Ručkić krčkić

Joooooj, tak sam presretna što četiri (4!) dana ne moram raditi da sam se domislila sjajne ideje kako spasiti Hrvatsku, a osobito njezine branitelje, njihovu djecu, unučad, praunučad i preudate/preoženjene supružnike!!!

Naime, prema podacima koje sam pročitala na ovome linku Link
, nema ama baš nikakve šanse da nam bude bolje kad odemo u pemziju, mi sretnici koji se još uvijek nadamo da bi to čak i moglo biti moguće: dužni smo previše, zarađujemo premalo, aktivno zapošljivo stanovništvo je sklono emigriranju, živimo sve duže, a tu su i Zaslužni, pa ono malo što se nekak zboksa treba ići njima, a ne nama, kojima je uživancija u potencijalnoj pemziji srezana za desetak godina, naplaćuju nam se lijekovi koji nam omogućavaju koliko-toliko učinkoviti rad, ali nam, pride, viš vraga, i produžavaju život, što dodatno opterećuje budžet, a tako, naravno, i Zaslužne, a sve u svemu, kad se sve skup zbroji i oduzme, tko smo mi? - liberali, ljevičari, seksualno suspektni istospolnoljupci ili praktikanti Crkveno neodobrenih poza i djelatnosti, kontraceptivci, neplodnjaci i jalovice, pripadnici etniciteta koji se nisu borili za ovakvu Hrvatsku nego su u njoj jednostavno preživljavali, jugonostalgičari, ma, da ne dužim, nepotrebni onima koji su nam izborili državu kakvu sada imamo.

Elem, daklem, mi takvi nemremo ni Zaslužnima, a kamoli sebi i Zaslužnima, zaslužiti dovoljno za izboreni standard i kvalitetu života, i to još nekoliko desetljeća, a do onda ćemo svi mi riknuti, i to u bijedi: ako povisimo uplate u mirovinske i zdravstvene fondove, poskupjet će nam radna snaga, a onda je nitko neće htjeti, jer u Aziji ima mnoštvo jeftinijih i jedva čekaju da im netko da priliku za malo veću šaku riže; nemremo uzet Zaslužnima, jer su Zaslužni - ili su se borili i gubili noge, ruke, uši, oči, a blogme i pamet, ako su je ikada imali, ili su nas kupili na općenarodnoj rasprodaji i nagradili nas robom široke potrošnje, za kojom smo čeznuli tijekom većeg dijela prošloga stoljeća. Pa nemreš sad NJIMA uzeti!

A nekome moraš.

I zato sam se ja domislila, nema nama druge nego se riješiti viška populacije. I stvarno bi bilo domoljubno uključiti se u taj proces stabilizacije. Fino se koknut prije isplate prve pemzije. Dakle, imaš mjesec dana za živjet bez pokrića, a prije pemzije - kok! Nema te! Milina.

Prvo ateisti, naravno. Jer mi ne samo što živimo drugačije od vjernika, osobito katolika, mi smo i u smrti ništavni. Nemreš sad dobrog Hrvata-katolika nagnati na smrtni grijeh! Pa da se vječno znoji u paklu... Jock. Mi se koknemo i nema nas. Zatim pederi, lezbe i svi drugi parafiličari, a među njima prvi liberalno-ljevičarski nastrojeni. Katoličkim devijantima ipak treba dati šansu (punih 30 dana!) da okaju svoje grijehe i smireno umru; ako budu jako dobri Zaslužnima, npr. odrade dobar dio radnog staža bez plaće, mogu zatražiti pomoć u domoljubnom samoubojstvu, tj. da ih snađe neka nezgoda, za što će se poslodavac pobrinuti minimalnim ili nepostojećim mjerama sigurnosti na radu; međutim, takvi ne bi smjeli čekati pemziju, nego bi to morali srediti čim im radna učinkovitost splasne.

Nisam još domislila sve pojedinosti, ali primam prijave za Udrugu. Članarina se ne uplaćuje na račun Udruge, nego na račun Zaslužnih, njihove djece, unuka, praunuka ili preudatih/preoženjenih supružnika, u iznosu cjelokupnih nekretnina i pokretnina svakog pojedinog člana. Ukoliko je potencijalni član neoprezom stekao vlastitu djecu, njih valja uputiti u inozemstvo ili zanimanja potrebna Zaslužnima, a tih je cijeli niz, jer Zaslužni, njihova djeca, unuci, praunuci i preudati/preoženjeni supružnici, prirodno, ne mogu više raditi ništa, tako da je osobito potrebno medicinsko osoblje, majstori raznih profila, čistači i čistačice, a za financijsko i ekonomstvo vodstvo će se snaći u vlastitim redovima, dok još ima živih, a kad se ovi umore, njihova djeca, unuci i praunuci, školovani na najizvrsnijim svjetskim školama i sveučilištima, zasigurno će znati što dalje.

Utješena mišlju da sam smislila spas ove teškom mukom izborene države i za nju Zaslužnih, odlazim pojesti svoj skromni ručak, a vas pozivam da zamisao obogatite vlastitim sugestijama i, naravno, prijavama u Udrugu.

Ja mislim da se nikom ne treba niš uzeti.
Moglo bi se i dodati onima kojima treba najviše.Samo da netko sve malo bolje rasporedi i da se bolje organizira sve skupa.

Npr, forsanje privatnog sektora.

Država niš puno ne troši a oni vraćaju.

ne kužim se baš u mirovinske fondove ali znam da ja svaki mjesec vratim dvoznamenkasto u 1. i 2. stup.

i ako Bog da..još 25 godina ću tako.
U nadi da će mi mirovina bit dvoznamenkasta ako se pokrene sve skupa.

Par puta mi je palo na pamet da bi bilo bolje da to fino sebi mogu spremit za starost.Ono..fino bi se nakupilo, kaj ne?
Onda si neak mislim..jebeš ti pare ako ih moraš trošiti u lošem društvu i okružena gladnima.
I opet ona "empatija" famozna.Ne bih čak rekla da je meni duboko unutar žao sirotinje (iako je nenormalno da ti nije žao) koliko bi mi ta slika išla na živce i činila moju starost i moj život manje lijepim i ugodnim.

...dvoznamenkasta mirovina ?

hm.
možda i nije dvoznamenkasto ovo moje..ali je fora pomisliti da je.
:)

prvi broj da je desetica.
onda je valjda peteroznamenkasto?
Bez lipa.

..najveći dvoznamenkasti broj...99 :)
kuna ?
eura?
% ?

:)

Mislim da ima puno mehanizama kojima si obični ljudi mogu donekle olakšati živote.Barem financijski.

:))

Pa sam razmišljala o revoluciji i žestokim kaznama za one koji krše.
Setila se kasnije Rumunjske..bokte.Bzvz je i to.

kak je ono Marx rekao?
Nešto u stilu da sami stvaramo svoju povijest..ali ne ispadne baš uvijek onako kako bismo htjeli.

Zaključila bih: ne mislim da će nam dugoročno bit bolje ako nekom nešto uskratimo, nego samo ako stvorimo još.

gibam se sad malo odmoriti.
cmokcmokcmokcmok!

ja se bum samo prijavila u udrugu..sugestija nemam..imam povjerenja u tvoju koncepciju :))