kad pomisliš.....
da dijeliš s nekim dio jednog svijeta koji je različit a ipak isti i kada pustiš da te ponesu neka sjećanja od prije prema danima koji su prošli, možda ćeš shvatiti da to u šta gledaš nije lice prijatelja kojega znaš nego lice stranca koje će se prelako okrenuti od tebe bez ikakvog povoda.i postati bezlična masa ljuddi i prolazu.ali i to je život i treba ga takvog primati, čak i kad zaboli, zaboli samo zato jer, nisi ........ pazio:)
18.04.2005. u 23:56 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar