o životu, vezama..........kad se mnogo ulaže u SIGURNOST ......

Oduvijek su me pomalo oduševljavali ljudi koji u svemu u životu igraju na sigurno.
Fasciniraju me upravo iz razloga što ja nisam nikada, ali baš nikada bio takav i vjerojatno nikad i neću ni biti
Neću igrati, djelovati , živjeti, ziheraški.
Takvim se ljudima istovremeno divim, skidam im kapu, kad kad ljubomoran i jalan mada s vremenom se ipak kolo sreće okreće.....................Naviknutii i dalje prema gore, kad se to kolo okrene njkako da se prilagode, shvate i prihvate promjene.

Ponekad ih i žalim jer nemaju muda odigrati na blef pa da vidimo što će biti, a upravo radi toga ja sada fino gazim širokom i čvrstom linijom, putem bez ikakvog otpora.
E sad su meni jalni.
Zašto smo mi međimurci geniJALNI???? Pa zato jer u genima imamo JAL.
.
Jasno nikad nisam glavom kroz zid ,jer glavom i možeš ali se guza zaglavi.

Mnogi ljudi stoje i cupkaju na mjestu, a život im prolazi pred nosom, a oni čekaju sigurnost u nečemu. Ili pak možda vrijeme lijeći sve rane.
E pa onda ako je tako da vrijeme lijeći......pa kad slomiš ruku onda lijepo fino ti u fotelju i čekaj, pa će ti vrijeme izlijrčiti bez iikakvog ožiljka.

Često se znamo tako uhvatiti u diskusiju i onda ja slušam predavanja tipa: da, ti si zagrizao malo preveliki zalogaj precijenio si svoje mogućnosti, financijske sposobnosti,itd itd ti si ovo, ti si ono i bla, bla, bla....Na kraju kad uspijem i kad je po mojem i JOpet..... imao si sreće , tebi pomogao ovaj , onaj i opet , bla, bla , bla.....

A onda ja počnem s druge strane s filozofijom iza koje definitivno stojim i po kojoj živim i isključivo sam tog vjerovanja, kako sigurnosti više nema, ni u kome, ni u čemu i nigdje, jer jednostavno nema. Sigurno je to da više ništa nije sigurno, a ovo i bez trunčice pesimizma.

Možeš samo vjerovati da si u nešto siguran i ta neka vjera te može nositi dok ne ateriraš, jer realno danas radiš i imaš neku kvazi sigurnost a tko ti jamči da ćeš raditi i sutra, tko ti jamči da firma neće propasti ili da više nećeš dobivati plaću,ili pak na daj Bože problema sa zdravljem, nema toga tko ti to može jamčiti, nema tog papira i nema te osobe.
Udaš se ili oženiš potpišeš taj neki jebeni papir, danas sve divno krasno i super, volite se i obožavate i opet si kao kvazi siguran u nekog u neku instituciju koja se zove brak, suživot ili kako god, ali tko ti može jamčiti da će to biti zauvijek?

Nitko, nema toga, to ne postoji, sigurnost u bilo što - posao, partnera, zdravlje, danas je vrlo relativna stvar i klizav teren, na kraju krajeva, ali o tome po meni ne treba razmišljati, već živjeti polako iz trena u tren, iz dana u dan pa kako bude, a biti će, uvijek i po M Krleži - .nikad nije...... ....

I zato uvijek moram kontrirati onima koji igraju u životu na sigurno jer u biti ja nikako ne mogu shvatiti na što to igraju, često mislim da se samo zavaravaju dok čekaju taj neki pravi trenutak i tako im život prođe u čekanju te neke imaginarne sigurnosti u nešto.

