu mira. Za ženu, ispunjenje njene ljubavi predstavlja prihvatiti u sebe, prihvatiti sve što on može dati, nudeći zauzvrat svaki djelić sebe u slatkom i potpunom predavanju ljubavi. Ali, muškarac koji je prerano došao do vrhunca, nije bio u dovoljnoj mjeri ljubav da bi joj pružio sve od sebe. Nije za to imao vremena, pa mu ona stoga nije mogla predati svu ljubav koju je imala za pokloniti. Došavši do vrhunca, on je otišao, ostavio je , i zbog toga on je manje muškarac. Ona je nešto manje bliska svojoj istinskoj biti, a na skali vjelovne težnje muškarca i žene za sjedinjenjem oni su još udaljeniji.

Kada voli, žena u sebi može rasplinuti veći dio frustracije uzrokovane muškarčevom preranom ejakulacijom. Pa ipak, svaki ostatak podraženosti koji ostaje u njoj, postaje dijelom đavolice koja će ga već sutra razapeti. No, njena ljubav ne može u potpunosti nadomjestiti neispunjenu potrebu za oslobađanjem od svojih najfinijih energija za izražavanjem, odnosno predajom muškarcu tijekom ljubavnog čina, svoje urođene ženske ljepote, božanskog sastojka koji se neprekidno taloži u svakoj ženi, a koji je u pozadini muškarčeve potrebe za njom. Bol, uzrokovana primoranošću na nošenje tog nepotrebnog tereta, radi muškarčeve greške, u dubini je nestrpljivosti i emocionalnih ispada đavolice. Muškarac, koji preuranjeno dosegne vrhunac, privremeno je izgubio volju da voli, izgubio je sebe sama, pa stoga ne može primiti potpuno predanje žene što mu oduzima svaki autoritet. On je toga svjestan i time posramljen. Jedina prihvatljiva vladavina što je muškarac može ostvariti nad ženom, ide kroz ljubav, i to će mu žena bezrezervno priznati onog trenutka kada pokaže dovoljno ljubavi da bi bio u stanju primiti njeno potpuno predanje. Ona može dati jedino ono što je on u stanju primiti. Lažna ekonomska i fizička prevlast što ju muškarac nad ženom ima već nekoliko tisuća godina, tek je podmukli pokušaj izravnavanja računa sa njom radi svoje vlastite slabosti i napuštanja svakog pravog autoriteta. Budući da je žena koja istinski ljubi nadasve nesebična i širokogrudna, tragičan raskorak između nje i njenog ljubavnika prenosi se sa generacije na generaciju, jer je muškarac pao u samozaborav, zaboravio je kako voljeti ženu, a žena se ne može predati niti postići svoje prirodno ispunjenje bez njega. Razlog zbog kojeg žena niti približno toliko ne mašta o seksu, kao što to čini muškarac, jest taj što za nju seks ne predstavlja u tolikoj mjeri ugodu. Za ženu je seks prije svega ljubav, a o ljubavi se , za razliku od seksa, ne može maštati. Voljeti znači u svijesti trajno zadržavati sliku voljene osobe. U trenutku kada mašta započne svoje erotsko oslikavanje, na mjesto ljubavi stupaju seksualnost i jeftin seks. I za muškarca seks može predstavljati ljubav, no kako ga on neprekidno koristi kako bi iz sebe putem ejakulacije izbacio svoju psihičku napetost te seksualnu podraženost, za njega je on u velikoj mjeri ujedno i ugoda i potvrda sebičnosti. Drugim riječima, on ženu koristi. Kada bi se mogao s njom sjediniti a da ne dođe do vrhunca, ponovno bi je počeo voljeti na pravi način, odnosno radi nje same.. Što se muškarca tiče, ejakulacija obično predstavlja kraj ljubavnog čina, no za ženu, iako ju je doveo do orgazma, to još uvijek ne znači da je preuzeo njenu najfiniju energiju koja leži iza orgazma. Orgazam će kod nje osloboditi, odnosno odnijeti sa sobom njen trenutni seksualni podražaj, ali će zato ona viša energija koja je ostala nesakupljena, nepreuzeta, s vremenom degenerirati u osjetilnu zahtjevnost i neraspoloženje. Sva ženska osjetilnost predstavlja zahtjev, odnosno vapaj, kojim ona izražava svoju težnju da bude istinski ljubljena, a ne iskorištavana kao nekakva seksualna pljuvačnica.
Na samom početku vremena i svijeta, odnos između muškarca i žene bio je bitno drugačiji no što je danas. Kad ovo kažem, moram vas upozoriti da početak vremena i svijeta ne brkate sa počecima Univerzuma i Zemlje. Dopustite mi da vam objasnim što time mislim reći.

Zemlja nije svijet. Svijet je izgradio čovjek. Vrijeme i svijet su započeli razmjerno nedavno, prije otprilike 12000 godina kada se čovjek po prvi puta identificirao sa fizičkom smrću. Prije tog vremena postojala je jedino prošlost koja se protezala sve do prvih oblika života na Zemlji. Vrijeme nije prošlost. Vrijeme stvara osjećaj sutrašnjice., ili kontinuiteta, na kojem počiva svijet. Prije života na Zemlji, ne samo da nije postojalo vrijeme, već nije postojala niti prošlost. Postojala je jedino sadašnjost, prisutnost, odnosno – ono vječno. Vrijeme nije proces u kojem se stvari poboljšavaju, već je to napredak. Vrijeme je proces u kojem se stvari postepeno pogoršavaju.

Za muškarca i ženu, i njihovu ljubav, stvari su se znatno pogoršale otkad su oko godine 10000 prije Krista, neopazice počeli padati u samozaborav, odnosno vrijeme. Možda ćete reći da ovo zvući poput mita. To jest mit, ali ne mit u smislu priče, ili fikcije. Ono što ću vam dalje opisati jest istina. Mit, istinski mit, jedino je sredstvo prenošenja istine o prvobitnom stanju muškarca i žene na Zemlji koje nam je preostalo. Stoga vas molim da budete pažljivi i otvoreni za ovo što ću vam kazati, koliko god je to moguće. Otvorite mi svoj kritički um, i pažljivo pratite dok vam iznosim mit, odnosno istinu o muškarcu i ženi, o vašem prvobitnom stanju kojem se svim silama nastojite vratiti, voleći i živjeći u vremanu – danas.

Na početku, prije otprilike 12000 godina, pojedinačna tijela muškarca i žene bila su neprekidno okružena veličanstvenom zlatnom aurom. Ta aura, koja je zračila iz pleksusa, bila je vidljiva protežući se dobar dio iznad glave do tla, i sa strane dalje od domašaja ispruženih ruku. Aura žene bila je nešto dublje zlatne boje nego aura muškarca. No, i jedna i druga su bile jednako blistave, uzvišene i prelijepe. Žena je bila čista ljubav, vedar, pasivan pol duhovne ljudske ljubavi na Zemlji. Muškarac, aktivni, pozitivni pol, također je bio ljubav, ali ne čista ljubav u istom smislu. Njegova je ljubav bila ljubav čistog autoriteta, muškog principa, a taj je predstavljao biti čuvarem ljubavi, odnosno žene na Zemlji. On je, odnosno, njegova je ljubav bila odgovorom za održavanje zlatnog i božanskog karaktera ljubavi između njih. Svjetlost njihovih aura u svakom je trenutku odražavala jačinu i neukaljanost te ljubavi. Samo vođenje ljubavi između njih bilo je ekstatično. Božanska energija, koja se pri tom stvarala, bila je toliko jaka da su nakon čina ljubavi njihove aure blještale nevjerojatnim sjajem. To samoosvjetljavajuće isijavanje duha ljubavi, što se u svakom od njih stvaralo putem fizičkog sjedinjenja, bilo je iskaz njihovog božanskog karaktera na Zemlji.







Na početku vremena, muškarac i žena su bili božanstva, a svijest o svom božanskom karakteru i njegovo prisustvo, podržavali su vođenjem ljubavi na božanski način. Putem aure, oni su međusobno komunicirali, jer im je ta zlatna energija omogućavala vezu bez obzira na to jesu li se nalazili u blizini ili ne. Njen je domet nadaleko nadmašivao domet vidljivosti, i putem nje, jedno je sa drugim bilo u neprekidnom i nepomućenom dodiru, u tišini i miru, odnosno, u uzajamnoj svijesti o prisustvu čiste ljubavi. S vremenom, kad bi se aura jednog ili drugog trebala ponovo napuniti energijom, muškarac i žena povukli bi se zajedno u osamu i vodili ljubav, kao jedina dva svjesna fizička pola ljubavi na Zemlji, te se time ponovo osvjetljavali, odnosno, obnavljali. On bi obnavljao njenu ljubav, a ona njegovu ljubav i autoritet. Komunikacija je između njih bila u tolikoj mjeri totalna da potrebe za govorom nije bilo.

Govor se razvio s vremenom. Razvio se u onih muškaraca i žena koji su baveći se i posvećujući se drugim stvarima izgradnje svijeta, počeli zaboravljati voljeti, odnosno, zaboravljati svo vrijeme biti ono što istinski jesu. Dogodilo se to da više nisu bili u stanju voditi ljubav na božanski način. Njihove su aure, odnosno svijesti, izgubile svoju zlatnu vezu pa su morali početi razgovarati kako bi premostili jaz koji se sve više širio među njima. Potom su se preko govora pojavila nerazumijevanja i osjetilnost. Kako je vrijeme, odnosno, neprisustvo ljubavi sve više prodiralo u tijela muškarca i žene, govor je zamjenio neposrednost i punoću ljubavi, pa se riječnik povećavao. Umjesto da su bili ljubav, oni su počeli govoriti :’Volim te’, i koristili još puno drugih jezičnih zamjena za ljubav.

Neki su pojedinci intenzitet aura zadržali duže od drugih, no, kako je vrijeme, odnosno prošlost sve više rasla u svima, stvari su se stale nezaustavljivo pogoršavati. Nekoliko tisuća godina kasnije, muškarci i žene su uglavnom zaboravili kako biti ljubav i kako voditi ljubav, iako su naizgled upražnjavali isti fizički čin, nisu više bili u stanju osloboditi odnosno, stvoriti božansku energiju i pretvoriti se u živući duh, odnosno, prisustvo ljubavi – onog vječnog. Tijela muškaraca i žena nisu više bila poredana u ljubavi, već u vremenu i osjetilnosti. Umjesto da su vodili čistu ljubav, oni su vodili osjetilnu, zahtjevnu ljubav, i umjesto da su rađali duhovno prosvjetljenu djecu, stali su rađati emocionalno zahtjevnu.

