Životinjsko carstvo

Sjedim uz otvoren prozor :-))

U svojem ljetnom, pamučnom šlafroku; bijelom na sitne, sitne crvene cvjetiće :-))

A haljinu sa slike sam kupila za majčin pogreb, prije tri (!) godine.

Štoćereć, nije mi baš omiljena. Ali, danas sam je drugačije odjenula. I baš mi je pasala.

Životinjke su se baš-baš sprijateljile. Šteta što nisam uhvatila trenutak kad se maca izvaljuje na leđa da je Duška češka njuškicom.

Lijep nam je. I papiga je vesela. Danas je dobila veeliiiiikiiii klipić!

I tak, na desetak idiota uvijek se, ali baš uvijek, nađe bar jedno krasno biće. Danas mi se jedno javilo, ispili smo kavu, a drugo mi dolazi u posjetu za 20-ak dana :-))

*lijepO

Jutros smo Duška i ja bile u parkiću kad i muž one moje bivše učenice, susjede i Iskričarke, također Iskričar. Ma, čovjek je presladak: "Moja žena ovo, moja žena ono, moja žena, joooj, moja ženaaaa..." Još je ushićen. A u braku su već 3-4 godine :-))

Ona je bila raspuštenica, sa sinom tinejdžerom, on iz drugog grada. I eto, ljudi se potrudili, i ide im :-)) Eh, da, njihova cuckica je frendica s mojom Duškom.

I drago mi je što sam jutros jednostavno obrisala onu pašćetovu provokaciju, bez imalo mozganja u čemu je, zapraf, štos, zgasila comp i otišla van. Odlično sam se zabavila, poslije odradila svašta, skuhala, stigla i ćornuti malo prije posla, ispredavala svoje, i opet se dobro zabavila, ravno s posla u park, fino se napričala sa simpatičnim vlasnikom jednog mrgudnog pekinezera, ali romantično raspoloženog prema Duški, koja ga koketno šljivi tek kao pasivnu pratnju, sad cugam drugu čašu merlota, iz one svoje lijepe, kristalne, zelene čaše na izrezbarenoj nožici, i life is good.

I tak si mislim, svi mi ipak dosta toga propustimo dok smo ovdje; dosta lijepoga. OK, OK, i ja znam ovdje visit i kad treba i kad ne, ali nekak se to regulira samo po sebi, kad baš moram biti doma, i kad baš radim za kompom, i kad mi se baš ne radi to što moram raditi, ovdje je svojevrsno oporavilište. Kužim ja to.

Ali vani je ljepše. I unutra je ljepše, uz otvorene prozore. I sunce.

Za tjedan-dva ustajat ću jako rano, zorom, i luftati, otvarati za propuh, tak da se stan pofriška. Onda ću prozore morati zatvoriti da ne ulazi vrućina. Pa navečer opet. I to će biti dobro. Ta tišina u osunčanoj čahuri.

Imam sreće što mi je stan dvostran, tj. imam prozore i na istočnoj i na zapadnoj strani. Mogu napraviti fini propuh. Ona klima koju sam kupila prije dvije godine zaista se još uvijek nije isplatila. Radila je ukupno 5-6 puta, i to uglavnom da odvlaži zrak.

Ovih dana me opako boljelo rame. Niš nije pomagalo, ni brufen, ni ketonal, ni voltaren gel. Prepala sam se da je rak dojke. To zna tako početi. A tri godine nisam bila na pregledu. Ajd, prestalo je, da je to, boljelo bi i dalje, ali svejedno, naručujem se pod hitno! I mamografija i ultrazvuk.

Nekak sam fatalistički pomirena sa svojom smrtnošću, ali ne bih još. Baš mi je lijepo. A uvijek sam si željela riknuti baš onda kad mi je lijepo. Jebate, koja je fora patit se i patit i onda riknut? Nema baš nikakve čari u tome.

I tak, eto, to vam je to... Ukratko, ajde malo mrdnite dupe! Vani je lijepo. Vani je sad najljepše što može biti: ni prevruće, ni hladno, optimistično, vedro.

Sve što ovdje nije. A mislim da nikad neće ni biti.

:)