Doći ću ti u snovima

U MOM ŽIVOTU IMA PUNO NEISPUNJENIH ŽELJA. ŽELIM NAPISATI I OBJAVITI KNJIGU, OTIĆI NA NOVOGODIŠNJI KONCERT U BEČ, GOVORITI FRANCUSKI, SVIRATI KLAVIR, VOZITI HARLEY-DAVIDSONA I TO BEZ STRAHA... BITI VISOKA I VITKA PLAVUŠA... POSTATI STRPLJIVA I STALOŽENA OSOBA... ŽELIM... PRIZNAJEM, VEĆINA OVIH ŽELJA NIJE OD PRESUDNE ŽIVOTNE VAŽNOSTI, ALI MOJ BI ŽIVOT TAKO MOGAO BITI LJEPŠI I DEFINITIVNO ISPUNJENIJI. MISLIM...

Upravo nas takve neispunjene želje ponekada sputavaju da živimo život u punini jer neprestano imamo dojam da smo za nešto zakinuti. Te nam želje mogu biti poput kamenčića ili čak jedva vidljivog zrnca pijeska u cipeli koji nikako ne uspijevamo pronaći, a neprestano je tu, bocka nas i pomalo usporava u hodu. No, što to uopće znači imati ispunjen život? Jednostavna logika nam kaže da je suprotno od ispunjenog – ispražnjeno, od punog – prazno. Prema tome, ispunjen život bi bio onaj u kojemu nema praznina. No, je li to dovoljno dobra definicija i znači li to da je bilo kakvo punjenje dobro punjenje? Naše potrebe se isprepliću s našim željama a sve je povezano s našim razumijevanjem toga koja je svrha našeg života. Možda si nikada nismo ni postavili to pitanje; ili možda nikada nismo, ni naglas ni u mislima na to pitanje izrekli odgovor. No, svi mi imamo odgovor na pitanje koja je svrha našega života – taj se odgovor odražava kroz to kako živimo svoj život; kojim stvarima dajemo prednost, a koje zanemarujemo.

Mnogi će reći da su im na prvom mjestu zdravlje, ljubav, obitelj ili dom, dok njihovo ponašanje često govori suprotno: tvrdit će da im je na prvom mjestu zdravlje, dok u stvarnosti ne brinu za nj, ne poduzimaju ništa preventivno i tek kada ga izgube, spremni su dati sve što treba kako bi ga vratili. Mnogi će reći da im je na prvom mjestu obitelj, dok za nju zapravo nikada nemaju vremena te svoju brigu izražavaju dugotrajnim ostajanjem na poslu i prikupljanjem materijalnih dobara, ne znajući koje su stvarne potrebe njihovih najbližih. Reći će i da im je na prvom mjestu ljubav, a neće ju njegovati, neće se žrtvovati, neće se za nju boriti kada postane teško...

Čovjek nerijetko ima jednu teoriju o tome što mu je u životu važno, dok u praksi pokazuje nešto sasvim drugo. Stoga nije čudo što smo ponekada zbunjeni po pitanju što nam je u stvari potrebno za ispunjen život. U toj nam se zbrci čak može dogoditi da imamo sve preduvjete za ispunjen život, a ipak ga ne živimo – samo zato što smo pristali da nam netko drugi nameće kriterije ili zato što uvijek iznova težimo za nečim nedostižnim.

Vjerujem da bismo se brzo složili da za ispunjen život nije neophodno ostvarenje svih naših željâ, niti sve naše želje imaju stvarne veze s ispunjenim životom. No, kako živjeti uopće, a ne kako doseći ispunjen život kada nam nisu ispunjene ne samo neke puste želje, nego želje vezane uz naše najdublje težnje, uz naše najosnovnije potrebe?! Kako živjeti kada te naše neispunjene želje glasno odzvanjaju pustim hodnicima naše svakodnevice? Za početak, vjerujem da je važno suočiti se sa svojim neispunjenim željama, malo ih razvrstati i posložiti prioritete. Evo kako ja to vidim...





Online Dating and Protecting Your Privacy

Link



Link

herode ti prilično podsjećaš na alana4. Dali ste vi neki rodjaci?

Vidi čovjek piše isto ko i ja, mora da je neki pametan?

mene bilo sramota pitati , i mogla bi umrijeti u neznanju, al dođu odgovori sami :)

Hebiga, Krelec*, to je kao da Charlie Chaplina pokušaju imitirati, iako je on ja natjecanju svojih imitatora navodno osvojio III. mjesto...:)))