Žena, koja je nekoć bila čista ljubav, sada je postala zbunjenom i trajno nezadovoljnom. Muškarac, koji je izgubio svoj autoritet, sa njom više nije imao strpljenja, te je pokušavajući pronaći zamjenu za taj svoj izgubljeni autoritet, postao trajno zaposlen i nemiran. Nadalje, ne mogavši više njome vladati, muškarac je stao koristiti svoju fizičku i ekonomsku nadmoć kako bi je sveo na niži društveni status, posebno koristeći njenu ljubav prema svom potomstvu. To je ženu toliko razbjesnilo, da je u njoj stvorilo đavolicu, koja mu sve dok je svijeta i vijeka, nikada neće oprostiti niti zaboraviti nanesenu joj nepravdu i zloupotrebu ljubavi. Time je započela ljudska vrsta – vrsta u vremenu.







Nekolicina je muškaraca i žena, suzdržavajući se od vođenja ljubavi, uspjela u sebi zadržati djelomičnu sposobnost da unutar svog bića ljubi na božanski način. To su bili mistici, sveci i askete svih naroda. Oni su svoje suzdržavanje okrenuli prema unutra i ljubili božansku energiju u svojim vlastitim tijelima. Odbijajući tjelesno sjedinjenje, tijela koja su se sada punila vremenom i osjetilnošću u obliku nezadovoljstva i nemira, oni su se uspjeli održati razmjerno čistima. Pa ipak u usporedbi sa punoćom i bogatstvom prvobitnog isijavanja, njihova je čistost bila neuravnotežena i blijeda. Svojim odbijanjem ovozemaljske potrebe za sjedinjenjem sa suprotnim spolom, a bez obzira na uzvišenu predanost i idealizam, mistična je alternativa postala temeljno izdvojenom, neprirodnom i sebičnom. Stoga je ona mogla stvoriti jedino djelomično cjelovita i ne u potpunosti, božanska ljudska bića. Stvari su se i dalje sve više pogoršavale. Rezultati toga bili su vidljivi na aurama tih ljudi – muškaraca i žena mistika. Njihova se veličina i blještavost postepeno smanjivala, da bi naposlijetku ostao tek mali kružić oko glave – aureola. Danas je aureole moguće zamijetiti na starim slikama i ikonama, poglavito onima koje prikazuju kršćanske svece. Te aureole, radi njihovog smanjenja u veličini i blještavosti pokazuju u kolikoj mjeri je čovjekova ideja o ljubavi na Zemlji ili zemaljskoj ljubavi, s vremenom osakaćena i svedena na puku formu. Kako je njegovo, odnosno njeno tijelo kao cjelina, bilo izuzetim iz božanskog sjedinjenja sa suprotnim spolom na Zemlji, a ljubav postala utemeljena jedino na apstrakcijama uma, aura je prešla u aureolu koja je okruživala samo glavu ili u najboljem slučaju gornji dio tijela. Moglo bi se kazati, da mistici i sveci, s obzirom na duh vremena, nisu imali izbora doli izabrati put celibata. Na taj su način ipak uspjeli zadržati barem nešto od one čiste i božanske ljubavi na Zemlji, sve dok i samog pojma svetosti pod teretom tog istog duha vremena nije gotovo u potpunosti nestalo. Pa ipak , njihov izbor, ne voditi ljubav, kao već i sama njihova interpretacija tog nagoba, bili su velika tragedija za ljudski rod. Da su se samo ponijeli na drugačiji, malo manje sebičan način, mistici i sveci možda su mogli spasiti situaciju, pa čak i svijet.

Usprkos njihove božanske ljubavi, oni su poput ostatka čovječanstva što ga je preplavilo vrijeme, zaboravili voditi ljubav a da toga nisu bili niti svjesni. No, bili su jako osjetljivi na to pitanje. Od svog su zaborava stvorili vrlinu. Zbunjeni i s osjećajem krivice radi snage svoje vlastite nepopustljive strasti, kršćanski su sveci uglavnom oštro osuđivali vođenje ljubavi i to zbog samih pogrešnih razloga. Istina je da su oni bili ti koji nisu dovoljno voljeli. Oni nisu dovoljno ljubili svoje bližnje, nisu ih voljeli dovoljnim zlatnim intenzitetom da zarone u božanski um svojim vlastitim tijelima putem ljubavnog čina i prisjete se kako treba voditi ljubav na Zemlji, kako bi poslužili kao primjer i na neki način poveli druge za sobom. To bi bila prevelika osobna žrtva, i tako su i oni poput rulje što je urlala :’Razapnite ga!’, osudili ljubav koje su se plašili i koju nisu razumijeli. Sveci su ostali odvojeni od čovječanstva. Brinuli su o, i suosjećali sa perifernim patnjama čovjeka, kao što su siromaštvo, bolest i nasilje, ali su uvijek izbjegavali ključno pitanje fizičke ljubavi, koja je glavnim uzrokom nezadovoljstva na Zemlji, uključujući i patnje i nezadovoljstva samih svetaca. Čak i Isus Krist, ukoliko je vjerovati njegovim biografijama, u potpunosti je izbjegavao ovo pitanje, te čovječanstvu nije ostavio niti jednu riječ prema kojoj bi se ono po tom pitanju moglo rukovoditi. Njegova je glavna zaokupljenost onda, kao i danas, bila usmjerena na pokušaje fizičke ljubavi. Ne mislite li da Mesija ima štogod za razjasniti, imajući u vidu osjetilnost koja navire iz njegova učenja. Sveci svoje ruke nisu prljali patvorinom ljubavi u koju su uronjeni obični muškarci i žene. Bog je dovoljan – govorili su. Je li to istina, ukoliko niste svetac? Vrijedi li to za vas, ili žudite za tim da vodite ljubav i možda pri tom osjetite nešto čisto i božansko, za koje znate da je tu i da to morate pronaći?

Sveci su nas napustili. Napustili su blagoslovljenu planetu Zemlju. Napustili su stvarnost zemaljske ljubavi i svoju ljubav odnijeli na neko drugo mjesto, gdje ona nije potrebna. Ljubav je potrebna ovdje na Zemlji, a započinje između mene i tebe, muškarca i žene. Ljubav nije potrebna Bogu, koji je na tom drugom mjestu samim izvorom ljubavi. Ukoliko u svojoj ljubavi želite pobjeći k Bogu, a muškarca i ženu ostaviti iza sebe, tada neka vam je Bog na pomoći. Morat ćete se vratiti i ispraviti, uvidjeti grešku u svojoj ljubavi, kao što to svi sveci Muškarac i žena tu ljubav trebaju i tog Boga ljubavi trebaju ovdje, na Zemlji gdje im je teško, a ne negdje drugdje gdje ta ljubav već jest, ali gdje oni nisu. A jedino Ti i ja zajedno, možemo stvoriti tu ljubav, i prizvati tog Boga, i to ovdje. Upravo je taj nedostatak ljubavi i nedostatak Boga među nama, svijet danas doveo na sam rub samouništenja. Štoviše, ti svetoliki muškarci i žene sa nekog drugog svijeta, na čovječanstvo su prenijeli svoj strahovito težak teret krivnje da je fizička ljubav grešna, da predstavlja grijeh radi kojeg se gori u paklu.

Možete li zamisliti, kolike milijarde nedužnih dječaka i djevojčica, muškaraca i žena, na Zemlji prolaze kroz pakao te seksualne krivnje. I sve to zato što je svecima nedostajala hrabrost za ljubav. Sveti Augustin je molio:”Bože, učini me asketom, ali ne danas.” Zbog čega nije molio Boga, neka mu pokaže kako je kada se ljubi žena toliko da se ne može bez nje, umjesto što je molio za ideal uma koji jednostavno nije istinit. Odakle mu uopće takva ideja da bi trebalo živjeti asketski? Bez sumnje, od nekog drugog sveca!

I tako su mistici, sveci i askete svih naroda, napustili napaćenu gomilu ljudskih bića koja su se borila protiv vremena a i danas se bore, kako bi se, napokon, međusobno pomirili i ponovno počeli voditi ljubav. Je li vam koji svetac ikada rekao kako voditi ljubav? Koja je ljubav izvorom svake druge ljubavi na Zemlji? Jer, nismo li svi mi, uključujući i svece, rođeni upravo iz takvog ljubavnog čina? Je li pametno zanemariti najslađi prirodni osjećaj tijela što ga dvoje ljudi, ovdje na Zemlji, mogu zajedno doživjeti? Nije li to upravo ono mjesto na kojem bismo trebali potražiti božansku ljubav, koju možemo dijeliti svi, uključujući i svece. Sveci nam kažu da treba ljubiti Boga, što prema mom mišljenju, nitko na Zemlji ne može postići činom volje. Kako možete voljeti ako ne volite? Kakva je to vrsta uznesenja? Što biste rekli kada bih vam kazao:”Budite gladni!” u trenutku kad ne osjećate glad? Ili su vas možda učili da ljubite svako ljudsko biće? Da li odista tako osjećate? Možete li to? Je li baš svakog moguće ljubiti? Ljubite li istinski svoje neprijatelje? Jeste li svom djetetu kazali danas a ne prošlog Božića, da ljubi osobu koja ga udara i tuče? Danas, kad vas netko pretekne, upitajte se koliko ga u tom trenutku ljubite. Budimo izravni, budimo iskreni prema samima sebi. Svi bismo voljeli svakoga voljeti, no , možemo li se, molim vas za početak skoncentrirati na to da volimo svog partnera?. Možda ćete vi reći:”ali to je naša zadaća, voljeti svakoga bez obzira na to koliko to bilo teško.” Kada je ljubav u pitanju, nema zadaća, nema obveza, nema teškoća. Pokušati voljeti u smislu nekakve zadaće, znači slijediti sramom i krivnjom bremenit put svetaca. Ali ja vam kažem da se tako ne počinje voljeti. Voljeti se počinje vodeći ljubav, što svatko od vas, kao uostalom i većina preostalog čovječanstva, ionako najviše od svega želi činiti. No, prvo morate naučiti kako voditi ljubav na pravi način, bez pukog prepuštanja osjetilnoj ugodi vlastitog tijela. Kada naučite na pravi način voditi ljubav i obnavljati svoju zlatnu auru, primjetit ćete kako sada znate i kako ljubite svoje bližnje, svoje neprijatelje, kako ljubiti Boga i na kraju – sami sebe.

