moje pjesme...

imam lesija... koja se odmetnula od kuće.. prije deset godina... i sad je zove nostalgija za povratkom... lesi ima svoj dom, stan... totalnu slobodu.... ali je sama, osamljena i desetak km udaljena od svog bivšeg doma... koji je zakonski njen dom.. tamo je bivši muž... s kojim nije bila presretna... godine su dijelile njih,... desetak godina lesi je mlađa od partnera , možda s godinama se ova razlika i smanjila.... i lesi ne zna što da radi, da li da ostane i svom novom domu ( taj dom bi rado imao njen sin,zbog prirode posla) ili da se vrati u stari dom... koji je darovao upravo njoj ,,,, pokojni otac,,, a tamo se ugnjezdio bivši,, koji nije ni dobar ni loš. usporedimo ga s Josipovićem.. nit smrdi nit miriši... lignja od čovjeka.... ajde da vidim vaše mišljenje... glede ovog problema...

hm..od dobroga se ne bježi ! A i ne valja se vraćat na staro. bar tak mislim. :)

hvala ti Pam....kuća koju mi kupio moj pok. otac je sad njegova...to je bio uvjet da mi potpiše razvod ... i sad imam svoj dom koji otplaćujem u švicarcima... a tako bi odgovarao mojem sinu koji radi u gradu gdje je stan... jer sam kuću darovala sinku,,, i vratiti se ili ostati ... pitanje je koje me muči-

nisam cijelu kuću darovala sinu, već svoju polovinu... jer prije sam darovala bivšem isto polovinu kuće... mislim da se ovakva budala ko ja rađa jednom u vijeku cijelom...

Hm..... kad se nije zbavilo tigra bila bi dobra i lignja...... ne volim lignje, zbog toga nikako ne bih želio da mi se vrati netko tko me takvim doživljava.

Ima jedna engleska izreka...... Budala i njen novac se za čas rastanu.

hm...ne žali za donesenim odlukama. Bile su takve...jer su u tom trenutku donosile nešto pozitivno po tebe. Švicarci su bljak...jbg...ali ako si već krenula u novo...izdrži do kraja. Neka sin bira za sebe kako misli da mu je bolje. Ili napravi onako kako osjećaš,

hvala na komentaru.... izgubljena u vremenu i prostoru.. nekad davno prije desetak godina moj frend predsjednik jednog suda. rekao mi... luda si... što daješ polovinu sinu... a još bedastija si,.. što daješ drugu polovinu bivšem mužu( tad još nije bio bivši)

Pam... znaš i sama kaj je depra... suicid... luda sam... nakon desetak godina nisam sigurna u ispravnost svoje odluke... još deset godina švicarca... nije to problem sin mi ima dobra primanja.... ja ne radim više... čekam invalidsku.... vratiti se ili ne... to me muči.....

meni moj prvorođeni svojevremeno postavio ultimatum : Il sve prepiši na mene ili ja selim odavde..... i odselio je.
( mulac još ni maturirao bio nije )

uf... to je već bezobrazno.... jer ja sam sve napravila sama.... bez ikakve prisile djece... ali trenutno ovaj stan u gradu gdje mi radi sin... bio bi idealan za njega... a ja da se vratim na staro... u svoju kuću... e to je ono što me muči... ostati ili se vratiti na staro mjesto.... ja i bivši imali smo odnos bez riječi... svak živi za sebe....

pa..i ja bih svom bivšem ostavila pol kuće. Iako je...lignja. Ipak..on je otac moje djece....a najvažnije je da na kraju sve ostane djeci. Uostalom...možda lignja ima i neke prednosti za suživot...u odnosu na 'smetanje' sinu.

draga Pam.... mnogo sam čitala tvojih blogova , nisam kometirala... nalazila sam se u tvojim blogovima.... depra,. anksioznost... to samo mi znamo što i kako nam je.... moja djeca jesu moj prioritet... sinu sam našla posao u struci... kći ode i njemačku.... a ja... i sama nemam što da pametno radim.. čekam invalidsku pemziju...

hvala kaj si me čitala. Usponi su to i padovi...i borba sa samima sobom. No..svatko ima neki križ. Ja svoj prihvaćam...jer sam zahvalna što su mi djeca zdrava. Mislim da sam izvrsno prošla:) A vjerujem i ti:) Po tom pitanju.

Ako partner od tebe traži nešto što ga ne pripada u startu iskazuje nepovjerenje i ne razmišlja pošteno. Nema nikakve garancije da će ta imovina na kraju pripasti vašem djetetu. Imovina se može 'pojesti' na sto načina. Također, prepisivanje vrijednih nekretnina mlađahnim nasljednicima (ta ionako će to njima) izlaže ih riziku da će tako neiskusni bez svega ostati kroz glupe kikseve (svaki dan slušamo o deložacijama)...... uostalom, i ti si primjer kako to nije bilo pametno

draga Pam... sve sam čitala o tebi...od pokušaja suicida.... i sve ostalo... nisam komentirala...jer. sama si došla do zaključka i kaj da ti ja solim pamet...kad si mlada i pametna žena... moja djeca nisu djeca , odrasli su ljudi... i sad kako se postaviti u odnosu na njihova oca... za kojeg i oni sami smatraju da živi u nekom prošlom vremenu.... ono zaostao u razvoju... tak oni kažu...

naš sin je imao 22 g, kad smo se razveli i onu drugu polovinu kuće sam napisala na sina.... imam i kći... ona će naslijediti stan koji otplaćujem u švicarcima.... eto spletom okolnosti sin je dobio posao u gradu gdje je stan, u kojem živim... i da sad je pitanje... sin u taj stan.... a ja povratak u svoju kuću?!

kuća će pripasti djeci, jer on je star 62 godine,.. dakle nije mladac...samo se mučim s tom solucijom, vratiti se u kuću koja je ustvati moja... stan prepustiti privremeno sinu. .. da dijete ne putuje i ne troši lovu na prijevoz.... a kćer i tako ide u inozemstvo trbuhom za kruhom ( medicinarka po struci).... I sad sama ne znam što je najbolje za napraviti.... ?!