Crna Kraljica Sjevera

O Vatrena Djevojko.Kuda si krenula ponovo
u koju to začaranu šumu?
Nova doza vatrenih ožiljaka čeka samo na tebe.

Svaka staza Ugljana natopljena nama.
Savršeni poljupci zbog kojih mi ne trebaš reći
želim te ponovo.
Tvoja savršena sjajna mirisna koža i tvoja duga kosa
mastera koja pada po meni, slučajni dodiri koji me
sleđuju na mjestu.

Nebo koje gori tisućama svjetiljaka Meksika, oh
taj dan mrtvih kako nam samo pristaje.
Ovo je privatna borba, pobijedit će onaj mrtviji.

I taj vječni strah od tvojih smrtonosnih ugriza,
tko mi je kriv što volim te prelijepe vukove.
Neću se buniti što mi nanosiš bol.
To je tvoja drevna vučja ćud, pristajem na to.

Krenula sam ponovo, možda metamorfoziram
u tvoju rasu, hrabrosti mi ne nedostaje.
Ne treba mi snijeg kao platno bola,
dovoljna je samo kapljica po kapljica krvi.

Otok će me zagrliti poslije to znam.
Umjesto tebe.
Ostati će samo tvoji ožiljici i samoća algi.
Pristajem na sve.Ponovo i ponovo.