U vrlo malo žena je gornja polovica tijela iznad struka, povezana u cjelinu sa polovicom ispod struka. Gornja polovica, odnosno , torzo na kojem se nalaze grudi i pleksus, isijava vrlo finom energijom ljubavi. To je najfinija vrsta ljubavi u tijelu. Ona daje bebi mlijeko i privija na grudi ono što joj je drago, bez tračka prikrivene seksualnosti. Ta se ljubav često ispoljava u vidu čežnje za nedostižnim, žudnje za čistotom i idealističkom ljepotom. To je u pozadini same ideje o platonskoj ljubavi. Taj, gornji dio tijela, ujedno je i gornji pol ljubavi. Centar donjeg dijela tijela, odnosno donjeg pola ljubavi jest u genitalijama. No energija te ljubavi, trajno je iako uglavnom neprimjećeno prisutna u križima, bazi kralježnice, bedrima i nogama. Ukoliko ste vrlo mirni, uspjet će vam raspoznati osjećaj upravo te energije. Doživljena na taj način, bez osjetilnih i seksualnih primisli, ta se donja energija ljubavi doimlje jednako čistom, samo na neki način dodirljivom, no to umanjuje njenu temeljnu ljepotu i čistost. Jer, ta je energija, što putem nogu izvire iz Zemlje same, zapravo čista vitalnost ili životna snaga, prije nego što se u nju umiješa osjetilnost u vidu seksualnosti. Muškarčeva uloga, kao muškog principa, jest ujediniti ta dva polariteta ljubavi žene, kako bi božanska ljubav nesmetano i slobodno potekla čitavim njnim tijelom. Jer, upravo spoj gornjei donje polovice ljudskog tijela, odnosno, uzvišenog i zemaljskog, nedostižnog i dostižnog, stvara jedinstveni tijek božanske ljubavi i blistavu zlatnu energiju. Kada se to postigne, žena se u fizičkom, psihičkom i duhovnom smislu vraća svojoj biti. Njenog nezadovoljstva nestaje. A da bi imala osjećaj ispunjenosti i smislenosti više ne ovisi isključivo o poslu, umjetnosti, majčinstvu ili bilo kojoj drugoj izvanjskoj aktivnosti. I dalje se navedenom može posvećivati, no to za nju više neće biti isključivo potreba. Svo ispunjenje nalazit će se u toj vezi sa istinskom biti, odnosno sa božanskim karakterom. Koliko je pak rijetko žena u takvom stanju, vidljivo je iz svijeta koji nas okružuje. Sva se ženina seksualna motivacija svodi na uspostavljanje te božanske veze kroz muškarca. Njena je želja za rađanjem sekundarna i funkcionira tek kao zamjena ove prve težnje. Međutim, kako se rečena božanska veza danas tako rijetko ostvaruje, gotovo niti jedna žena nije sjedinjena sa svojom istinskom biti. Ona se uglavnom zadržava na nivou gornje, romantične polovice svoga tijela, žudeći za nedostižnim i tek povremeno, ili čak i redovito a u nekim slučajevima i obilno, donju polovicu uključuje u seksualni čin, uzalud pokušavajući uspostaviti tu željenu vezu. Budući da joj to nikako ne uspijeva, ona zapravo i dalje ostaje dvije osobe, podijeljena unutar same sebe, dok napokon, uslijed razočaranja ili nastupa visokih godina, u potpunosti ne napusti seks nastavljajući živjeti neku vrstu poluživota idealizirane ljubavi, sadržane u njenoj gornjoj polovici.

Frigidnost žena uzrokovana je nepostojanjem veze između ljubavi u njenom vlastitom tijelu. To ujedno izaziva impotenciju kod muškarca, odnosno nemogućnost postizanja erekcije. Na koji se način ovi problemi mogu nadvladati, postat će jasnije ukoliko nastavite čitati ovaj tekst.






Da bi današnji muškarac i žena bili u stanju voditi ljubav na prekrasan božanski način, potrebno je da svatko od njih postigne temeljnu promjenu u svom penisu, odnosno vagini. I penis i vagina, odnosno, onaj dio mozga koji njime upravlja, mora se svjesnim naporom osloboditi osjetilnosti, odnosno nesvjesnosti i prošlosti. Drugim riječima, osloboditi se od svih navika, krivih poimanja i neznanja u vezi sa vođenjem ljubavi, stečenih kroz protekla iskustva. Iskustvo jest prošlost. Iz njega možemo naučiti sve osim – kako voditi ljubav. Ljubav ne dolazi sa iskustvom ili vježbom. Ljubav jest! Tijelo ne mora naučiti kako voditi ljubav, ono to čini prirodno. Iz iskustva vođenja ljubavi, ne učimo kako voditi ljubav, već kako se zaštititi, kako se istovremeno na siguran način projicirati i čuvati. To je, razumije se , običan kompromis. Nemoguće je štititi se i na bilo koji način uzdržavati, a pri tom voditi ljubav. Međutim, danas svi vode ljubav upravo na taj način. Iskustvo nas je naučilo, prošlost nas je naučila, da budemo oprezni i ne predamo se u potpunosti, jer bi mogli nešto izgubiti, jer bi mogli biti povrijeđeni. Stoga, niti malo ne riskiramo. Strah je sveprisutan. Uostalom, ne bismo više niti znali pružiti sve u vođenju ljubavi jer smo i to zaboravili. Koliko često zaljubljeni osjete nesavladivu potrebu da daju sve, da se u potpunosti otvore, pa ipak im to ne uspijeva. Sigurno se svatko od vas, u nekom trenutku svog života, tako osjećao. Biste li bili u stanju sada, pružiti sve voljenoj osobi, upravo ovog trenutka, kada biste za to imali priliku? Odgovor je :”Ne.” Tu priliku imate svaki puta kada vodite ljubav, pa ipak vam još nikada do sada to nije pošlo za rukom, zar ne?

Danas je vođenje ljubavi puki kompromis; prihvaćanje najboljeg čemu se možemo nadati, odnosno što može biti s obzirom na okolnosti. Stoga ono stvara ljubavnicima najbolji mogući osjećaj koji je kompromis u stanju dati, a to je zadovoljenje, što je, morate priznati, bijedan nadomjestak veličanstvenom, neprekidnom osjećaju fizičke ljubavi koja se vodi i pruža bez sebičnosti, bez kompromisa, bez zadrške i bez zaštite koja se javlja baš u trenutku kada se na taj poseban način izražavamo. Taj dosadni osjećaj zadovoljenja, koji svakog uspavljuje po završetku ljubavnog čina, u svijetu personificira božanstvo koje su muškarci postavili na tron ljubavi, a to je – orgazam.

Muškarac je opsjednut orgazmom, a žena koja je samo božanstvo ljubavi, zaražena je tom muškom opsjednutošću pa je i sama prihvatila ovo lažno božanstvo, kao da je stizanje do vrhunca nekakav znak ljubavi. Svaka životinja, bez ikakvog učešća ljubavi, može biti dovedena do vrhunca ali ljubav ne može voditi ako ljubavi nema. Stoga se nemojmo više zavaravati! Ako želite orgazam – izvolite se samozadovoljavati! Ako želite ljubav – nastavite čitati.

Ukoliko muškarac dosegne vrhunac prije no što je dovoljno dugo vodio ljubav sa ženom da bi preuzeo njenu božansku energiju, riječ je o pukom zasićenju u kome nema ni traga ljubavi. Dolazak do vrhunca u žene bio bi lak i prirodan, sladak i pristao, kada bi joj samo njena osobna i muškarčeva iskustva o potrebi zaštite dozvolila da bude prirodna i na prirodan način dosegne vrhunac ljubavnog čina. No, muškarac je ženu, zahvaljujući svojoj vjekovnoj sebičnosti i njezinoj bezazlenoj lakovjernosti, namamio u igru traženja orgazma kako bi joj skrenuo pažnju sa vođenja ljubavi, što joj ga više nije bio u stanju pružiti. Ukoliko ste usredotočeni na postizanje orgazma ne možete biti svjesni samog prisustva ljubavi. To ne možete biti, niti ako ste muškarac koji nastoji odgoditi orgazam. Ukoliko ste žena koja smatra da je u vođenju ljubavi važan orgazam, a ne možete ga postići, osjećat ćete se uskraćenom, pa također nećete spoznati osjećaj prisustva ljubavi. Ili, kao žena, možete i prestati pokušavati naći orgazam ili ljubav, okrećući leđa vođenju ljubavi, u kojem ćete slučaju, iako brojne žene postupaju upravo tako, imati snažan osjećaj nedostatka veličanstva ljubavi i svoje vlastite biti. Žena koja je naučila kako da više ne pokušava voditi ljubav, i koja više nije zavarana niti dovedena u napast, pomišlja na orgazam. Žena koja se odbija spajati s penisom koji je na razini puke osjetilnosti, koja je dakle dovoljno čista, da u ljubavnom činu bude prisutna zajedno sa svojom vlastitom biti, a pri tom oslobođena svake misli, doživjet će orgazam prirodno i bez ikakvog napora. Ona to tada ne mora nastojati, to će se dogoditi na prelijep i ugodan način, zahvaljujući moći ljubavi i moći penisa ispunjenog ljubavlju duboko u njoj.

Danas ona može doživjeti orgazam a da ga gotovo i ne osjeti. Sposobnost osjeta svijesti o ljubavi izlazi iz njene vagine. Taj je njen organ, međutim u tolikoj mjeri opterećen prošlošću, napetošću i osjetilnošću, da ona u njega više ne može skoncentrirati svoju svjesnost, osobito ne u gornju polovicu, u području grlića. U tom je dijelu ona već potpuno lišena svakog osjećaja, a situacija se pogoršava sa svakom slijedećom generacijom. Zapravo se u žene veća ugoda može osjetiti u donjem dijelu vagine no na samom njenom vrhu. Budući da muškarac više nije u stanju prodrijeti u najdublje dijelove vagine za vrijeme vođenja ljubavi, u blizinu duhovnog vrta u kojem prebiva istinska božica ljubavi, i tamo ostati dovoljno dugo i dovoljno odlučno da učini ono što mu je zapravo i dužnost, on je zapravo osjećaj orgazma u žene premjestio u područje prednjeg dijela vagine. Ženinu je svjesnost usmjerio na klitoris koji je pokraj samog ulaska u vaginu. To je učinio na dva osnovna načina: uporno prerano ejakulirajući odmah po ulasku u nju i uporno prstima podražavajući klitoris kako bi nadomjestio osjećaj orgazma koji ona ne može postići. Naposlijetku je klitoralno zadovoljenje i klitoralni kompromis uspio pretvoriti u krajnji cilj ljubavnog čina. Ona je svjesna da to nije ljubav, ali što joj je činiti, što joj drugo preostaje? Nadalje, radi muškarčeve nemogućnosti da je voli na pravi način, ona se ponekad samozadovoljava na klitorisu baš kao što ju je on naučio. Da je voljena to ne bi činila. Ona nema, kao što je to kod njega slučaj, istu potrebu samozadovoljavanja radi oslobađanja seksualnog naboja. Tu je naviku žena preuzela od muškarca. Ženu može voljeti jedino penis, ne prsti, niti jedno drugo sredstvo. Jedino joj penis na tijelu muškarca može služiti. Jedino nesebični, strastveni, strpljivi i ljubavlju ispunjen penis može orgazam vratiti tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje se on prirodno događa, bez ikakvih uznemirujućih podražaja, jer žena prema osjećaju i svjesnosti skoncentriranoj u njenoj vagini zna kada je voljena.

