izgubljena nada

                        IZGUBLJEN U OBECANOJ ZEMLJI
 
Jutro,devet sati,.Polako se osjeca da ce biti vruci dan.Tmurno nebo pocelo se razvedravati.Ugodna svjezina jutra gubi na snazi.Prve zrake sunca probijaju se  kroz razilazece oblake.Jedan djecak recimo omladinac svojih 18 godina sjedi pred slasticarnom i prisjeca se svog drustva iz gimnazije,kako su nekada ovdje pili limunadu,pusili i smijali se najnovijim vicevima.Gimnaziju je skoro zapustio ali posto je svih cetiri godine bio dobar ucenik,nedostatak koncentracije zadnjih mjeseci giomnazije pokvarilo mu je samo prosjek.Ovo vise nisu bili skolski praznici,skola je zavrsila,a za studiranje nema vise volje,mama mu nema otkuda pomoci upravo se rastala,to ju je puno kostalo,pa novi stan,novi namjestaj na u redu.Raditi mu se jos nece a i nije uopste na tu ideju potrosio niti jedne sekunde.Svi nesto pricaju o vojsci pa kud svi tud i coravi mujo.Izgubio je svoju prvu lubav,izgubio je jos par veza i vezica poslije toga,svi su se razisli svojim kucama po okolnim gradovima odakle su dolazili u skolu.Skolskih drugova nema,svoje jedine ljubavi nema,grad je pust svi su negdje na godisnjem odmoru.
Vojska mu je u tom momentu bila jedini spas,jedino logicno rijesenje,u vojsku mora ici prije ili kasnije,bolje prije pa je miran.Oprostiti se nema s kime,sa svima se oprostio jos prije mjesec i po,kad su se oprastali maturanti,to su mu bili jedini drugovi i jedina porodica.Jedino s kim se nije oprostio jesu konobari u toj slasticarni  gdje upravo  jede svoj posljednji dorucak u svome gradu.
Nezna on sta znaci sve najbolje za odlazak u vojsku zele ti taj i taj,familije nema osim majke u njemackoj zajedno sa sestrama.,pa se oprasta od najblizih mu trenutacno poznatih ljudi konobara koji su ga zadnjih godina posluzivali.
Dolaskom u vojsku nije se puno toga promijenilo.,dobio je svoj krevet,svoj ormaric za robu,pa nesto vise nije ni imao kod svih tih ljudi kod kojih je zivio posljednjih 18 godina,vidi stvarno pa to je cijeli njegov zivot.
Na radnim akcijama,je bio dnevni red,ustajanje ,fiskultura,dorucak,rad,dezurstvo,i spavanje u 2200sati-ni to mu nije bilo strano.
Zavrsetkom vojnog roka svi su isli u civilkama kuci a on posto nije od mame dobio dovoljno novca za civilnu odjecu isao je kuci u vojnoj mornarskoj uniformi.Zadnje je stanovao kod jednih ljudi koji su ili bolje receno kod jedne gospodje i njenog muza,,.Ona mu je nekako zamijenila majku ili skrbnika.tu mu je bio zadnji dom,koji je imao kao skolarac.,pa se je i tu vratio nakon vojske.
Nakon vojske svi njegovi poznanici ili su poceli raditi ili su krenuli na studij,a sta ce on jadan ,izgubljen bez igdje ikoga nego radi vole kad nemas skole.
Radi ovdje par mjeseci,radi ondje par mjeseci,ma nije ti dovoljno ni za stan ni za hranu,a kamoli sta drugo.Trci vamo trci tamo vidio ti je on da se drugi zene,pa kud svi tud i coravi mujo,ajde duro zeni se,naime tako se zvao taj djecak.Upoznao je jednu lijepu djevojku ,pak su se malo voljeli,pa ajdemo se zeniti.Bas bi bilo dobro imati familiju pa pola njegovih poznanika su se ozenili pa sto nebi i on.Bili su to veliki svatovi,njezina familija se sakupila iz svih krajeva hrvatske,pa i sa njegove strane su dosli par iz njegove familije.
