Zapis iz mojega dnevnika i iz života

Ili zadnje? (nikad ja to nisam baš skužio, mislim semantičku razliku između ta dva pojma).

Uglavnom, utočište u svakom slučaju jest. Jer su se tu utekli npr.:

- luzeri svih vrsta, i to kako bi konačno pronašli osobe koje su (ili se onima prvima bar tako čini) veći luzeri od njih samih;

- kompleksaši (koji btw nisu nužno i luzeri, ili bar ne veliki) koji se ovdje osjećaju ugodno i nadasve nadmoćno jer se njihovi kompleksi baš i ne vide urbi et orbi, dok im s druge strane čak i njihova mediokritetna mozgovna supstanca omogućuje da uoče i po potrebi izzlorabe tuđe nedostatke (da ne bi bilo zabune, otprilike u ovu bih skupinu svrstao i samog sebe, jedino što sam ja, u to uopće ne sumnjam, podosta bistriji od onih prethodno spomenutih);

- ljudi s manje ili više ozbiljnim psihičkim poteškoćama koje ih nesumnjivo hendikepiraju u svakodnevnom životu, a ovdje im, gle čuda, ponekad čak daju i svojevrstan šarm te nekakvu dozu tajanstvenosti (nedokučivosti? neobjašnjive magnetičnosti?? ma na izbor vam!);

- politički uvjetovani paranoidni histerici koji su već najmanje 3 i pol godine uvjereni da ih na poslu i doma prati UDBA, a jedino sigurno skrovište predstavlja im njihov ovdašnji nick, pod kojim se svima nama do bola dirljivo ispovijedaju kako zbog svojeg katoličkog Bogo-čovjeko ljublja iz dna duše mrze komuniste, Srbe, Slovence, balije, ateiste, agnostike, Engleze, Balkanski poluotok, a posebno još i sve upravo nabrojene;

- tzv. normalni ljudi koji su ovdje zalutali, a zatim:
a) ili pobjegnu glavom bez obzira
b) ili ostanu i tako opovrgnu ono "normalni"

E da. Znam ja jako dobro da je ovakvih pretenciozno-neduhovito-malicioznih raščlambi blogaškog članstva u dosadašnjoj povijesti Bloga bilo brat-bratu barem 666, međutim napisah ovo tjeran nekim neobjašnjivim porivom ... žudnjom .... (Ili čak čežnjom?) da se izdignem (makar virtualno) iznad ove razuzdane gomile. I zatim, a onkraj dobra i zla, postanem prvi zaraženi i posljedično tome bolesni bloger koji je ozdravio. A da uopće nije bio u Međugorju, Lurdu i Mariji Bistrici.

Jer to bi me, u konačnici,možda i moglo spasiti od eutanazije. Kužite ono: utočište, pa kad si dosta dugo: eutanazija ... I onda nema više: i tako dalje i tako dalje.

c/p
za promjenu, onima koji ne znaju, a koji znaju nek se podsjete, tako se nekad pisalo na blogu (kroničan-ov blog)!

Utvaram si da sam pod b) :-)))))))))))))))))))))))))))))).

Zlica. Znam da nisi pod a, c i d. Za ostalo moram pitat tvoje susjede i rodbinu. Oko ponoći.

u pene
znala sam
cit. b) ili ostanu i tako opovrgnu ono "normalni"
o oooooooooooooživotekojisamtikskrivila

Anima. Da te utješim Tvoj jauk se lijepo stopio s ostalim jaucima u zboru.

Ja sam kombinacija svih :-)))
Iako kak to misliš posljednje utočište? Pa ne valjda ono baš posljednje? Jer onda sam stvarno zabrinuta, to moje posljednje jako dugo traje :-))))