Orgazam je cilj, osjetilni cilj. Vođenje ljubavi nema cilja. Istinski ljubavnici su u stanju neprekidno voditi ljubav satima prije nego što muškarac prirodno i svjesno ejakulira, a do toga može doći i nakon što su ljubavnici prekinuli i ponovno započeli ljubavni čin, ili čak narednog dana. Pa i nekoliko dana može proći prije no što muškarac dosegne vrhunac. Orgazam jest dijelom vođenja ljubavi, ali je on ujedno i uvelike ispod njene ljepote i svrhe, a do njega će na pravi način za oboje doći, ne izazivajući pri tome naknadno emocionalne traume, ukoliko su oboje dovoljno prisebni da se u potpunosti posvete isključivo vođenju ljubavi. Iskustvo velikog broja žena koje se odnosi na vođenje ljubavi uključuje razočarenje. Iskustvo većine muškaraca svodi se na uzbuđenost pomišlju na ejakulaciju. Između njenih temeljnih strahova, uzdržavanja i nada, i njegove temeljne uzbuđenosti što se sve redom zasniva na prošlim iskustvima, ostaje vrlo malo prostora za istinsko vođenje ljubavi u sadašnjem trenutku. Osjetilnost je pri tom daleko zastupljenija od ljubavi. Pokušavajući ponoviti dobro seksualno iskustvo, kao što je npr. Orgazam, postajemo puni isčekivanja i podraženi. Pokušavajući pak izbjeći ponavljanje lošeg iskustva postajemo osjetilno zasićeni i oprezni. Niti u jednom od navedenih slučajeva nismo u stanju voditi ljubav. Ono što je u svemu tome zapanjujuće, a čega mi uopće nismo svjesni, jest činjenica da će sve emocije stvorene u tijeku čina koji je trebao biti ljubavnim činom, za nekoliko minuta, sati ili dana izroniti na površinu izazivajući pravi izljev nezadovoljstva ili depresije, osobito u žena. U muškaraca će se te emocije manifestirati u vidu razdraženosti, bijesa ili agresivnog ponašanja, koje će oni najvjerojatnije iz sebe izbaciti samozadovoljavanjem.

Temeljnu promjenu u svojim seksualnim organima, koja je potrebna za vođenje ljubavi na divan i božanski način, muškarac i žena će postati učeći kako biti svjesnima, odnosno, psihički i duhovno prisutnima tijekom cijelog ljubavnog čina, kao i ljubavne igre koja mu prethodi. Radi velike koncentracije prošlosti, odnosno nesvjesnosti u svojim tijelima, muškarac i žena danas uglavnom vode ljubav u nekoj vrsti polusvjesnog sna. Rezultat toga je da sve veći osjećaj seksualne ljubavi pobuđuje osjetilnost. Ta osjetilnost, odnosno, nagomilana prošla iskustva seksualne čežnje i želje, pažnju usmjeruje na prošlost u vidu zamišljanja pojednih prizora. Uronjeni u tu prošlost oni se odvajaju od ljubavi koju njihova tijela vode u sadašnjem trenutku. Odvajaju se od nje kao svjesna bića. U psihološkom smislu oni su odsutni, neprisutni i ne nalaze se zajedno sa svojim partnerom, odnosno partnericom. U trenucima kada ste prisutni u ljubavnom činu, a svakom se to s vremena na vrijeme dogodi, primjetit ćete kako je vaša voljena osoba odlutala i nalazi se u nekoj vrsti samosvojne euforije. Ona nije sa vama, sada i ovdje, u vašem zajedničkom ljubavnom činu, već je na neki način od vas u potpunosti odijeljena. To nalikuje na situaciju u kojoj sa nekim razgovarate i odjednom primjetite kako vas ta osoba više ne sluša, više ne prati. Ona je kilometrima daleko i misli na nešto posve drugo. Ukratko, vaša vas je voljena osoba na neki način ostavila na cjedilu. Vi ćete tada, radije nego da ostanete sami u tom ljubavnom činu, što je moguće brže otploviti natrag u vlastiti polusan, gubeći se u svojoj emotivnoj prošlosti.

Oboje ste zapravo samo posudili spolni organ onog drugog kako biste vodili ljubav sa svojom vlastitom osjetilnošću, odnosno, prošlošću. U takvom, samonominalnom, pa ipak uobičajenom susretu, izostaje svjestan i vječan spoj muškog i ženskog principa. Ostvarenje svijesti, odnosno ljubavi same, te sjedinjenje jedina dva božanska pola na Zemlji, u jedno te isto neopisivo božansko prisustvo koje se ostvaruje kao vaša osobna stvarnost, uzvišen i nesebičan duh ljubavi i života. Kako se u takvom slučaju više ugađa osobnoj osjetilnoj biti, no što bi se vodila ljubav, a osjetilna bit neizostavno izolira vođenje ljubavi na opisani način, s vremenom udaljuje ljubavnike. Oni se u seksualnom smislu umore jedno od drugog te čarorije nestaje. Ljubavni se čin pretvara u puku naviku, obvezu, osjetilno oslobađanje uvelike nalik na provalu bijesa. Sve se više javljaju nesporazumi, nezadovoljstvo i nemir.

Uzajamno djelovanje penisa i vagine stvara ljubav. Ta je ljubav najugodnii osjećaj što ga ljudsko tijelo može spoznati. Ipak, jačinu te ugode znatno smanjuje postojanje osjetilne prošlosti u genitalijama. Što je u tim organima više osjetilne prošlosti to prigušenijim i udaljenijim postaje osjećaj ljubavi i svijest o njenu značenju. Kako su danas gotovo svaki penis i svaka vagina manje-više zaraženi osjetilnom prošlošću, nitko nije svjestan činjenice da je ugoda koja se obično povezuje sa ljubavnim činom zapravo umrtvljena i iskrivljena. Stoga nitko niti ne pokušava doseći prirodno dostižan vrhunac, a to je neopisiv izravan osjećaj sreće i ljubavi što ga mogu spoznati muškarac i žena, koji su svoje spolne organe oslobodili prošlosti pa tijekom cijelog ljubavnog čina mogu u potpunosti biti svjesni sadašnjeg trenutka, odnosno, božanske prisutnosti. Ja vas, a i vašeg partnera, nastojim dovesti upravo do tog prvobitnog oblika ljudskog postojanja i razumijevanja. Stoga ću još ponešto kazati o samom osjećaju i njegovu doživljavanju.

Penis i vagina koji su oslobođeni osjetilne prošlosti susreću se u ekstatičnom ljubavnom činu. Podražaji su toliko snažni, da vam se u početku može činiti da ćete izgubiti svijest, jer ne možete podnijeti toliko zadovoljstvo. Sa vremenom ćete uvidjeti kako ste čitavno vrijeme u potpunosti prisutni u tom božanstvenom činu. U tom susretu, koji istovremeno predstavlja i sjedinjenje jednog sa drugim i samog sebe sa božanskom prisutnošću, osjećaj radosti gotovo da i nema granica. A budući da je riječ o samoj ljubavi, ne o osjetilnom fantaziranju, i budući da ljubav za razliku od osjetilnog orgazma nema kraja, isti je ushićeni fizički i duhovni užitak prisutan i u svakom budućem ljubavnom činu između takova dva partnera. Drugim riječima, vođenje ljubavi ne varira. Nema padova, već samo uspona, nema hirova, nema zbunjenosti, nema pojedinačnih ili zajedničkih osjetilnih katastrofa već ono postaje sve bolje, sve profinjenije, sve više božansko, sve stvarnije, sve svjesnije, sve prisutnije i sve začudnije i divnije u svom uzvišenom poimanju ljubavi, božanskog karaktera i vječnog cilja.

No, kao što vam je već vjerojatno jasno, to nije lako postići. Tome mora prethoditi dobar dio osjetilnog i intelektualnog umiranja. Zahtjeva puno truda na obje strane, ali najvažnije je da jest dosežno.

Prije no što se usredotočimo na praktičnu stranu vođenja ljubavi, htio bih vas podsjetiti da je prošlost, zapravo osjetilnost, da kada vaše riječi ili osjećaji dolaze iz prošlosti to znači da ste pod utjecajem osjetilnosti. Jer, kad ono što osjećate potječe iz bilo kog trenutka a koji nije ovaj sadašnji, niste iskreni, zanemarujete svoju bit pa ne možete biti ljubav, niti ljubav voditi. Osjetilnost je zapravo živa supstanca prošlosti – prošlosti koja u vama i dalje živi, i kada joj se prepustite, postajete njom samom. I stoga više niste ona ista osoba koja me upravo sada, u sadašnjem trenutku, sluša. Prošlost, odnosno osjetilnost i podražajnost koja se pokušava vratiti u život, vas preuzima i iskorištava. Isto tako vas molim da ne zaboravite, da je supstanca svake protekle seksualne želje što ste je osjetili, nastanjena i skoncentrirana uvašim spolnim organima, odnosno u onom dijelu mozga koji njime upravlja. Ona se tu skuplja u vidu napetosti koje niste niti svjesni. U žena se ta napetost iskazuje u vidu neznatne zategnutosti vagine. U muškaraca pak, u vidu ukrućenja penisa do kojeg dolazi prilikom neželjenih erekcija tijekom dana, jednako kao i noći.

U oba spola, ta napetost u genitalijama uzrokuje većinu nezadovoljstava, težine i nemira. Osjetilnošću opterećena vagina, a to je svaka prije no što je prošlosti oslobodi vođenje ljubavi na božanstveni način i bez požude , nezamjetljivo je kruta, zgrčena, puna isčekivanja, opreza. Vagina u koju su prodirali brojni osjetilnošću opterećeni penisi, počinje reagirati kao i oni sami, postajući ukočenom, požudnom i nasilnom. Pažnju usmjerava na orgazam, a ne na ljubav. Kada je osjetilnosti oslobodi penis ispunjen ljubavlju i sviješću, ona postaje podatna, meka, jednostavna, laka, nezahtjevna i mirna. Organ ljubavi u žene, u svojoj je osnovi pasivan i nedužan. Svoje loše navike preuzima od muškarca. Penis je na neki način učitelj vagine i samo o njemu ovisi hoće li stečeno znanje biti dobro ili ne. Vagina koju su penisi što na pogrešan način vode ljubav , učinili požudnom, tijekom ljubavnog čina stvara vrlo malu količinu osjećaja ljubavi za samu ženu, jer se svijest, odnosno ugoda, usredotočuju na privremeno osjetilno zadovoljenje. To u žene izaziva duboko unutarnje nezadovoljstvo. Nije važno u kolikoj je mjeri ta žena promiskuitetna, jer je i to samo potraga za ljubavlju, i to očajnička. Vagina reagira u skladu s energijom penisa, koji je u nju prethodno prodro, i na taj joj način prenio određenu informaciju. Dodir s penisom koji je oslobođen opterećenosti osjetilnošću ili je makar i na početku tog procesa pročišćenja, automatski pokreće isti proces i u samoj vagini.

