nikad neznas kud te put odnese ☆☆ ☆ dio...
miluje ju uzdahom svojega postanka
da mu isprica pricu svojega nastanka
malu suzu je podigao iz mora
u njoj malo zrno pjeska pociva
ribica tuzno gleda taj odlazak
sretna je zbog njega ali boli je rastanak
njezina suza na vjetru
malo zrno pjeska sto odlazi na njemu
ostaje sama sa pricom koju je djelila sa drugim
izgubila je komadic svog srca kojeg je djelila sa njim
pronasla je teazeno i pustila ga da ode
zazelila mu srecu i poljubila vjetar sto puse
nosi daleko negdje gdje nezina masta prestaje
tiho po tiho mala ribica place
zaronila je duboko da se stopi s morem
malo zrno pjeska noseno na vjetru njezinom suzom
ostavlja pogled zamagljen nevjerom
otisao a da nije ni svjestan bio
zakleo se da ce se vratiti makar i cijeli zivot potrajalo
gledao kroz vjetar i potiho razmisljao
moja joj je sreca bila vaznija od vlastite
smogla je hrabrosti da me u zaborav potisne
ja sam cijeneci cjelinu zaboravio gledat sitnice
otvorila mi je oci ljubavi nesebicne
sto vjetar vise puse to malu suzu brze topi
stisla se jadna te se naposljetku i otopi
malo zrno pjeska gorcinu vjetra osjeti
ostao je sam bez igdje ikog da ga zastiti
put bez povratka bez kontrole nad sudbinom
predao se vjetru neka ga nosi sa tugom
kroz staklene oci gledao je cuda sa kojima se vjetar hvalio
dotaknuvsi sve ljepote o kojima nije ni sanjao
vjetar se polako smirio i malo zrno pjeska upitao
zeli li se odmoriti na vrhu planine
dok vjetar odmara da gleda zvijezde kako se bude
nastavak sljedi...
03.05.2015. u 19:41 | Dodaj komentar