Ručkić krčkić

Zirnem sinoć na blog i imam što vidjeti: moje prije konsortiraju s neprijateljem! A sve zato jer imaju novog, neku staru, raštimanu četvorku. Jutros vidim, velemajka imala ponešto primijetiti na majčinstvo ranije spomenutih, ali osobito na činjenicu da su subotom na Iskrici, a ne na nekom gerijatrijskom roštilju. A danas kopira poruku iz koje se vidi da nema pojma o bolesti i stanju svoje kćeri sve dok je ova potanko ne uputi. Pride i politička agitatorica pala u afan i na tren zaboravila svoju osnovnu agitatorsku misiju, a sve kako bi podijelila bloške packe upakirane u bloške poljupce. Ajme meni, što li će nam biti ako Krupnozupci probave takvu nesmotrenosti pa se ipak ustoliči u Ministarstvu nadležnom primjerice meni. Najebasmo, najebah, ah!

Glečte, meni je nešto jako wrong with this picture. Mogla bih sad polako, ali uporno, poput četvorke, raščlanjivati zašto, ali mislim da nema smisla: jer je to nešto što jednostavno osjetiš. Ili ne. Da to tak ne valja i ne štima. I zato jer me to podsjeća na četvorku, u napasti sam odustati.

Ali zato jer me to podsjeća na tišinu jaganjaca (a film istoimen naslovu ovog zapisa sinoć sam ipak pretpostavila bloškom angažmanu), ali i zato jer još nisam spremna za kulinarske poduhvate, jednu kreativnu varijantu recepta koji sam zaboravila i nisam uspjela nigdje pronaći, dakle, moram odvažno where no man has been before, ja ću ovo ipak malo raščlaniti.

Dakle, ništa ne konsolidira skupine kao "vanjski neprijatelj". To smo svi živjeli za Titove vladavine, cijeli Istok i cijeli Zapad žive neke jadne, skučene živote, omeđene ili diktaturom ili bezidejnim hedonizmom prožetim kriminalom, samo MI živimo idilu, nesvrstanu neovisnost neoptrećenosti materijalnim, s materijalističkim ispuhom u Trstu, mi imamo putovnice, putujemo, vidimo što vrijedi, a vidimo i što ne vrijedi, i sretni se vraćamo kući, mašući repom. Sve na kredit, ali to onda nismo znali. Ili jesmo? Nismo marili. Nebitno za ovo što sad imam reći: mi smo navikli imati neprijatelje, a sve više mi se čini da bez neprijatelja uopće ne znamo imati prijatelje. Je, znamo se mi sprijateljiti, ali timar prijateljstva, dorade, eeee, viš, to nam bez "vanjskoga" slabije ide ili uopće ne ide.

Rijetki su ljudi koji doista procjenjuju ideje, ideale, navike, a osobu jednostavno osjećaju; pa onda onaj prvi skup imenica može biti u popriličnom raskoraku s našima, a svejedno i dalje te ljude osjećamo kao bliska bića i progledamo kroz šumu pojmova koji svaka od nabrojanih imenica implicira. Sebe smatram takvom osobom, ali iskreno ću vam reći: zbog tog svojstva, sposobnosti, što li je već, SVAKI PUT SAM NAJEŽILA! Ne zbog skupa imenica, zbog pojmovnika, nego zato jer ta osoba koju ja osjećam kao blisko biće jednostavno ne dijeli te moje stavove, ima neke druge i drugačije granice, a moju nezainteresiranost za njih prije ili kasnije protumači ili kao čin (pasivne) agresije, ili kao poziv da prijeđe sve moje (jer i moje postoje, na nekim drugim mjestima), ili kao slabost u osnovi nezanimljive i neutjecajne osobe. Kako god prosude, ja prihvatim. Vjerojatno ne bih trebala; vjerojatno bih trebala doraditi, objasniti, nagovoriti, ukazati... Ali rijetko to učinim. Naporno je, čovječe! A toliko je lakše ufatiti se stereotipa, koje dijelimo, i osobu otpisati skupa s njenim skupom imenica i pratećim pojmovnicima.

