igra igra igru igre

odnjela ga morima da vidi gdje sve pociva
da mu pokaze raznolikost svih biljaka i zivotinja
da dodirne nastajanje zivota kontinenata
osjeti spokojan mir cistoga leda
malo zrnce pjeska sve promatralo cudom
divilo se obicnim stvarima i to je nju cinilo sretnom
vodila ga tamo gdje kitovi svoje pjesme pjevaju
skoljke sapucu koralji cvjetaju
tamo gdje se spaja plima i oseka
svaki zivi organizam tezi da to upija
da dobije priliku osjetiti snagu zivljenja
izmedju zivota i smrti mala je granica
dosli na povrsinu i noc se polako spustila
veliki mjesec na nebu upija ga more
i kao da se smije kao da ga zove
vode svoj ples od pocetka vremena
zanosan ples mameci uzdahe drugima
zvijezdice se vesele igrajuci svoju igru
poneki kometi padaju odajuci svoju tezinu
malo zrnce pjeska tad pita ribicu
a gdje sam to ja ovdje je prekrasno
kao u nekoj caroliji gdje sve postaje jedno
trazecim pogledom siri se beskrajno
nema rijeci za daljinu ali mogu je osjetiti
tu blizu kraj mojeg srca topim se od njeznosti
mala ribica ispustila suzu u more
zamutile se zvijezde
pozvale vjetar da ju donese
mala se suza stopila s morem
spusti se vjetar i lagano je podigne


nastavak sljedi...