Danas je čak i vagina djevice razmjerno napeta uslijed opterećenosti prošlošću, odnosno osjetilnošću. Tako dolazi do osjetilnih ili seksualnih maštarija djevojke, pa i iskustva koja mogu uključivati samozadovoljenje i dodirivanje prstiju muškaraca. I u tom slučaju, kada dođe do ugodnog prodiranja penisa u djevičansku vaginu, odnosno, kada prestane bol od prvog ulaska koja djevojku drži privremeno u sadašnjem trenutku, ona će tu ugodu iskoristiti kako bi otplovila u svijet prošlih zadovoljstava, umjesto da ostane svjesna čudotvornosti ljubavi koja se vodi u sadašnjem trenutku. Temeljna napetost djevičanske vagine ipak nastaje uslijed nepoznavanja ljubavi. Nekoć, na samom početku i vremena i ljudskog roda, svaka je djevica razumjela ljubav, jer je i sama bila ljubav. U njenoj svijesti nije bilo nepoznavanja ljubavi, kao što u njenoj vagini nije bilo osjetilnosti. Nedostatak fizičkog iskustva nije uzrokovao napetost vagine, jer je tadašnja djevojka razumjela ljubav i prije no što ju je počela voditi. Nešto što je danas nama sasvim nezamislivo, ona je bila oslobođena osjetilnog neznanja i nestvarnih zamišljaja ljubavi, čime su danas sve djevice redom opterećene. Današnje djevice, same po sebi, razmišljaju i maštaju o ljubavi, jer je više ne razumiju kao što ne razumiju niti sebe same. Isto tako, na Zemlji više nema pravih učitelja koji bi ih uputili, prije no što kroz fizičko iskustvo steknu krivu predodžbu. Budući da ne razumiju ljubav, djevice maštaju o tome kakva je tjelesna ljubav, a to stvara vaginalnu osjetljivost, napetost ili histeriju. Danas, kada je u ljudskom tijelu već toliko povijesti vrste, odnosno prošlosti, vagina ženskog djeteta pri rođenju već je potencijalno podložna osjelisnosti. Po sazrijevanju, kada u djevičansku vaginu prodre osjetilnošću opterećen penis, time je upućujući, odnosno puneći energijom, djevojčin se osjetilni potencijal aktualizira nakon čega slijede uobičajeni i oiekivani ljubavi problemi između nje i muškarca. U ljubavi, koja nije puka osjetilnost, ljubavnih problema između muškarca i žene nema.

Penis i vagina moraju biti shvaćeni u duhovnom smislu. I jedno i drugo su duhovni organi, koji su zajedno sredstvima svekolike ljubavi na Zemlji. Ukoliko je ljubav, naše osobno božanstvo i odlika života, tada su penis i vagina njena sredstva. Svaki muškarac i žena, kao i svako poimanje ljubavi i ljepote na Zemlji, proistječe iz njihova sjedinjenja. I homoseksualna je ljubav, poput svake druge ljubavi, tek pokušaj vraćanja u ono božansko stanje u kojem se stapaju muški i ženski princip. To je stanje jedinstva koje nadmašuje pojedinca i pojedinačnu ljubav. Penis je najdelikatniji organ tijela muškarca. Posjeduje svoju osonbu svijest i znanje. To je pozitivni, aktivni organ ljubavi na Zemlji. Točno zna kako voditi ljubav i što činiti unutar vagine. Da bi na pravilan način vodio ljubav, muškarac mora naučiti biti svojim penisom tijekom ljubavnog čina i predati se njegovom višem znanju. Trenutno, muškarac njemu nameće svoje niže, seksom i osjetilnošću opterećeno znanje, pa penis nije u stanju obaviti svoju funkciju. Povremeno se, međutim, u uobičajenom sjedinjenju dogodi da prevlada svijest penisa i tada je vođenje ljubavi iznenađujuće dobro i pravilno, no to je ipak izuzetak. Kako se ipak u većini slučajeva penis koristi kao sredstvo ugađanja muškarčevoj opsjednutosti seksom, oslobađanja seksualne napetosti muškarca i ženina samozaborava, ljubavni je čin negdje u rasponu između zadovoljavajućeg, preko osrednjeg do potpuno razočaravajućeg. Vaginalna šupljina predstavlja prazninu u ženi, njenu vjekovnu unutarnju čežnju da bude ispunjena ljubavlju. Penis predstavlja jedinu ljubav koja je može ispuniti, i sve dok on nije tamo, niti muškarac niti žena ne mogu biti zadovoljni.

Penis unutar vagine simbolizira premođćenje ogromnog jaza koji se s vremenom stvorio između dvaju spolova. Taj je jaz stvorio Svijet, a putem njega svijet se i dalje rađa. Vaginalni put u život je time teoretski zapečaćen. Šupljina i njen dio koji nedostaje pronašli su jedno drugo i sada tvore cjelinu. Postojanje, kao traganje za sjedinjenjem dvoje lutalica, muškarca i žene, više nije neophodno. No život se u vidu rađanja i umiranja i dalje nastavlja. I sjedinjeni penis i vagina, osuđeni su na razdvajanje, jer iznad mjesta sjedinjenja nalazi se utroba, utroba u želja za stvaranjem. Utroba je izvor života i neće dozvoliti muškarcu i ženi da se predugo odmaraju na Zemlji. Utroba nikada ne može biti ispunjena u miru, kao što je to slučaj sa vaginom. Ona traži rađanje i postojanje, ne odmor. I tako, u istom času, dok muškarac i žena, penis i vagina, nalaze mir i ispunjenje jedno u drugom, utroba u sebe usisava sjeme života i rađa se još jedan nepotpuni dio , još jedan penis ili vagina.

Penis je sretan jedino kada je ukrućen unutar vaginalne praznine žene. Kada je ukrućen u praznini prostora izvan vagine tada je nestrpljiv, podražen i osjetilan. Nije niti čudo da ga se kada je u tom neprirodnom stanju doživljava kao nešto vulgarno, pa čak i prijeteće. To je stoga što penis izvan svog prvobitnog vaginalnog doma, ako je ukrućen, predstavlja napasnu osjetilnost, odnosno fantaziranje, pa je za muškarca takova erekcija zahtjevna i neugodna. On će često morati pribjeći samozadovoljavanju kako bi se oslobodio pritiska tog zabludjelog i usamljenog postojanja.

Ako je ženina istinska priroda ljubav, što se to onda sa njom zbilo, zbog čega je tako često zbunjena i neispunjena ljubavlju, na koji način pridonosi preuranjenoj ejakulaciji svog ljubavnika i njegovoj impotenciji, njegovoj mogućnosti da postigne erekciju jer ona ponekad čini upravo to. Tijekom milenija, muškarac je putem svog penisa u seksualnom smislu, ženu učunio nalik sebi. U njoj je izazvao mušku seksualnu razdražljivost, stranu seksualnu personalnost koju ona više nije u stanju odijeliti od sebe same. Umjesto da je ostala čist, vedar, pasivni, negativni, ženski princip ljubavi, ona je pod njegovom seksualnom patronažom djelomično preuzela pozitivan, aktivan, muški stav, koji je u potpunoj suprotnosti s njenom istinskom i pravom prirodom. Ispod toga svega, ona je ostala čistom ženom, čistom ljubavlju, ukoliko je samo u stanju posegnuti toliko duboko u sebe, no u svojim izvanjskim seksualnim projekcijama ona je sada djelomično muškarac. Jedan od rezultata takvog stanja, jeste da se u ljubavnoj igri koja prethodi ljubavnom činu pobuđuje njena muška osjetilnost, baš poput njegove. Učinak koji to trenutno ima na nju samu zanemariv je, no učinak na muškarca je upravo elektrizirajući. Istog trenutka, kada njegov penis dodirne njeno tijelo, te muške vibracije visokog napona polete od nje ka njemu u obliku vala uzbuđenja i on prerano ejakulira. Drugi problem muškarca, impotencija, nemogućnost postizanja erekcije, uzrokovan je pomanjkanjem ljubavi, odnosno svijesti na obje strane za što su odgovorna oba partnera. Iznad svega toga leži jedna ključna činjenica koju treba zapamtiti – do erekcije dolazi ili uslijed ljubavi ili uslijed podražaja. Ukoliko nema ljubavi ili podražaja, do erekcije neće doći. To se često događa kada se parovi u fizičkom smislu umore a do snošaja dolazi iz osjećaja dužnosti. Ukoliko nema podražaja niti ljubavi, odnosno, ukoliko u trenutku sjedinjenja između partnera nema svijesti, muškarac neće biti u stanju postići erekciju. Ako međutim postoji osjetilna pobuda bez ljubavi, muškarac će bez problema postići erekciju. Osjetilnošću opterećenom penisu nije za seks potrebna ljubav, što svaka žena dobro zna, no to će u takovom slučaju ipak biti jednostan čin. Do erekcije, kao posljedica seksualne pobude, dolazi kako bi se oslobodila pritajena seksualna želja ili nagon koji proizlazi iz muškarčeve misaone prezaokupljenosti seksom, i kako bi se ostvarila ugoda. Ukoliko se žena može dovesti u slično stanje, a može zahvaljujući svojoj umjetnoj muškoj strani, partneri će jedno drugome ugoditi, ali to neće biti ljubav.