I sad, zakaj meni para dušu vidjeti božu i stiksu u smijuljenju s pašćetom? Prije svega zato jer te osobe osjećam drugačije, svaku zasebno. Pašće ne osjećam nimalo bliskom, što sam bezbroj puta pokazala, prvo ignoriranjem na blogu i na peveteu, kasnije izrijekom. Stiksa mi je manje bliska nego boža, što sam također bezbroj puta pokazala, kako komentiranjem na blogu, tako i osobno. Božu jednostavno volim. Ta bi morala skupiti jako, jako, jako, jako puno pojmova koje nemrem ugraditi u svoj svjetonazor da je otpišem. I nema vam tu dala-uzela, to je tak otkad sam prvi put pročitala jedan njen srrrrk blog i (u)vidjela dušicu koja tako ležerno vodi naizgled (!!!) trivijalan razgovor. Jako sam tužna što je mojim prijama toliko trebalo malo smijeha da prijeđu preko traktorskog primitivizma, kurčenja, zadrtosti, zlobe, manipulativnosti, pa i mahnitosti koja ne poznaje granice između svjetova, kako osobnih, tako ni digitalnog i opipljivog, treće u ovom konsorciju protiv jedne neinventivno dosadnjikave, ali pouzdano uporne četvorke. I da, znam, sad će biti da zakaj ja to na blogu, to su naši privatluci... Nisu. To je blog. To se sve dešava na blogu. Kojem sam i ja učesnica.

Majčinstvo. Ne znam ga iz prve ruke, dobrim dijelom i iz straha da bi me toliko preuzelo, da bih toliko marila, toliko strepila, da ja to jednostavno ne bih mogla izdržati, da bih izludjela... Ali znam što je briga, što je SKRB o drugim ljudima. Kad se moj muž razbolio, a bili smo u braku samo godinu i pol dana, pa to nije ni čestito hodanje, bar ne ako nisi pučkoškolka na pragu puberteta, da sam se okrenula na peti i otišla nitko ne bi na to potrošio više od tri misli i jedne kurtoazne zamjerke, ja sam o njegovoj bolesti SVE saznala, sve što je nudila domaća i strana medicina, i zahvaljujući tome stigla do najboljih specijalista i osigurala mu najbolje moguće liječenje; isto tako i za svoju majku, sve svoje pse i sve svoje mačke, jedino sam s papagajem zakazala. A ne da mi moja krv i meso moraju tumačiti učinke npr. heparina! Pa to naučiš gledajući Dr. Housea.

Je, ali takva će ti doći zamjeriti da "nemaš djece pa ne znaš", ili da "imaš djecu pa ne možeš (jebati se s prolaznicima, s kojima fantaziraš 'vezu' čim te ne odjebe nakon prve ševe)", ili da "ne brineš o djeci jer si na Iskrici (subotom, pače!)", a sve to začiniti opaskom da je neka tamo starudija od četvorke "muško", a time dragocjenost samo po sebi, i to nepripadajuće ikome od "nemajki", koje sve što poduzimaju, poduzimaju samo zato da bi došle u neki bliski kontakt s (njegovom, ili bilo kojom) muškošću. Vama se ne riga od toga? Blago vama ako ne... Meni da.

I gledajte, iako nikoga iz ove priče, osim bože, ne uzimam za ozbiljno i ne ugrađujem u svoj svjetonazor i pojmovnik, kumulativno, sve je ovo bitno: jer govori da je prolazna zabavnost važnija od svakog načela, da svaka budala može imati psa, auto ili dijete, tj. da su to pojave u istoj ravnini važnosti, a da je jedino važno napenaliti se na istog "neprijatelja" i ubiti nešto vremena baveći se njime; i istovremeno ubijajući sebe.

Jer što smi mi uopće nego vrijeme? I njegove modulacije kroz naše postojanje?

..e sa'ćeš vidjet...likovanja

"dofatila" se bože :)

..ne'š danima imati mira na blogu..

Don't be so harsh :)
to ti mi doma tak delamo, damo pesonji onu tubicu kartonsku od wc role da se zabavlja i da ne prosi
dok ručamo :)

Sleep, samo potvrđuješ moju tezu da ovdje nema prijatelja bez zajedničkog neprijatelja ;-))

Mims, ja ti obožavam pese, ali nekak ih ipak ne doživljavam posve jednako kao ljude. Od ljudi ipak malo više očekujem; a od pesa više dobijem.

ej:)

Mislim da ljudi uvijek mogu učiti.

I moraju.
O svijetu i sebi kroz svijet i druge.