Na dobro svatovi su prosli,dobilo se nesto novca i poklona tako da su si mogli uzeti stan i kupiti namjestaj.Nakon 9 mjeseci rodilo se i dijete,opet se skupila sva familija,pa se slavilo i veselilo.Posli toga dijete je raslo,mama mu je dala neke novce da kupi kucu.Pa i to je nekako uspio sposlovati,napravio je cak i fasadu na kuci,pokusao je cak i u vrtu nesto uzgajati ali uspjevale su samo jagode.Opet trazi posao malo ovdje malo ondje tek toliko da se prozivi.Ma nista ti to nije islo kako treba,pa ni brak,uvijek je nesto ,nekog vraga trazio,a da ni sam nije znao sta.Pa kako su se ozenili tako si je zenu zamolio da se i rastanu.
Otisli su na socijalno ili mirovinsko,pa su onim cinovnicima rekli mi bi se rastali a oni e pa nemoze to tako.Nist mu nije bilo jasno kak to ne moze,pa je i pital a kak moze.Pak su mu rekli mora vas zena tuziti,vi se nesmijete odazivati na tuzbu pa ce se donjeti presuda  u odsustvu.No ak je tak ajde zeno molim te bus me tuzila,pa bum odgovorila mu je ona,tako je i bilo.
Na ovom mjestu m,oram spomenuti da se cijelo vrijeme od skole pa do ovg momenta rastave u njegovom drustvu,bilo to profesori,roditelji njegovih skolskih prijatela,ili sami poznanici-govorilo se uvijek sa jednim odusevljenjem o odlasku van-mislilo se na njemacku.Pak si je on zbrojil dva i dva,kupil si je karu i otisel je za njemacku,u tu obecanu zemlju.Dobro da je imal kam iti u njemackoj mu je bila mama,sestre i treci ocuh.Jedno mjesec dana se odmaral,ali od sjedenja doma nema nista,svi koji su tamo ko i on rade.Bogami ajde radi i ti,svi rade na bausteli,gradjevini pa ajde i ti.Malo radi,malo ne radi,malo ima posla malo nema i tako tri godine,ali njemacka je tih dotepencov bila vec sita,oprostite na izrazu mnogi su sisali tu njemacku kao sto tele sisa svoju mater,.Doslo vrijeme da se morao oprostiti i od njemacke,a kud ce drugamo nego kod bivseg tasta i punice,kad nikog bliznjeg od njih nije imao.Radi ovdje radi ondje-neide,ali u profesionalnoj vojsci trebaju ljudi.Pak si je durek razmislil,na imal bum stan i hranu,za to i koji dinar pa bu nekak islo.Ali ni to nije dugo trajalo-nikako mu disciplina i komanda nije mirisala.ajmo ca i odavde nije to za meine si je muz rekel.Ponovno si je kupil kartu u jednom smjeru,za njemacku.-obecanu zemlju.Opet malo radi ovdje malo ondje,vidio on da s toga nema nista,ajde se zeni-godinama ovdje ljudi pricaju da se dobro ozeniti za papire,par godina si snjom,dobijes papire pa si svoj covijek.Kako slucaj hoce prva koja je pokazala intersa za njega on navalio ko mutavi vec nako tjedan dana ajdmo se zeniti.Zenska je bila jedno petnaestag godina starija,debela ali nema veze covijek hoce papire.,pa se i ozenio.trajalo je to za cudo jedno sest sedam godina.Kupio se jedan auto,drugi auto jedan motor drugi treci,islo se to na godisnji odmor jednom,dvaput pa i triput u godini.Radio je on cak u komadu dvije i pol godine na jednome mjestu,ali kako kaze ona poslovica-hoces dobro necu,hoces lose hocu.mijenjaj poslove ko cigan konja.Nezadovoljstvo je raslo,njemacka mu je bila pre mala ajdmo u holandiju.Ma ni tu nije vise dobro,evropa je pre mala-odlucio se covijek osvojiti.otkriti ameriku,a amerika je vec davno otkrivena-Kud srlja ta budala to ni bog nezna.
Kao mali bez tate i mame,porodice isao je od kuce do kuce,trazeci izgubljenu ljubav bacao se zenama za vrat od jedne do druge,nema ti taj covijek mira,vrag ce znati kaj bude iz njega-nema tu buducnosti,ni pameti ni srece.Ko je lud ne budi mu drug.Takvu budalu jos svijet nije vidio.

desava se..haha