D.O.O. ZVRNDI DRNDI ZDRNI ZGRMI ZDIMI

Kako prihvatiti da se neki ljudi nikada neće promijeniti

piše Tomica Šćavina

Jedna od najčešćih grešaka koju radi žena koja je u odnosu s hladnim muškarcem je ta što ga pokušava “otopiti”.

Poznata molitva Sioux Indijanaca glasi: “Bože, daj mi snage da prihvatim ono što ne mogu promijeniti, hrabrosti da promijenim ono što mogu i mudrosti da razlikujem jedno od drugog”. A za razlikovanje jednog od drugog zaista je potrebna mudrost. I to mudrost koja se gradi cijeli život.

Svi znamo da “ne možemo mijenjati druge – možemo samo mijenjati sebe”.

Međutim, stalno nailazimo na ljude za koje vjerujemo da se na naš nagovor mogu promijeniti, a oni se iz nekog razloga ipak ne mijenjaju. Ta promjena bi, naravno, bila za njihovo dobro, iako je tu i skrivena ideja vlastitog dobra – nama bi s njima “promijenjenima” bilo puno lakše. Tog nekog samo treba osvijestiti, natjerati ga da progleda, dati mu do znanja da svojim ponašanjem drugima i sebi radi loše. Samo to. Međutim, to “samo” je zapravo toliko puno da ispada nemoguće.

Jedna od najčešćih grešaka koje rade djevojke i žene u odnosima s hladnim ili grubim muškarcima je ta što ih pokušavaju “otopiti”. Najčešće to rade tako što u njima pokušavaju izazvati suosjećanje. Vjeruju da su oni negdje unutra meki i da je sva hladnoća i distanca zapravo obrana. Vjeruju da je dovoljno dotaknuti ih u toplu i meku točku koju skrivaju od svijeta i da će oni shvatiti kako sve može biti puno, puno ljepše.

Međutim, neki ljudi naprosto nemaju kapaciteta za suosjećanje. Suosjećanje je doslovno jedan emotivni kapacitet koji ovisi o urođenom temperamentu, ranim iskustvima u obitelji i o puno drugih faktora koji cijeli život grade nečiju empatijsku “plitkost” ili “dubinu”. I kada netko (recimo da je to muškarac) tog kapaciteta nema, nema te žene koja u njemu to može stvoriti. Štoviše, on suosjećanje doživljava kao slabost, a iskrenost i izloženost žene koja u njemu to pokušava izazvati lako će iskoristiti kako bi zadominirao njome.

Jedna od najvećih zabluda u ovakvim odnosima je to što žena ne može prihvatiti da je njegov um toliko različit od njenog da ga naprosto nikako ne može razumjeti. Ne može razumjeti zašto je svako malo bez nekog povoda odbacuje ili ignorira. Ne može razumjeti zašto se ne otvara i kako može biti tako sebičan. Međutim, stalno to pokušava razumjeti. Provodi beskrajne sate postavljajući se u njegovu perspektivu i zamišljajući što on misli o njoj, o drugima i svijetu. To je ponekad tako intenzivno da ima osjećaj da misli njegovom, a ne svojom glavom. To je doslovno neka vrsta osvajanja teritorija – ona se postavlja u njegov um i pokušava od tamo upravljati njegovom slikom svijeta. Međutim, to “osvajanje uma” je samo u njenoj glavi i nema veze s realnošću.

Boraveći “u njegovoj glavi”, žena gubi svoju zdravu moć rasuđivanja i stvara odnos ovisnosti jer vjeruje da se najprije on mora promijeniti da bi njoj bilo bolje. Pokušavajući mu pomoći da (su)osjeća kako bi mu život bio ljepši odmaže sebi. Stalno ga pokušavajući promijeniti, zalijeće se u zid njegove emotivne hladnoće, što je jedan oblik samoranjavanja koji s vremenom dovodi do emotivnog tupila. Na kraju, ona čije je srce stalno bilo otvoreno ostane toliko povrijeđena da joj se srce zabarikadira obranama zbog kojih onda kasnije ne može pružiti ljubav nekom sljedećem partneru koji je prema njoj zaista dobar.