Impotencija ne postoji u smislu fizičkog srozavanja ili nedostatka muškarca. Mnogi mladi i zdravi muškarci pate od tog problema. Ona nije niti psihički problem u smislu u kojem to liječnici objašnjavaju. Impotenciju uzrokuje isključivo nedostatak osjetilne pobude ili nedostatak ljubavi. I tako, kada muškarac ostari i život je iz njega iscrpio ponešto od osjetilne podražajnosti, a ujedno i vođenje ljubavi uglavnom lišeno ljubavi u njegovom tijelu, kao i u ženinom, postoji veća mogućnost da neće doći do erekcije. Impotencija, ili ne-erekcija, jest normalno stanje penisa izvan vagine. Erekciju izvan vagine ne izaziva ljubav, već seksualni nagon. Penis koji reagira isključivo na ljubav, postiže punu erekciju jedino unutar vagine ili neposredno prije nego će u nju prodrijeti. To je stoga što penis ispunjen ljubavlju postiže erekciju isključivo da bi obavljao funkciju za koju je namijenjen, da bi vodio ljubav, a ljubav se vodi jedino unutar vagine a ne izvan nje, u nekoj zamišljenoj ženi, ili zahvaljujući misaono stvorenoj uzbuđenosti. Vagini ispunjenoj ljubavlju nije teško u sebe primiti opušten, ljubavlju ispunjen penis, koji će se odmah potom ukrutiti, kako bi služio cilju ljubavi. Međutim, a to bi moglo biti vrlo bitno za muškarca koji se nastoji pročistiti; pročišćen i liubavlju ispunjen penis ne može postići erekciju ukoliko u vagini žene uopće nema ili nema dovoljno ljubavi u datom trenutku. Drugim riječima, ukoliko je žena u sanjarenju zavedena osjetilnošću, ili pak seksualno zahtjevna, takvom muškarcu nije potrebna mašta kao što je slučaj s drugim muškarcima. Muškarcu koji voli sadašnji trenutak, sadašnjost, i ženi koja je s njim, dovoljnim su stimulansom. Čista ljubav znači da vam ne trebaju zamišljeni prizori i razna druga pomagala što ih zahtjeva osjetilni seks. Žena je naučila voditi ljubav preko muškarca koji to ne zna činiti. Rezultat svega toga je potpuni kaos i zbrka.

Od samih početaka vremena, ona je izmanipulirana i uvjeravana u to da je najveći izraz njene ljubavi seksualno ugađanje muškarcu. Istina je upravo suprotno. Najveći izraz ljubavi je da je muškarac u seksualnom pogledu zadovolji. On to može postići jedino ako zaboravi vlastitu zaokupljenost orgazmom i bude dovoljno prisutan u ljubavi, dovoljno nesebičan, da bi bio u stanju sakupiti i primiti njenu božansku energiju, najveći dokaz njene ljubavi. Vjekovima je učeći kako da mu ugodi i kako da ga zadovolji, muškarac je ženu naveo da ga želi, odnosno, da samu sebe projicira na seksualnom planu. Radi toga ona sama bira muškarca kojeg želi. Želja i izbor izviru iz muške emocionalnosti. To je aktivni izlazni princip koji je svijet učinio onim što danas jest. I tako ona bira svog muškarca pomoću nametnutih muških vibracija, a to je gotovo redovito pogrešna osoba. Žena u svojoj biti ne želi muškarca, to joj nije potrebno. Ona je pasivni princip, princip koji privlači. U svojoj biti ona je poput neodoljivog živog magneta što bez izbora, ali i bez greške, sebi privlači pravog muškarca koji će je voljeti istinski i božanski. Za razliku od muškarca, žena u svojoj biti može egzistirati i bez spolnog odnošaja ili samozadovoljavanja. Ona čeka na ljubav a ne na seks. Djeca su već dugo njen nadomjestak za tu ljubav i za seks.. Jedini razlog zbog kojeg je žena uopće i počela lutati u snove tijekom ljubavnog čina, upravo je muškarčev nedostatak ljubavi. Žena osjeća požudu za muškarca jedino kada se poistovjeti sa nametnutom joj muškom emocionalnošću. Nimfomanija je u svakom pogledu muška izmišljotina i projekcija, kao uostalom i seks-shopovi, pornografija i prostitucija. Nedostatak ljubavi i muška emocionalnost što ju dijele svi koji su u to upleteni, faktori su zahvaljujući kojima nabrojano i dalje cvjeta.

Muškarac je ženu u seksualnom smislu u potpunosti odveo na pogrešan put, čak bi se moglo govoriti o nekoj vrsti ispiranja mozga. I danas, kada si žena čestita na postignutom napretku i suzbijanju muške dominacije u svijetu, uopće nije svjesna činjenice da ju je muškarac u potpunosti izigrao, bolje no što se i sam nadao da će mu poći za rukom – a sve to na osnovu njegovog orgazmičkog i klitoralnog nadomjestka za ljubav. Protesti žena, koji su samo u izvanjskom smislu feministički, zapravo se odnose na ljubav a ne na jednakost.

Dominacija muškaraca započela je u seksu i natom se planu nastavlja u nesmanjenom obliku. Ovaj svijet jest svijet muškaraca, što su ga oni izgradili na osnovu snage svog seksualnog nasilja. No, žena ne može svoj položaj promijeniti jednostavno uzdržavanjem od seksa, ili nekom drugom taktikom. Sve ih je ona isprobala tijekom dugih stoljeća no, niti jedna nije upalila kao što niti neće. Problem je sada već usađen u samu ljudsku vrstu i premašuje osobni domašaj onih koji su pozvani da ga riješe. Pomoći može jedino božanska intervencija ili svijest.

Dozvolite mi da vas žene koje me upravo sada pratite, upitam slijedeće:”Imate li ikakvu ideju kako biste se mogle osloboditi muške seksualne dominacije, kako bi u svoj život vratile istinsku ljubav, kako biste se vi i vaš partner počeli voljeti i istinski voditi ljubav kao nešto opipljivo što možete sagraditi zajedno i nastaviti nadograđivati sve dok ste zajedno?” No imate li? Ako imate, molim vas izgovorite je. Izgovorite je na glas ili nekom drugom, prije no što vam ja kažem. Izgovorite to sada, prije no što dođete u napast, nakon što čujete što vam ja imam za reći, da kažete kako ste to sve vrijeme znale, jer ako to poslije kažete možete zaboraviti sve. Nećete se promijeniti i nećete početi uistinu voditi ljubav. Da biste u svoj seksualni život vratile ljubav bit će vam potrebno puno nove snage. Ta snaga započinje sa iskrenošću, iskrenošću prema sebi samima i prema životu koji vam nastoji pomoći. Prije svega morate čuti vlastito priznanje da vaš seksualni život nije dovoljno dobar, morate to izgovoriti. Kažite to i čujte to, kako ne bi bilo skrivanja niti psiholoških smicalica. Nije dovoljno samo što to u sebi znate. Upravo na taj način umire ljubav. Misli se kako je dovoljno ui sebi znati da se voli i više to ne ponavljati. A onda, kada je već prekasno, zakletve ljubavi pršte na sve strane kroz jecanje i krikove, no vrata su se već zalupila i kuća je prazna. Morate to izgovoriti sada, kako bi vas čulo čitavo biće. Drugo, ako u ovome što vam govorim naslućujete istinu, morate sami sebi izjaviti da je to istina. Treće, morate se priznati da vi osobno ne znate što učiniti i da ste bespomoćne, osim što su vam na raspolaganju svi oni drevni pokušaji ljudskih bića u beznađu i očaju, što su bez ikakvog uspjeha izvođeni otkad su se muškarac i žena prvi put zaljubili, a vrijeme i osjetilnost se ispriječili između njih. Budite iskrene. Ako znate odgovor, što to već niste pokušale, i ako znate odgovor, čemu uopće čitate ovaj tekst?

Istina je da ste nekoć vi, muškarci i žene, znali kako voditi ljubav. Ukoliko do vas dopire istina onoga što vam govorim, to znači ne samo da ste se spremni ponovno sjediniti, već ste se zapravo počeli prisjećati. I ukoliko, dok ovo čitate, nastavite na glas potvrđivati da je to istina, kako bi vaše tijelo ili neko drugo tijelo čulo vašu iskrenost i poniznost, stvorit će se dovoljna energija koja će vam omogućiti da počnete. Takova iskrenost i samospoznavanje stvaraju strast. Strast je snaga ljubavi i istinskog predavanja, strast je jedina energija dovoljno snažna za obnavljanje onoga što treba obaviti. Sve to neće biti lako. Trebat će

Tražila sam ovo neki dan po sjećanju, ali nisam uspjela izguglati i naći link, tako da nema druge nego ovako, pa vi nađite, ako vas zanima na internetu, jer ja nisam uspjela. Obzirom koristim dva računala i laptop, već sam pomislila da je ovaj tekst izgubljen, ali eto, pohranila sam ga ovdje, pa ga dijelim s vama.

Ne mogu sad ujutro još i s njegove strane slušati kako nemam pojma i ne valjam..

Sjećam se tog teksta od prije par godina, a vidim da sam ga i sačuvala.
Interesantno je on to zaokružio u jednu teoriju.
Valjaš, kako ne. Svi valjaju. Načini su možda upitni, ali svi valjaju.
Sad će me razapeti racionalci na blogu, ali ja sam objavila, a tko hoće neka čitucka, tko neće ne mora.

Muškaci se često pitanju, što je ženi odjednom.
Ništa, osim što je žena shvatila da ju muškarac ne voli.
Samo to i ništa više.

Da, a kaj kad je današnje vrijeme takvo da se svima nekam žuri, staro zamjenjuje novo, ne krpa se niti popravlja nego se kupuje novo.. tak je i u brakovima i vezama.

Da bi žena cvjetala, mora osjetiti ljubav i podršku muškarca. Ali da bi muškarac cvjetao, mora osjetiti podršku i ljubav ženinu. Kružna je to igra.

To su moja razmišljanja: kako naći snage i diviti se svojem muškarcu u trenucima kad mi se uopće ne da diviti mu se. A znam da ćemo i on i ja biti bolje ako mu se divim i podržavam ga. A recimo, znam da dela glupost.

Uvijek je riječ o ljubavi. Njenom nedostatku ili postojanju i svemu onome između tog dvoje.
Kad se čovjek ne osjeća voljenim, osjeća se prevarenim.
Ovaj tekst se dotiče i Zlatnog doba, i stanja svijesti prije odvojenosti inidividualnih svijesti iz Jednote, pa ga smatram i duhovnim tekstom.

Danas je voljeti i iskazati voljenje nešto skrovito ili iskaz slabosti, nešto poput perverzije novog doba. Tko voli ta se smatra glupim i naivnim.

Slabim i izloženim.

Autora je spomenuo Tolle, pa sam se sjetila da imam taj tekst.

I meni se Barry otvorio dok sam prelistavala Tollea.

Ne mogu direktno ujtecati na to hoće li me moj muškarac voljeti ili ne, ali mu mogu ponuditi ljubav. Ako me on ipak prestane voljeti, to je tako. Ja sam svoje napravila. I zato se želim fokusirati na ono što ja njemu dajem. Želim gledati veću sliku, njega kao osobu, kao ranjivo biće, kao nesavršenog, da se ne popiknem na sitnicama. A nije uvijek lako..

Tolle zanimljivo priča o odnosima, vjerojatno si preslušala ili pročitala.

Danas je muškarcima teško reći ženi nešto lijepo, zvati ju dušo, zlato, mila, draga, jedina, najdraža, a umjesto toga donose nakit, kupuju aute, plaćaju...pa se kao podrazumijeva da to znači to. Za sve ostalo tu je mastercard.
Što fali biti izdašan u iskazu koji nije materijalan? To je poput zaboravljene umjetnosti, treba za to hrabrosti i odnjegovati to u čovjeku, da ga se u tom lijepom iskazivanju ne zatre, jer je to jako rijetko i jako vrijedno veselje.

