Životinjsko carstvo

jutro...ovo je horoskop?

aha.
blozanci.
:)

sam sebi se čudim na kojem sam nIvou

ugledam sliku i prva misao i dilema, koju bi prije pojeo?

što?

:)
Ozbiljno?
Ja pomislila kako smo grozni što ih ovako slatke jedemo.

eto što je sirovina i primitivčina

i uvijek se sjetim svoje kozice.

umjesto da zamijetim kako su umilne, slatke i sve mucibuci ja bi ih požderao

Stari kupio za njamnjam ali mesar nije stigao taj dan ionda sam je ja uzela pod svoje.
Imala sam kozu ljubimca.

jako su fora.

Nakon par mjeseci ju je "odveo na selo da bude sretnija"
:(

eto sada javno na vidjelu mene proždirača umilnih kozlica, jarića i janjaca

Za Božić buraz dobio janka od cca 7 kila.
To nisam mogla jesti.

djubre bezosjećajno, eto što sam

Jedemo ih .jebiga.
Samo bih voljela da do dolaska na stol žive lijep život.

e a sada nagore od svega, kad sam konačno spoznao koje sam djubre ja bi njiha svejedno opet pojeo.

Hranu treba poštivati.
Svu.

I previše ju poštivam, zato sam i nabio 105 kg i to ko od majke rodjen

činjenica da baš ne mogu jesti biće s kojim sam prije toga bila u nekakvoj interakciji me malo pokoleba svaki put kad pomislim na farmu kojom bih se obogatila:)))

nemam previše sentimenta (neda mi taj jebeni racio u meni) prema blagu i bilju koje je zametnuto sami o jedino u svrhu da bude pojedeno.

ma..nije samo to.

je kad gledaš kroz priču hranibenog lanca:)

Tako nas razlagači doživljavaju:))

Ja mislim da zaslužujemo malo poštovanja ipak.

htio bi biti sentimentalan, osjećajan i nadasve empatičan, tepati im, laskati, umilavati im se i svašta nešto, ali onda ih nebi mogao jesti. Posljedično tome vjerojatno bih ubrzo skončao sa možda 32 kg žive vage.

Od razlagača.

e sada, pošto sam odvratna egoistična svinja koja želi preživjeti, i nadalje ću ih jesti pa što bilo da bilo.

a kad te ovi pogablaju vratit ćeš se kao kiša i gnojivo za travu.

Kiša je meni prekul.
Dok mi nije smetalo kad kisnem, hodala bih bez kišobrana i guštala u tko zna kojem oceanu koji se vraća na zemlju.

u ozbiljna razmišljanja oko prestanka uzimanja bilo koje hrane navela bi me prisila da moraam svakoga dana konzumirati "specijalitete" našeg lokalnog, istina marljivog ali krajnje i poražavajuće neuspješnog kuhara i odabirača slikica koje lijepi po našem blogu.

a kad je cesta mokra od kiše zapravo hodamo po komadićima oblaka:)

Može i gore.
Da dođeš u moju kuhinju.

ako zbilja priprema sve kaj pokazuje, on je za mene chef fancy restorana.

je, tak i ja kada pješačim po kiši grčevito se držeći drške kišobrana uvijek razmišljam kako me sam oblak zapljusnuo i to u trenutku kada me blesan dobro zalije prolazeći brzinom kroz lokvu uz rub ceste

:)))