Temelj cijele te zavrzlame je nemogućnost prihvaćanja nemoći. Nemoći da ga promijeni i nemoći da ga razumije. Um je majstor obmana i stalno stvara privid da je nemoguće zapravo moguće. Kroji fantazije, promatra svijet iz tuđe perspektive i, što je najgore od svega, jako teško se predaje. Poraz mu je nešto najmrže. A upravo to je ono što žena koja “opsjeda muškarčev um” mora prihvatiti – poraz i neuspjeh. Mora se pomiriti s tim da tog ne-empatičnog muškarca ne može dokučiti, da ne može provaliti kod njegovog razmišljanja, da ga ne može promijeniti. Što ranije to shvati, manje će biti emotivnih ozljeda i manje će biti emotivnog tupila i zatvaranja srca.

Međutim, sve se to događa automatski, gotovo instinktivno i, dok emocije žeđaju za neostvarivom emotivnom bliskošću, um radi sto na sat isprobavajući sve moguće sheme kako bi doveo do cilja. Lako je reći: odustani. Lako je reći: prihvati poraz. Međutim, provesti to u djelo je puno teže, jer zahtjeva suočavanje s osjećajima koji nisu nimalo ugodni.

Tuga, nemoć, bijes… Sve su to osjećaji koji su nam itekako potrebni kako bi stvarnost mogli gledati iz svoje perspektive i razmišljati svojom, a ne tuđom glavom. Ti osjećaji su nam potrebni da bismo mogli prepoznati bol, na vrijeme se zaštititi i okrenuti se ljudima koji su pristupačni, suosjećajni i sposobni za bliskost jednako kao mi.

Pokušaj “topljenja” hladnog muškarca ili pokušaj osvješćivanja nekog tko “nije svjestan” da povrjeđuje druge ljude je jurišanje na vjetrenjače. Shvatite to na sljedeći način: nekim ljudima naprosto fale neke neuronske veze. Novija istraživanja mozga pokazuju da su za empatiju uglavnom zaslužni zrcalni neuroni. Dakle, ne-empatičnim ljudima su ta sićušna neuronska zrcala toliko zamrljana da se u njima nitko ne može ogledati. Želite li zadržati svoju osjećajnost i samopoštovanje, jedina preporuka koja zaista pomaže je ona općepoznata – mijenjajte sebe, a ne njih. Umjesto da se zalijećete u bezumno osvajanje, priznajte si strah od povrede i počnite ih u širokom luku zaobilaziti.

Hoće ti smetati ako ja malo prokomentiram?

Ja bih dodala da se niti jedan čovjek ne bude promijenio, a ne samo neki. Ako i bude, to ne bude zbog nas nego zbog njegove voljom za promjenom.

Ja bi se menjal za salvete....

Prvo i prvo, žene i djevojke, kad vidite ili prepoznate sociopata bez osjećaja i empatije, jedna svar je što morate napraviti...BRIŠITE!

Ok, onda malo.
Učenje je sposobnost koju zdravi ljudi zadržavaju čitav život, jer ima je ta sposobnost potrebna za prilagodbu i preživljavanje.
Ljudi uče na različite načine ovisno o tome što ih motivira tj. što im je bitno.
Emotivno topli ljudi uče odnose na jedan način, a emotivno hladni ljudi na drugi način, ali im je zajedničko to što uče.
Greška je jedino u tome ako emotivno topla osoba pokušava primjeniti motive zbog kojih ona uči na podučavanje emotivno hladne osobe.
Onog časa kad se oslobodi svog obrasca učenja, i posveti se razumijevanju motiva emotivno hladne osobe, te bitnih elemenata samopoštovanja i samovrednotvanja emotivno hladne osobe, onda ne apelira i ne vrši pritisak više zrcaljenjem, nego ubada po onome što je emotivno hladnoj osobi bitno.

Jedan od najjačih motivatora učenja odnosa je bol. Kod emotivno toplih osoba radi se najčešće o emotivnoj boli, a kod emtivno hladnih osoba bol se odnosi samo na drugi aspekt bitnosti. I tada stvar funkcionira. Potrebno je samo prestati pretpostavljati da su drugi ljudi istovjetno građeni iznutra kao mi, te ih promatrati potpuno slobodno od svog obrasca.

Najjače uticaje imaju najjače boli, pa iz tog razloga, emotivno tople osobe brzo shvate kako emotivno hladnu osobu "bude" aktivirajući im pažnju oko onih područja koja su emotivno hladnim ljudima najbitnija, a koja neću predlagati, ali koja je lako uočiti i koristiti u korist razvoja bližnjeg svog.

I to je bitno ne propustiti i to je naša građanska i ljudska dužnost.
Hvala na pažnji.