Da. Tollea ja barem pola sata dnevno slušam jer mi odgovara njegovo "društvo".
Paše mi ta energija.

Neki dan sam slušala Tollea o tomu kako donijeti odluku. Predobro :) Ma, sve je dobro

Gledam muškarca kao paradajz u vrtu, vidim u kakvom je stanju, ali da li ću ja sjediti i gledati ga ili neću o tome ne ovisi njegovo dozrijevanje. A volim paradajze općenito, samo ne čamim u vrtu.

To o odlukama nisam uhvatila. Poslušat ću.

Kad smo moj prvi muž i ja razgovarali pred rastavu, uvidjeli smo ono da je on s Marsa a ja s Venere. Ja sam mu rekla kako bih voljela da mi kaže da me voli, da je nježan, kupi cvijeće, i tak nešto, da verbaliizra svoju ljubav, a on meni veli - pa kaj hoćeš od mene? Doma sam, ne idem s dečkima u birtije, ne kurvam se, skrbim, to je moj način izražavanja ljubavi,

Treba nam prevoditelj.

Ja svog bivšeg muža volim jednako kao kad smo bili u braku. Ništa se nije promijenilo, osim što smo formu prilagodili sadržaju tj. rastali se. Jedno vrijeme je bio u panici, ali sada mu je dobro, jer je osvijestio da me kao čovjeka nikad neće izgubiti i da može računati na mene.

Moj odnos s njim je jako nalik na moj odnos s tobom Koke. A iz očitih razloga to nije odnos koji spada u kategoriju životnog partnera ili bračnog partnera. Možemo pričati o svemu, nekad se ljutimo, ali to ne mijenja činjenicu da u našem odnosu nema odbacivanja i odricanja kojim se kažnjava, sveti, briše kao da nije postojalo i tome slično.
O svim bitnim pitanjima, kao što su djeca, konzulitiramo se i on je moj prijatelj.

Evo linka tolle o decision making

https://www.youtube.com/watch?v=kgQLjsaFh6g

Kad mu dođe zlo, a dođe mu, jer ja nisam svetica, onda mu kažem da sam od svih muškaraca na svijetu njemu rodila dvoje djece i da nitko nema tu poziciju koju on ima i da kad mi on čuva leđa, ja na tu stranu ne moram misliti, jer je sigurna kao da ju ja sama čuvam.

To ću poslušati doma, jer sad ne mogu zbog ograničenja korištenja interneta.
Hvala Koke.

:)

I kad završi u bolnici prvo mene zove. I onda ja dođem i pitam što bi ti želio, a on kaže: Vadi me odavde.
I ja ga izvadim.

U bolnici nikad ne provjeravaju da li sam mu ja žena, a ja to obilato koristim. To je prešutni dogovor između mene i njega.
Kad me vidi plače od sreće.

Kad ga netko osramoti ili povrijedi, ja bi tog drugog gazila nogama.
Jer tako dobru osobu je grijeh povrijediti.

Kad ovako pišeš, nije li to dobar temelj za brak?

Brak je papir.
Mi smo i dalje osobe koje dobro surađuju oko djece i međusobno se izuzetno poštujemo i štitimo.
Imamo izuzetno kvalitetan ljudski odnos, ali ne muškoženski odnos.
Naš je odnos oslobođen muškoženske komponente. Toga nema.
Mi smo familija i ljudi, ali nismo muškarac i žena.
Nego više kao dva paradajza :-))

Gledam kako drugi ljudi govore jedni drugima nakon rastave grozne stvari i maltretiraju se i mrze, mi to nemamo tako.

Pa baš zato.. meni se čini da se ta muško-ženska komponenta ako je već jednom postojala, može obnoviti. Vjerojatno bi trebala pomoć sa strane, no nije nemoguće. To mi se čini lakšim nego tražiti ispočetka nekog, pa prolaziti sve faze opet, a s neizvjesnim krajem. To je samo moje mišljenje.

Možda sam ja osoba kojoj treba puno praznog prostora oko mene.
Nisam voljela spavati s njim u istom krevetu i išlo mi je na živce kad se brinem gdje je.
Projekte koje smo zajedno radili nisu bili realizirani u rokovima, a mene su zanimale jedne stvari za realiziranje, a njega druge. On je ostao vječni momak. A ja sam htjela stvarati kapital za našu djecu.Sve sam radila sama, dok je on laufao okolo.
Htjela sam ako laufa neka mi to vrijeme izostanka kompenzira donošenjem materijalne vrijednosti u kućanstvo.
Hitnu i policiju sam zvala svako malo, a ako ne to onda sam znala zaspati na stolu u kuhinji dok ga čekam u suzama. On nije mogao razumjeti zašto ja to radim, što ne idem leći.

Gestalt terapija. Već sam bila pisala o tomu, trebam se prisjetiti..

Tu smo mi. On i ja smo uvijek tu.

Hitnu i policiju sam znala zvati jer sam mislila da mu se nešto dogodilo, a onda mi se on javi u 5 da kreće iz Doboja na posao, a da je bio s društvom na ćevapima :-))))

Možeš si samo zamisliti kako bih ja onda popižđela :))))

Taj brak je mogao funkcionirati, ako bih ja bila sljedećih 30 godina na sedativima :))))

Tako da je meni moj dnevni mir vrijedniji od takvog braka. Nek ga čeka netko drugi.

Ja si znam postaviti pitanje: bih li to neko ponašanje prema meni zamjerila prijateljici recimo s kojom živim? Ako ne bi, onda nemam pravo niti partneru. Zašto smo tako strogi prema partnerima?

Zato što on treba biti odgovoran za sebe, jer time garantira kvalitetniju šansu mojoj djeci.

On je kakav je.. Zapravo ti je on davao jako puno prostora :)

A što se partnera tiče s kojim nemam djecu, on ima život kakav ima i nevezani smo s takvom odgovornosti.

To me podsjetilo na ovu pjesmu :

https://www.youtube.com/watch?v=4Q0teNCFGjE

za ljubav fakat treba imati živaca :-))

Ipak, mislim da tu ima materijala za nešto , još uvijek.

Jutro :)
Malo ti mene kopka to kad netko ima super odnos sa bivšim mužem.
Razumijem kada roditelji komuniciraju vezano uz djecu, ali ostalo ne razumijem
Mislim da tu nema iskrenosti negdje.
Ili on prema sebi ili ti prema njemu.
Vi niste na papiru u braku ali zapravo jeste.
Ili se on nada da ćete biti opet skupa.
Ona slika iz bolnice nema veze sa djecom.
Po tome, vi ste si i dalje dragi, volite se ali ste poderali ugovor.
Ja mog bivšeg ne volim, nije mi bitan uopće.
Ne vrijeđamo se, ne govorimo si ružne riječi ali udaljeni smo i surađujemo samo oko bitnih stvari vezano uz djecu

Sad smo prebacili loptu na Paskinu polovicu, nije fer. Meni je zanimlljivo razgovarati o takvim stvarima jer preispitujem svoja stajališta.

Davao je jako puno prostora za zabrinut se jel on svjestan svojih odgovornosti.
Lijepa duša, nezrela, ali lijepa. Nisam mu ja mama.

To je Ovco tvoj odnos.
Ja ti se recimo s Babom svaki dan čujem telefonom.
Ne zato što treba, nego zato što ja tako njegujem odnose s drugim ljudima.
Svaki dan pitam: Kako si?
I na dispoziciji sam ljudima koji su mi bitni.

S bivšim mužem se čujem svaki dan telefonom oko djece, ali nikad nisam inzistirala u sebi na osjećaju da mi je nebitan, jer ne razmišljam o tome tako. Ne ljutim se na njega i ne inzistiram na kažnjavanju njega kao osobe inzistiranjem na hladnoći.

Fakat me zanima, što bi bilo recimo da se ti nisi toliko brinula? Ono, bila sretna kad se pojavi..

Koke, može i na moju stranu.
I moj bivši je djelomično takav, Petar Pan ali sam mu prestala biti štaka.
Ne želim, ne mogu, neću.
Imam djecu i njima se dajem.
A on je dovoljno velik nek se brine za sebe.
Samo je razlika ja njega ne volim.
Ubio je ljubav u meni svojim postupcima.

On me poštuje kao majku njegove djece.

I zna da sam ja osoba koja rješava stvari, pa kad je u situaciji koja traži intervenciju ili improvizaciju, onda se u mene pouzdaje jer zna da ja rješava i prolazim kroz zid ako treba.

Da sam bila sretna onda bih mu pripremila kadu tople vode kao što jesam, dala mu juhicu kao što jesam, trpila kako smrdi kao što jesam, ali nisam mu ja mama.

Paske, ja imam sestre i nekoliko.jako dragih prijatelja već godinama koji su mi bitni.
I s njima njegujem odnos.
Najstarija prijateljica s kojom nisam izgubila kontakt kada je otišla u SAD i vratila se natrag, prijateljstvo traje 30 god.
Moje mišljenje je da je teško biti prijatelj nakon ljubavi i strasti ako radi te osobe plačeš nad kuhinjskim stolom do kasno u noć.
Tebi svaka čast na tome, zbilja

To da smo im mame, tu ulogu si same nametnemo. Takav je bio i moj bivši s kojim imam djecu. I kad sam prestala igrati mamu, otišao je k drugoj koja ga je tetošila. No, ja sam mu dala priliku da odraste, a on je izabrao drugu mamu. Nije mu vrijeme.

Mene je najviše u životu zeznula pomisao "Mogu ja to!"

Teško je sad tu skužiti točno što i kako je na stvari. It's complicated.

Ja bih ga pustila da džira okolo, popila bih valerijana kapi a onda kad dođe kući, bih iskoristila drugačije tu napetost :-)))

Ne bih mu bila mama :-))

Ja ne znam, jer se moj nije htio odllijepiti od doma..

Ali si mislim, ako je on toliko slobodan da ne pomisli kako je nama doma, onda smo i mi toliko slobodni da ne pomislimo kako je njemu. Završiš u jarku? Ok. Tvoj izbor. Policija te ščepala? Super, vjerojatno su imali razloga.

Pa dečki moraju proći sami svoja iskustva.

Utapaš se? Evo ti kamen.

Cugaš? Evo ti svaki dan dvije litre konjaka.

I svi sretni. Tj. ja.

Pa da - njemu njegovo , meni moje :-)))

Sve su to igre na koje pristajemo u ime neke ljubavi. Ako izađemo iz igre, onda se vidi gdje je taj drugi. Uglavnom si takvi nađu nove igrače, a od ljubavi ni točka na j.

