Ručkić krčkić

Link


Jutra su mi duga, a dani kratki. I volim to tako. Ispredam si rutinu snalaženja u mraku, zatvorenih očiju, u snu, napamet, bez razmišljanja, udobnost poznavanja i poznatost oštrih rubova. Puštam misli kamo žele.

Jučer mi je poštar donio razliku za struju, tri soma kuna, poziv na pregled grlića maternice, već obavljen, i knjigu Marishe Pessl, koju je objavila tijekom one dvije kad nisam gledala, 2013., a gledala sam svake, još od 2006., kad sam se zaljubila u njenu prvu, Special Topics in Calamity Physics.

Ponekad se prestrašim da mi je odveć dobro; nisam navikla na to; ne usudim se navikavati. Gotovo mi lakne kad Duška dobije trivijalni kašalj (a ne neku smrtonosnu bolešćinu), kad stigne gadni račun (osobito zato jer sam spremila lovu), kad me javne službe opomenu da sam smrtnica (a ja ne mozgam svakodnevno o tome, iako se pobrinem za svoje trajanje, doduše, prvenstevno zato jer se bojim boli), kad zaboli koljeno, a ne nešto drugo... Onda mogu pustiti misli kamo žele.

A one stalno ponavljaju "Take it as it comes... specialize in having fun..."

Hehe, namig!