Je, je, božo, točno je to, onak, općenito. Štoćereć, vrdaš.

od ljudi moš dobit svašta
a najčešće dobiš ono
kaj prema njima odašilješ

Paske vidim kao zbrku s potencijalom.Ne baš The Potencijalom, ali može ona više.A možda me i iznenadi.
Zbrku koja je pala bez padobrana na beton zbog mene nekoliko puta.
I kajeje..fino mi je bilo tad:)
Al si nekad mislim..jebemu..dobar je meni bio blog.Još mi je dobar.
Kajaznam..kao nekakva Dijelom i zbog padanja na beton povremeno.Al nije red baš stalno zaronit facom.
treba šarat malo:)
Hah..bumo vidli gdje će nas sad ovo odvesti.

A najžalije mi je od svega gledat kako je ekipa iskorištava kao svoju platformu za pizdarije.

Bolja je od njih.

ne sjećam se više kaj mi je trebalo bit ovo "kao nekakva" gore:)

i jebote..osjetit se moglo kako je splasnula sinoć.
laknulo joj je.
I meni malo.Ne da mi se više.

Perce, tebi sam dovijeka zahvlana što si me naučio očistiti wc školjku; međutim, kao osobu te doživljavam isključivo kroz negacije, npr. "nije nepristojan", "nije blesav", "nije naivan". I kad sve skup zbrojim i oduzmem, mislim da sam od tebe dobila ono najbolje, tj. točno ono što mi je (afirmativno!) trebalo, te da naš daljnji odnos mogu definirati jedino još jednom negacijom: nije potreban.

Bolja, božo? Ajd, pliz, definiraj.

Dok ti definiraš, ja ću ovdje napisati ono što sam stiksi davno rekla: ona (stiksa) je jedna od NAJGORIH osoba ovdje; ona i "pokojni" pike. Jer oni stvarno zajebavaju nemoćnike. Zlobno i superiorno, iz sigurnosti svoje inteligencije i obrazovanja. Po tome, stiksa nije moj izbor najbolje, pa čak ni dobre osobe; ali je izbor "moje" osobe.

Bolja?
Da može skužit gdje je fina granica govana koje ljudi u zajebanciji mogu pojesti a da ne uzvrate atomskom bombom.
Da može vidjeti korak dalje od skupljanja jednog boda u šori.Da skuži kad je netko stao zato što kuži tu granicu, ne zato što nemre pritisnut gumb za detonaciju.
Ono..da povezuje uzrok i posljedicu malo bolje.
Mislim da ona to može.

:)
je, stiki je grozna.Ali divno empatična i zna prestat.

Može ona to, ali ipak ne čini. Je li zato BOLJA? Po meni je onda bolja velemajka - ona bi meni dala svoju peglu, blogati, ali zaista bi, iako ju veseli i to što može reći da ona ima viška, dok sam ja jedno pola sata imala manjka.

u tom slučaju, počnimo negacijom
ne shvaćam o kakvom odnosu pričamo
nije li ovo samo trkeljanje po blogu
ili je možda ipak nešto više...
za moj pojam, nije nikaj tak ozbiljno da bi se zbog toga bilo tko trebal zabrinjavati
a to, kaj ekipa od toga dela dramu, nije niki problem
barem ne za nekog kome nije tolko stalo do samoisticanja

A zašto stiksa prestaje kad prestaje? Stikiiiiii!!! Jesi tu? Ajd, reci!

prastraši se svoje zloće:)

OK, perce, sad ću ja tebi afirmativno: meni ti idu na jetricu ljudi-negacije, zato jer ih samo picina dlaka dijeli od negative. Štoćereć, ideš mi na jetricu ti i tvoja potreba za "neisticanjem", koju vidim kao potrebu da svugdje virneš i svašta dirneš, a uvijek moš reći "Nisam ja" ili "Nisam znao". Ukratko, mislim da si govno od blogera, a vjerojatno i od čovjeka.

prestraši.

Ne bih ja to rekla - ipak je to žena koja se dvaput udala! Jock, majci. Mislim da ona kao i naše perolako perce voli uvijek imati otškrinuta vrata. I to ti se meni kao meni ni najmanje ne sviđa. Ali, zato mi ona nije prijateljica, nego samo prija.

:)
a jebemu..različiti su ljudi.
Ne mislim da je loše to s vratima.Kao osobina.

(Sad me malo zovu moji kulinarski poduhvati pa ne mogu promptno odgovarati.)

i ja pokušavam zgusnuti bolonjez malo..

zaboravila sam kupiti parmezan:-/

to kaj ti misliš, tvoja je stvar i ja sa time nemam nikaj
to samo govori o tvom poimanju stvarnosti
i nikada neće utjecati na ono kaj ja mislim
a mislim da je tvoja potreba da unizuješ sve koji na bilo koji način odvlače pozornost sa tebe
sasvim nepotrebna i apsolutno kontraproduktivna
jer time neš nikad istaknuti kvalitete
koje nedvojbeno posjeduješ

Pero, nije blog baš uvijek samo zajebancija.

