Otočanin
Tvoj pogled me grli.
Savršeni miris Meksika, izgorjelih svijeća, i šarene
novogodišnje žarulje prizivaju blagdane.
Tako si prazan.Tako si božanski lijep.
Zašto ti zamjeravam prazninu kada sam i sama mrtva.
Tako si vješt.Ti znaš što meni treba.
Prazna cesta, koja vodi na kraj otoka i početak priče.
Tvoja luda djevojka i gorke suze.
Tvoja ruka me dodiruje.Ekstaza maslina.
Sucidalni dio mene ne boji se tvojeg nasilja.
Prepuštena tvojoj neodoljivoj prazini.
Shvaćam, ti ne znaš bolje.Napola mrtav.
Ali druga polovica je itekako živa.
Baš kao i ja.U otočkom snu.
05.05.2015. u 20:57