Moj bivši je znao reći kako je njemu dobro u braku, a ako meni nije dobro ne zna on kako da se popravi situacija.
Pa malo bio u šoku kad sam ja sa sitnom djecom podnijela zahtjev za razvod.
Jer sam shvatila da ne postaje bolje, a ja ne postajem mlađa.

Ovčice, ja sam ti puno razmišljala prije razvoda i onda sam se odlučila. Ne bih ja njega nikad niti ostavila, jer se nisam udavala da bih se rastajala, ali mi je pukao film kad su mi djeca jedne noći došla u krevet i kazala da se boje tate.
Onda je to bila točka.

U ostalom smatram ga krvnim rodom preko djece. U našoj djeci nam se pomiješala krv i on je moja rodbina, familija i krvno smo vezani preko djece za cijeli život. Ja se i danas brinem o njemu koliko treba, jer ga djeca vole, ali na dnevnoj bazi ne mogu to izdržati, pa sam napravila jedan odmak i razvod braka.

Kužim.

On je i dalje ostao isti, ali ja to više ne moram gledati svaki dan.

To je ok.

Samo, ja moga ne bi izvlačila više iz ničega. Djeca nek budu s njim , ja bogami neću blizu.

Misim kako je u životu moguće voljeti sve ljude ako je distanca prilagođena prilikama.

Pitanje je zašto smo izabrale takvu nezrelu djecu za muževe. Koja je to patologija? Moja je (bila), "Mogu ja to!" Jedna od. A nešto sam morala odraditi. I odradila sam.

Zdrava distanca, to je ključ.

On u Australiji, ja tu.

Nešto u nama to privlači. Oni imaju ono što smo mi u sebi zatomile. Oni su odbačeni dijelovi nas.

Caffe, ima smisla. A opet, ako je taj dio već odbačen, onda je odbačen. Da je valjao, bio bi tu, kaj ne?

Paske, lijepo od tebe.
Ja to ne mogu, a i moj je preponosan da bi dopustio da se brinem za njega.
E sad, ja razmišljam kako se moj odnos s njim odražava na našu djecu.
Jer djeca zbilja uče što doživljavaju.
Meni se malo čini da tebi paše da on tebe treba, a djeca vide da ti njega vučeš kroz život.
Ako se tebi nedajbože, nešto desi, jel oni mogu oca doživjeti kao Tatu koji će ih zaštiti i isto za njih napraviti što treba ili tatu koji ne može bez Mame.
Oprosti ako sam ušla u preprivatno.
Ja znam kako sam zbog toga otišla.
Nek on odrasta bez mene pa nek uči biti osoba oslonac za druge a ne samo parazit.

Ja sam cugala za vrijeme faksa, bila u fazama nadolevanja.. aaa, kad se sjetim. I onda mi je to postalo bez veze. Nisam se dobro osjećala takva. I odbacila sam to..

Ne, nije to ok coco. Svi imamo u sebi neodgovornu stranu. I šta ? Odbaciš je, jbga, imaš djecu, bla bla, sto razloga. Oprostiš se s tim dijelom sebe, jer si tako odlučila. Nisam ja takva, ponavljaš.

I onda stalno nailaziš na takvo ponašanje oko sebe.

Tom dijelu onda daješ oduška s nekim drugim, da te ovaj s kojim više nisi, ne vidi :-))

Mislim da je ključ u tome da mi neke odrastemo, zrelimo a neki muški ne.
Mi smo se upoznali mladi ali nismo nastavili istim tempom.
I dođe do točke prelamanja.
Ili ili....

Cafee, sklonija sam vjerovati da je to nešto na razini duša. Zapravo, ne odrađujem ja svoje grijehe, nego grijehe iz svoje obitelji. Jer se jednog pijanca u prošlosti izopćilo na nepravedan i grub način, a njegova duša to nastoji popraviti 'vraćanjem' u obitelj kroz sljedeće generacije, pa to ide preko alkića koji mi se stalno ukazuju.

Mijenjaju se partneri, ne istim tempom svaki put.

Ali , ipak, treba prihvatiti i dijelove sebe koje vidimo u drugima pa nam se ne sviđaju.

To je proces. Ako smo osoba koja ne prihvaća sebe kako spada, onda ćemo takvu osobu i privući.

Idem ja bit odgovorna malo za promjenu, prema svom stanu.

Pusa žene, lolim vas :-)

Tj. išlo je dok nismo locirali problem i tu dušu zamolili za oprost i bla.. Otad sam slobodna.

Onaj blesavi majčinski instink usmjeren na pogrešnu osobu.
Dijete u tijelu muškarca.
Mislim da je to.
Ja se brzo povukla iz te uloge a on se nije dao iz svoje.

Ovčice, pretpostavka je majka svih zajeba.
Puno pretpostavljaš, pomalo mi tovariš nešto što nemaš znanje o tome.
Ja interveniram kad treba, jer ga moja djeca vole.
Brinem o svojoj djeci, a ne o njemu.
Sva eventualna briga o njemu ide u korist moje djece.

Nije on invalid. Ali postoje momenti kada ja uđem u situaciju i preveniram veće zlo.
Zato što hoću nek ostane čim cjelovitiji da bi ga naša djeca mogla uživati.

Ima coco puno toga i od predaka, istina, ja isto tako mislim.

Georgi, hvala za gornji tekst, mislim da je jako dobar i da tu ima nešto.

Mnogi nezreli muškarci će mu se razveseliti jer će reći, aha, pa da, ženama treba kita , što mi stalno govorimo ovdje :-)))

Pusa :-)

Ja stalno kričim razruči, razruči, meni treba mjesta i mira.
Ima divna pjesam od Daleke Obale Mrlje. To ti je to.

Kad pročitaš gornji tekst u cijelosti onda ćeš spojiti da govori o tome da kita bez ljubavi je najveća prevara muškarca prema ženi, jer ona ne želi kitu nego ljubav.

Ne kita, nego žena :-)
Mada i kitu treba voljeti.

Točno ih već vidim kako su to oni shvatili :-D

Kita je manji model muškarca koji ju nosi.
Drugo muško ja.
Prihvaćanjem kite, prihvaćamo muškarca.
Oni vole biti prihvaćeni, a mi volimo biti voljene.

Meni je i ovo kita bez ljubavi ok.

U tekstu, mislim.

Rekoh, oprosti ako ulazim u preprivatno.
Još jednom.
Ali malo se prepoznah u tvojoj priči i ja bih možda slično da svog volim
Vidiš kako ljubav sve mijenja.
Ja sam sebi znala reći ne mogu ga ja održavati na površini, pa ni radi djece.
Ne mogu ih zaštiti od vlastitog oca.
Nije bio agresivan ili slično, nego od slike koju im on o sebi daje.

Ja sam shvatila, georgi, a za druge ne znam.

Ima puno točnog napisanog, a između ostalog je najtočnije, mislim, da su takvi muškarci koji znaju duhovno doživjeti vođenje ljubavi, jako, jako rijetki.

Nama ženama želim da naiđemo na muškarca koji će nas zaista znati loljeti .

Zbog takvog njihovog razumijevanja, meni je dovoljno nek mi ne radi nikakvog problema i tolerirat ću mu kitu kao takvu :-)))

Da s kitom moraš dobit i kontejner problema, to mi ne odgovara.
Spa kita je ok.

Imam ja i kompoziciju svojih problema odavde do Rusije (toliko vagona).

Pozdrav curke :)
Paske, nije mi bila namjera kopati i tovariti nego samo izreći mišljenje o ljubavi prema bivšima.
Ugodan ti dan !

Sve ok, Ovčice.

Ja volim poštelat distancu i onda je ok.
A u totalu život je divno "komplikovan" :))

A tekst je fenomenalan.
Meni treba onaj koji me doživljava bez puno objašnjenja.
Tako da mi njegovi problemi nisu problem.
Da se ja uz njega ne osjećam svoje probleme.
Da kad me poglefa i nasmije se...meni sve jasno.
I bez pipkanja kužim njegovu kitu:)
A on svaki dio mene:)

*pogleda

Eh, znamo mi nabrajati što nam treba... A ja bih opet krenula prvo od sebe. Što ja nudim? Kakvim svojim ponašanjem mogu dobiti to što želim?

Obzriom na količinu problema koje sobom nose kite su dosta skupe.
Ali spa kita je nešto sasvim drugo. To je odmor za mozak.

:))

Ja znam svašta dobro i kvalitetno.
Pitanje je samo koliko sam motivirana.
To je pitanje reciprociteta.
Ruka ruku mije.

Pa da, treba znati motivirati muškarce..

Koko, ti si u sretnoj vezi, zar ne?
Jel to to?
Ono, što nudiš i što očekuješ?
Većina nas ovdje još tapka...

Ja ne znam dobro, učim tek. Ali sam locirala problem :)

Imam muškarca za odmor.
Ne treba mi ako me umara.
Pun mi kufer umaranja.

Da, reklo bi se da sam u sretnoj vezi. Radim na tomu :) Već sam gore spomenula, n

Ja nudim sebe.
Svakavu, ovisi gdje me i kako takne.
Tako dobiva :)

Paske, imam ja fuck buddya, dragog, al nije to to!

..nije lako uvijek.. No, bitne stvari funkcioniraju, meni bitne. A to je da je on prisutan, da je tu kad je sa mnom, da imamo slične interese, da možemo sjediti na klupi i gledati rascvjetalu voćku.. i tak.. ukratko..

Ja nemam ff, ali imam jednog što je jako duhovit i ne ševimo se.
Nego ima dobru energiju i volim se s njim zafrkavati.
Valjalo bi ga opalit čim prije, ali nekako mi se baš i ne da.
Nikud mi se ne žuri, ako mi se bude htjelo budem, ako ne ne.

Opustim se u komunikaciji s njim i sviđa mi se osobnost.

Susjed.

Štajaznam.
Dobro je imati takvog susjeda, ali treba ostati jednostavno.

Jer sam rekla da mi je dosta problema.
Treba mi spa. Trešnjin cvijet, latice padju, dobro sjedi na klupi, što kaže Koke, ja srčem jogurt i šalice i eto.
Ništa specijalno teško.

Imala sam i ja jednog susjeda s kojim sam se jako dobro kužila, uživaj.
I ti Koke u svojoj vezi.
Idem sad zbilja
Pozdrav, curke :)

Susjed, to mi je zgodno, a i nezgodno.
Dobro je ovako na biglisanju. Malo mi titra, a neka je na distanci.
Da se ne za komplicira susjed.

Meni je bitno da mi se nitko ne nakači da mi radi problema u mom životu u mojoj obitelji.
To mi je bitno. Tko mi ne radi probleme dugo vremena, onda ga mogu upoznati s nekim od familije, tako ja to gledam.