Ručkić krčkić

Malo je ljudi koji kuže koliko je prevođenje zahtjevan posao: moraš ti dokučiti što je autor, koji ni sam ne zna što je htio reći, a) rekao i b) kanio/trebao reći i onda c) odlučiti što ćeš mu od toga prevesti. Većine se više dojmi činjenica da sam prevela, kajaznam, desetak valjda, romana i dva udžbenika nego to što sam prevela tisuće stranica raznoraznih dokumenata, dopisa, diskusija, zvučnih i video zapisa... A baš ti su problematični. Jer tu se, zapraf, nema vizije. Gomila se riječi. A po tim riječima se onda postupa.

I sad vidim da me nema u impressumu! Ima lektora, ima stilista (štogod to značilo), ima fotografa, ima tiskara, ali prevoditelja jock. Pa, lijepo... I baš u skladu sa svim što sam prevela, zbrda-zdola, prioriteti nepoznati, vrednovanje neusklađeno.

I glečte, zabole me moje lijepo, obilno i oblo dupe zbog toga, ali meni objavljeni prijevodi idu u stručne radove. A ako nisam potpisana, kao da ih nema, štoćereć, nema ni mojih stručnih radova. A ja se naradila. I to jošte kako! OK, budem ja to reklamirala i vjerojatno ću dobiti neka sitna slovca, ali to tak jasno pokazuje koliko smo zmrdani i koliko nemamo pojma što radimo i tko nam radi koji dio posla, i koliko je svaki važan te kako i koliko ga treba vrednovati.

A prevodila sam nešto od nacionalne i strateške važnosti. I sad sam tak srdita da potajice želim da sam nešto pogrešno shvatila i/ili pogrešno prevela, jer garant to nitko neće ni primijetiti, kao ni moj doprinos, a onda bu se to vuklo godinama... Hm. Pa, ako i jesam, vjerojatno sam poboljšala, a ne pogoršala stvari. Jer, pametno mi je lako shvatiti, teško da sam tak nešto fulala; a glupost mi je vječni i nesaglediv misterij - tu sam sklona "popraviti" autora.

I tak, evo, kuham škarpinu na pari, rižu na poriluku, čituckam debilanu, a sliku gore sam htjela upotrijebiti kao komentar naših lokalnih neuglednica, kokoši i pašćeta, ali šteta ju potrošiti na njih. Baš je dobra ilustracija ovog mojeg. I prijevoda, i statusa, i svega oko toga.

Haug!

Čudo bložje da još niste prijavili!

Da, vjerujem da je to težak i odgovoran posao. A još je teži kad se prevoditelj ne razumije u materiju koju prevodi. No, od prevoditelja koji ne rezumiju što prevode niti se ne očekuje da priznaju da ne razumiju. Već okrive autora da ne zna što je htio reći. Pazi, autor ne zna što je htio reći. A prevoditelj zna, koji nema pojma o materiji.

Je. A najbolje od svega je kad dođe neka kokoš, koja nit zna materiju, nit što prevoditelj zna o materiji, pa fino zaključi da nitko ništa ne zna, ali ona zna. Jooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooj, glupačerdine!!!

No, nije to nikakva poslovna tajna: prevela sam tekstove o strategiji razvoja visokog obrazovanja. O kojem zbilja znam puno, i to iz prve ruke.

Za razliku od nekih autora, koji su već dugo laktovima i laktovima udaljeni od prakse visokog obrazovanja, a možda i obrazovanja uopće.

Mir, bebica!

To 'bebica', je li to zbog pelena? Ok, nije sramota imati pelene.. Kad ja nekomu velim bebica, onda je to ono, tapš-tapš po glavi, ma pusti... shvatit ćeš kad narasteš. Ili si bebica jer često imaš flašu u ruci? Buuu, beba je loše volje, evo ti flašica..

Vega, vidim da Vi radite neke visokostručne poslove, koje većina ovdje ne razumije, da li bi malo napravili psihoprafile pojedinih osoba ovdje da vidimo što se skriva iza ekrana?

Alane, vidi se da si novi ovdje. Svi mi već imamo Vegine psihoprofile. Ona ti ovdje najbolje procjenjuje karaktere i ostalo.. to.. Ako te o nekomu nešto zanima, samo ti nju pitaj. Pitaj ju i za sebe, za kalibriranje.

Najbolje čita iz dva deci crnoga. Dobiješ i prošlost i budućnost, i što si htio reći, i što si rekao, a bome i što si kanio reći.

Dobiješ i ono što ne znaš o sebi, a što je jedino istina. Vidljiva samo velikoj vegi. To je najvredniji dio tog čitanja.

Ne znam, ona i Pasemi popizde na komplimente, jer misle da se iza njih kriju neke skrivene namjere...sreća da nemam emocionalnu vezu s nikim na blogu, pa me baš briga, ako se netko ljuti na mene, bitno da se on ispuše i da mu je lijepo...A psihoprofili me zanimaju, jer više volim iskrenog neprijatelja nego neiskrenog prijatelja, svi ovdje na blogu glume neku lažnu ljubaznost, smajliče, a ne pokazuju svoje prave osjećaje, osim kada se ustanu na lijevu nogu, ili im netko digne u tlak u reali, pa se raspizde u virtualni...:))