Sve su se čakre vratile sa jugaaaaa

Lijepo je kad se netko trudi, no po meni to nije ničija dužnost. Samo dobra volja. Koja uglavnom naiđe na otpor. Zato jer se upadne u ulogu spasitelja, a to je uloga bitna onom tko spašava, a onaj koga se spašava možda to uopće ne želi, i ne treba.

ovo je skroz dobro:)))

i bravo tebi za izbor teme:))
(y)

ustvari svakako treba više ovakvih txtova
da man se malo prosvjetli...da skontamo, da dođe do nas

bolje ikad nego nikad:))

i ovo se često događa..čak toliko često da je nevjerojatno, ali pa pravilo

Ne treba puno. Samo nek se jednom spicka s bicikla je dosta. Ne pamtimo sto je bilo natv taj dan nego da smo se malo natukli.

ja se bum onesvestil

s druge strane postoji obrazac...uslijed odrastanja..na takav način...
jer je vjerojatno bilo
---ako si dobra(draga, mila, poslušna) onda ću te ja voljeti i sl.
iako se to nikada ne dogodi..:((((
ali "naučeno" ponašanje je eto takav rezultat

kre...šećerne vodice? mirišljavih soli??
:)))

ne treba hvala, došel sam si

ah već sam mislila da buš se zasipal :))

:))))

Sad svi fino zamislite svijet u kojemu svi odmah odustajemo.

Dosada živa.

Plus su onda svi zajebi tvoji.Nemreš nikog optužiti da ti je upropastio život.
Npr.
:)

A bome se s tim treba nosit..

Ne mislim da je tekst dobar jer ne gleda dovoljni daleko.

Pol bi se bloga objesilo da nemaju krivca doli sebe.

mislim da griješiš božićnice

ali grijeh je prilično malen, pa opraštam ti.

mir s tobom

Više od pola bloga?
:))

U stvari pravih čistih psihopata je navodno samo 1%. Po psihologu Hansu Eysencku mnogo češća osobina ličnostije psihoticizam koji podrazumjeva da je čovjek agresivan, hladan, egocentričan, distanciran, asocijalan, neempatičan i nesentimentalan. Poput same psihopatije, te se osobine općenito ne cijene u seksualnim vezama, premda mogu donijeti prednost u borbi za dominaciju (moć). Za nas je psihoticizam zanimljiv zato što je tumačenje morala iz perpektive urođene izopačenosti jedan extrem te dimenzije ličnosti i krivo se shvatilo kao ljudsku prirodu općenito. Ljudi s extremnim psihoticizmom savršeno su sposobni za nepotizam i stratešku uzajamnost kada im to odgovara, oni su samo lišeni simpatije i ugodnosti prosječnih ljudi.

Robert Sternberg smatra da se razvodi ne događaju zato što smo izabrali pogrešnog partnera, nego i zato što se partnerove potrebe mijenjaju tijekom vremena. Par ne može točno izračunati buduće promjene u svojoj ljubavi i svojoj potrebi za ljubavlju.

suglasna sa stenbergom...doista, dvoje ljudi kad krene su jedna priča a ako to potraje (osobito i više od desetljeća) čovjek se mijenja! a ta promjena često ne godi ili pak smeta partneru! čak bih ja rekla da je to veći razlog nego li želja da se nekog mijenja? jer, u pravilu ono kaj nam smeeta u početku, smeta nam i kasnije...još i više! ono što u početku ljubav prebrodi, kasnije kad ona malo splasne (zaljubljenost) ostaje nezadovoljstvo koje se sve više produbljuje...otuda razlaz! kad su razlike nepremostive i izazivaju lošu vibru i osjećaje, bolje se maknut?

Poznata molitva Sioux Indijanaca glasi: “Bože, daj mi snage da prihvatim ono što ne mogu promijeniti, hrabrosti da promijenim ono što mogu i mudrosti da razlikujem jedno od drugog”. A za razlikovanje jednog od drugog zaista je potrebna mudrost. I to mudrost koja se gradi cijeli život. i ne samo to nego i snage za prihvačanje, to bi nazvao prilagodbom i li mnjenjanjem samog sebe................
i opet jedna OGROMNA tema koja iziskuje podosta objašnjenja i svako zasigurno ima neki odgovor, neki način za tzv avanturu, ma da sigurno prava pustolovina kad se radi o starijim osobama...........

men se svidza ovaj tekst
priododala bi da i opaske od kolegica nisu loše
neke su malo "tvrdze" neke mekše
:)
ali sve mi ukupno zadovoljavajuće
:)))