Malo koncentrata iz tube + brašno, pa ulij i dobro promiješaj.

dramila bi Božo

jesam već.
Bolje je:)

Pero, iznio si sad (napokon!) neko svoje viđenje mojeg ponašanja i neko svoje tumačenje tog ponašanja. Respektiram tvoje uvjerenje da je ispravno. I lijepo te zamoljavam da ti respektiraš moj uvid u tvoje ponašanje, moje viđenje tog ponašanja i moje tumačenje tog ponašanja. Te da mi više ne odvlačiš pozornost svojim sasvim nepotrebnim prisustvom na mojim zapisima. :-)))

super mi je ovo tjedno jednodnevno nakuhavanje :/

Nego, ajmo mi natrag na ono sinoć. Je, bio je neki zapis gdje si ti pašćetu tumačila da je sateliti koriste, ali to nije bio onaj kasnonoćni, u kojem ste se skupa spredale s četvorkom. Onak, baš frendli. I ne bi se ja u to štela mešati, ako ste si frendli, budite, iako to podrazumijeva da ne možete više biti frendli sa mnom, a to mogu objasniti ili ovdje, ili osobno, mene sad zanima što vas je tako oraspoložilo i opustilo? Jel ovo što sam ja napisala, ili nešto drugo?

aha
smeta ti moje prisustvo na tvom zapisu
u redu
neć više
ugodan dan vam želim i dobar tek
i ne, nisi me uspjela uvrijediti
i boljima od tebe to teško uspijeva

hm.
zapisi?
bilo ih je više sinoć.Anerak..paske..možda i moj.
Nemrem sad iz glave.

Uf.
Ne namjeravam ja (a brijem ni stiki) s Paske bit dobra-dobra.Samo ne želim više da je blog žrtva naše negativne energije.

svi su već umorni od njezinih protunapada koji su vremenom postali samo napadi.
Mislim da je "stvar" otišla predaleko.

Ne znam koliko si pratila kaj i kako piše..
paske je zbilja srdačna na jedan specifičan način.
Onak..zrcalno srdačna.Kad se opusti, reflektira neko vrijeme točno ono što upija od te osobe.Pusti ljude jako blizu (pa i unutar sebe) vrlo brzo.

I razvidno je koga u zadnje vrijeme zrcali.

a mislim da nije dovoljno jaka da to hm.."proživi" bez posljedica.

ili preživi.

Cek, sad citam ovo.

Je, Pero, to! Fala ti lijepo i puno sreće s boljima! :-))

Božo, opet činiš ono čime se pašće hrani: pretvaraš ovaj zapis i ovaj razgovor u zapis i razgovor o njoj. A nije o njoj. Meni je ona bezvezna, ako tebi nije, ne smeta mi to, ali mi smeta načelno loša slika koju sam gore opisala: smeta mi etički dizbalans.

Paske je došla ovdje kao Paske.
pa je duhovna nakon radnog dana uz produhovljenu kolegicu.
pa je bila ergo kad je ergo bio in.
bila je i ja.
bila je ti.
bila je stiki.
bila je lanči.

ajebemu..
Žao mi žene.
Ukratko.

postoji vise krugova intimnosti i povjerenja. U onaj najuzi stanu samo rijetki.
ne mislim prijateljevat s paske. teske stvari su izasle izmedju nas ovdje da bi imala moje povjerenje. Ali i neprijateljstvo je vrsta intimnosti, koju nisi trazio, ali te dopadne nekad.
Vjerojatno sam cesto puta bila empaticnija prema njoj nego prema onima koje jedva da sam okrznula

Na konkretnom pašćetovom primjeru:

- žena traži pažnju, na blogu i peveteu
- žena ne dobije tu pažnju od mene
- žena me napada na blogu
- ja izvalim nešto o ženinim seksualnim pikanterijama
- žena to jedva dočeka jer
- u rukavu ima nekoliko skrivenih asova, tj. tvoje skijanje s ergom i stiksinu navodnu ševu s njim
- te asove evidentno čuva za prikladnu priliku, koju ja omogućim
- neki neinvetivni skriboman pročita stare zapise i sve to stavi na blog
- vi se udružite protiv njega

Meni to NE ŠTIMA I SMETA MI.

Izazivala je emotivnu reakciju u koju me je vrlo cesto uvukla.