Gledam sebe u posljednje tri četiri godine, napravio sam jako puno toga -i to sam, iz vlastitih prihoda, iz minusa na tekućem računu, iz vlastite sposobnosti
Tu malo stisneš, tu malo dodaš, malo se nečeg odrekneš.....Većinu sam odradio, ali ne zato jer sebe smatram nekim posebnim sposobnim ili nekim inteligentnim tipom, jednostavno uhvatit se u koštac s problemima, a ameri to nazivaju izazovom i u konačnici ma najlakše je odustati i maknuti se od posla za kojeg smo uložili sve mogučnosti i shvatili da to ne ide onako kako smo mislili i na sve one očekivane prepreke.
Naravno realno i objektivno gledam kolika su ulaganja vremenska , kolkio živčeka ili koji bi gubici mogli bit, jasno bez računanja unaprijed uloženog i nekih neočekivabih izdataka na koje se mora računati,
.Tko rano rani.........ta mi odlična , a jako jednostavna , uraniti i u potragu za rješavanjem problematike.

Napravio sam sve planirano samo iz razloga jer nisam čekao onaj pravi trenutak, napravio sam samo jer sam riskirao, i preživio taj strah tu gadnu emociju radi koje ljudi kad se jedanput opeku više se ne usuđuju ništa ni pipinuti, a ameri kažu - tek treći put ćete biti uspješni u onom do čega vam je toliko stalo,, često mi nije bilo lako ali, prošlo je.

Često znam reći - funkcioniram na način, kao kad neplivača baciš u more - sad si u moru i snalazi se, ili plivaš, ili potoneš, nema ti treće.

Osmisliš neki svoj plan, cilj u glavi, onako - samo kostur i kreneš
Uvijek na putu realizacije nailaziš na trnje, ali ide, glavno da ide, da klapa, doći će dan kad ćeš staviti kvačicu pored svog zacrtanog cilja i napisati: riješeno, ajmo sad dalje.

Jedna obrazovana osoba zna reći -treba se oženiti/udati, a ljubav dođe sama po sebi.

Jedina sigurnost u koju nikad ne treba sumnjati je ona u sebe i svoje sposobnosti da nešto možeš, da imaš snage za stvoriti to nešto što želiš - čekanje pravog trenutka, pogotovo čekanje na neku sigurnost, nekako mislim da su to samo izgovori, bijeg i strah od nečeg što se zove: započeti nešto, suočiti se sa svim izazovima na putu realizacije i završiti započeto....

Život ti prođe čekajući da budeš siguran negdje, u nešto i onda ostariš i kažeš sam sebi, e šta nisam ovo, e šta nisam ono...
.E jebi ga, šta nisi, sad ti je stari moj vjerojatno prekasno i gotovo
I da završim s nekom *ljubavnom* uzrečicom

Ona stara ma baš prapotopna, puno se o toj izreci zna zezati.
Kao stare žene znaju govoriti - kako sam bila glupa kad sam bila mlada, kad su me lijepo molili, ne da nisam dala nego sam bila ustvari toliko glupa što nisam i nudila.

17.04.2015. u 19:42   |   Dodaj komentar

..bome
dugačak ti..

Autor: sleeping   |   17.04.2015. u 19:54   |   opcije


..zapis :))

Autor: sleeping   |   17.04.2015. u 19:55   |   opcije


pa zar opet o toj famoznoj dužini???????????? e tak mi došlo......

Autor: zdrni   |   17.04.2015. u 20:22   |   opcije


Izbjegavati situacije i odgađenje nečega u čemu bi možda načinili grešku
je majka svih grešaka.......... Piter Mekvilijams

Autor: zdrni   |   17.04.2015. u 20:51   |   opcije


Nisam za bungee jumping, a nisam ni za stagnaciju. Treba, kao i u svemu naći pravu mjeru.

Ovo je tema o kojoj bi se dalo puno razgovarati.

Imam odgovornost i prema djeci, nije isto kao kad sam bila sama.

A dat neću nikom koga ne volim, a bogami ni nudit neću.

Možda mi na trenutak bude žao, ali , bit ću sretna da sam živjela u skladu sa svojim vrijednostima, a to više vrijedi nego trenutak užitka.

Živio !

Autor: caffedolce   |   17.04.2015. u 21:01   |   opcije


Sviđa mi se ovo što je rekao taj Piter Mekvilijams.

Autor: georgi   |   17.04.2015. u 22:35   |   opcije


Dodaj komentar