Ali naporno mi svadjat se o tom stalno. Nekad treba stat.

skriboman je lud ko puška.

A skuhala sam nešto divno, što mi štima i prija mi, zato, prije moje drage, vi kako hoćete, a ja idem jesti.

i jednom netko treba STAT.

Bude mi je iskreno zao nekad. Nekad je i kuzim. Nekad mi dodje zakucat joj nos u sank.
Uglavnom, ne mogu reci da je ne dozivljavam.

(Šteta ne podijeliti recept:

- ostalo od jučer od ajngemahteca batak i dobatak + 4 mini pileća fileta
- to malo prepržila na maslinjaku i putru, posolila na kraju
- na trakice nasjeckala 1 srednju jabuku i isto toliko celera
- sve ubacila u većicu za pečenja i u pećnicu, na malo manje od maksimuma, a koliko je to, ne znamo mi sa starim plinskim pećnicama
- kad je zamirisalo, skuhala mlince u slanoj vodi
- prepekla na maslinjaku nekoliko suhih šljiva, dodala mlince
- malo prepekla mlince, pa ubacila sve iz vreće u njih i dodala bijelog vina
- kuhala par minuta, poklopila.)

kaje točno ajngemahtec?

Stikso, zapis NIJE o njoj, nego o etičkom dizbalansu. Ona je samo primjer. I već mi je zlo od razgovora O njoj i od nje same. Takvu neodgojenu đilkošicu zaista ne želim u svojoj blizini, ni u kojem obliku.

neprincipijelne smo ispale.

U tim bloskim prepucavanjima cesto smo udarili u vrlo tanke granice.
Kad zatvorim ovo, tu i tamo pomislis na bloske ljude i to kakvi su. I malo tko, kad razmisljam o njima bude rogato cudoviste, iako se ovdje prikazuje bas tako.

Dinstano miješano povrće na koje se doda meseko i onda skuha juha. Može se dodati žličnjake (jaje+ulje+brašno) ili tjesteninu. Nešto između cušpajza i guste juhe. Ragu juha, rekli bi neki. Idem jest!

drugačije nije moglo.

tnx.

Ma, boza, moglo je. Moze bit vjecno isti krug.
Ali ne mora.
nikad se nista ne bi mijenjalo da se ponekad ne iskoci iz okvira.

bumo vidli.

idem sad u đir.
cmokcmokcmokcmok!

I znam bit grozna nekad. Ali stanem kad uvidim da nekog doista to moze zabolit.
Nekad odem preko granice na ringispilu. Zavrtim prejako. I uzivam dok se vrti. ali ima tu i velika doza povjerenja u tudje razumijevanje tog da i kad vrtim, nema u tom sustinske zlonamjernosti.
Volim piknut, ali ne zelim nanijeti bol.

:)
to je gore nekad od glavom po šanku.

jer si snažna.

ali--kajaznam.
ne mislim da bi se ljudi trebali umanjivati baš uvijek samo kako bismo bili svi jednaki.

a nemoguce je uvijek biti staticno isti.
iako prolazna zabavnost ima vrlo malo s onim ozbiljnim krugovima stvarnog povjerenja i bliskosti iz prvog koma.

Gibam, bazgu moram brat:)

a pritom je normalno to što se neki patuljci stalno podižu na prste i penju na stolicu.

ja mislim da ti svoju veličinu fino doziraš.
ajd.
cmok

A jebemmu, sto puta mi je bilo bed poslije gadnijeg fajta ovdje.
Iako to tad ne bih priznala ni da mi nokte cupaju:)

Sto ce rec, principijelnost je moguce nekad upitna vrijednost.
Otisla:)

nisam emotivno vezana ni za jednu, nit styx nit božu, drage su mi i zanimljive obje, ali jučer sam se osjećala slično tvojem osjećaju. zašto? Zato što gotovo godinu dana čitam njihovu izmjenu pizdarija i htjela, ne htjela, zbog svega pročitanog, odslušanog preko telefona, stečenog utiska druženjima, logike, svrstala sam se na jednu stranu. i dalje mislim da nisam pogriješila u odabiru, ali...

Jučer sam se osjećala prevareno. Izmanipulirano.

Ali ja sam kroz život navikla na takve situacije. Pa takve situacije nakon početnog osjećaja revoltiranosti, prihvatim.

Sad idem čitat komentare :)

Zato sam ja, Ane, ugodno iznenađena tvojom reakcijom i dosljednošću. Jer...frustrirajuće je ulagati energiju u gotivljenje nekoga, kome karakter leluja kako vjetar puše.

nisam baš happy kaj sam te iznenadila, al super je kaj je ugodno :)

ma...stvar je samo u iskustvu. Nisam ništa očekivala...otud iznenađenje. :)) cmok

Na putu doma:)
Zapravo, vegs, razmisljam nest drugo.
Nebitno je tko je koja uloga u onom od sinoc.
Nema tu neprincipijelnosti.
Mogla sam iznevjerit samo publiku, ostalo je na razini osobnog odabira.

i iako se nista nije promijenilo u bloskim odnosima od jucer do danas, zapravo mi smeta "revoltiranost". jer ako sam se s nekim fajtala, a majkumu, ja sam se fajtala.
nisam ja nogometni klub da razocaram navijace:)
svi nek igraju svoje tekme.

a nas vecina na blogu nismo prijatelji. Poznanici. Kolege. Mozemo se simpatizirat. Cak i prema navijanju za isti klub. principijelno postujem i one iz suprotnih klubova. Principijelno postoje granice koje ne prekoracujem ni u ludilu.

Ali samo rijetkima bih polozila racun.:)

Ma, Ane, ja se nisam osjećala prevarenom, jednostavno mi je sve to bilo preveč u offu, ono, slika titra, nemreš je ustaliti... Vidjeti na hrpi neke ljude ti je sasvim razumljivo i OK, a neke druge kombinacije ti jednostavno nisu OK. Bez obzira na povijesne razvoje ;-))

Aha, stikso, sad si se sjetila razljutiti. I to na mene. A viš, ta tvoja ljutnja implicira svaku moguću slobodu odabira i bloškog ponašanja za tebe, dok moju bitno ograničava, implicitno, na nemiješanje i nepokazivanje kak ta tvoja sloboda djeluje na mene i meni.

I nisi se ti baš sama fajtala. Dosta kolača je letjelo iz zaklona moje pregače. Što nije osobito bitno, jer ovdje se ne dijeli ordenje, ali nije ni sasvim zanemarivo.

Ma nisam ljuta.
Spremna primit metak u pancirku:))

Branim svoje bloske slobode.:)

Ja vozim.

I mislim da se VV igra malo.

Ma, OK je naljutit se; zdravo je to. Suzdržana ljutnja prije ili kasnije eskalira.

mislim, evo, sad cu se i razjarit ako bas treba. Al jucer sam se nakon dugo vremena dobro nasmijala na blogu. I osjecala se dobro. zapravo ne vidim nist lose u tom i dalje.
Kako se ekipa zabavljala nad internim fajtovima, zbilja sam mislila da ce netko odreagirat upravo suprotno: konacno neko primirje.

Ne igram se, božo: i ja branim svoje bloške slobode. Si vidla prvi komentar na ovaj zapis? "Aha, sad bu bilo, taknula je božu!" To impliciranje da ako smo si mi bloški i/ili privatno dobre moramo disati, misliti i funkcionirati kao jedno biće. Sinoć očigledno nismo, sad raspravljamo o tome.

previse je bizarno sve skupa ionak.
Ocito nikad svi zadovoljni:)

Moramo?
Isto?

Ja mislim da je vrijeme da blog postane zreliji.
Blog d.d.

Pa ne znam, stikso, evo, ja zbilja ne shvaćam taj tvoj osjećaj ugode. Ja, npr., imam drugačije granice i osobe koje ih prijeđu, ne jednom, nego milijun puta, volim zadržati iza ograde, i to tak da se što manje vide. Ne bi mi bio gušt s nekima od njih sjesti i sprdati se s nekim novim sprdežom.

I fkt mi dopizdilo što uz kokice gledaju šore

:)

Moram vozit.
Pada mrak.
Cmook!

a nije da ja nisam prelazila paskinu granicu. To donekle pobrise distance.
Distanca izmedju mene i nje i mene i tebe je nesto sasvim drugo.
odgovaralo mi je sto je prestala stalna tenzija ratovanja.

zapravo uopce ne volim konflikte. Iscrpljuju me.

Ne volim ni mrcit stalno u cosku i imat nest protiv nekog. Moze bit da je to povrsnost, jer isto tako ne volim niti volit nekog stalno.
A jbg:)

(ode baterija na mobu)

Je, spontano smo sve tri ukinule ovaj razgovor. Ja zato jer su mi moje životinjke preče nego ovdašnja fauna. Ako vam je bilo lijepo, neka je. Meni to nije bilo lijepo vidjet.