Ručkić krčkić

Čekam jučer svoje društvo u parkiću i nehotice prisluškujem razgovor triju mladih, glasnih žena, od kojih su dvije trudne. Pričaju o tome kak su se osramotile na testovima inteligencije, prilikom natječaja za zapošljavanje. Niti jedna od njih nije stigla do kraja testa pa se one srdačno tješe: jedna nije riješila zadnju stranicu, a druga čak dvije. Treća šuti, valjda je ipak sve riješila, ali ta je pala na vozačkom, iz testova, jer nije čitala pitanja, veli. Smiju se od srca, "joj, kak buju ISPALE glupe". Ali zapravo JESU glupe. Besramno.

(U stvari, pretpostavljam da su prosječne. Ne znam, te razlike između gluposti i prosječnosti mi nisu uvijek jasne.)

I tak, zapitam se ja čega se sve ljudi stide... Gluposti očigledno ne. Ni nepoštenja, bezbroj puta sam čula priče o tome kak je govornik nekoga nasanjkao i sve pet, nasanjkanome baš to i treba, kad je glup. (Aha, znači, nije niš loše biti glup sve dok te neki pokvarenjak ne nasanjka, a bolje je biti pokvaren nego glup; jel' tak?) Ni egostičnosti, evo, meni mai zamjera što sam brinula za svoje invalide, muža, majku, psa, i naziva to "lažnim moralom", uopće ne kuži da "lažni moral" ne postoji, postoje samo moral, nemoral i amoralnost (ovo treće znači da uopće nemaš pojma da bi moral mogao postojati), a ako morala imaš, onda ga primjenjuješ i kad ti to nije usput, ugodno, prestižno ili imalo privlačno; npr. pobereš drek svojeg pesa čak i kad nitko ne gleda i kad ti se jako teško sagnuti, čak i kad ugaziš u drek tuđeg pesa.

Ne kažem da su pametni, pošteni i moralni ljudi uvijek na visini svojih ideala i opredjeljenja, ali ziher sam da se stide kad posrnu.

(Hm. Je li moguće da se i glupi, nepošteni i nemoralni ljudi stide kad nisu na visini svojih opredjeljenja...? Za amoralce sam sigurna da stid uopće ne poimaju, baš kao ni moral, ali za ove koji pojmove vjerojatno naziru, ali im nisu dorasli, e, viš, njihovi izbori su možda nužno zlo i možda im je stvarno bad kad ne mogu biti dosljedni čak ni u onome što ih je zadesilo. Mislim da su se one cure iz parkića ipak stidjele; pa su se pravile da im je fora. Ima nade za njih! I ona dva nerođena djeteta...)

A ovdje, u ovom našem digitalnom mikrokozmeku? Glupost, nepoštenje, nemoral, amoralnost caruju i nedotiblog odstupiti od ideala!!! Ali, stid nije nepoznanica: stidimo se svojih proporcija, svojih godina, svojih javnih ljubavnih promašaja, a napose svojih odstupanja od zadatosti, tj. nehotičnih srdačnosti, dobrohotnosti ili čak i dobrih djela. Ovdje je gore imati obješene sise nego kaznenu prijavu.

I sad se ja stidim jer mene nije sram što imam 54 godine, dvajs' kila previše i sjedine. I jer me nije sram bit pametna. Evo, stidim se! I ne samo zbog toga, nego najviše zato jer me društvo meni suprotnih načela i opredjeljenja (još uvijek!) itekako zanima!

Stid? kaj je to?Pročital sam u Aniću, al niš ne kužim....:P jesam reko cmok?....:*

A kaj se inteligencije i testova tiče, valjda znaš da nije svejedno u kom stanju pristupaš tom papir-olovka silovanju..Ak se nisi naspaval, ak te mori bezbroj drugih briga, ak te nekaj boli, naravno da ni rezultat neće biti optimalan, i izmjereni IQu takvim okolnostima će biti daleko ispod onoga kojeg bi pokazao netko u idealnimuvijetima...Niš,palo mi na pamet..Niti su sve žene glupe, niti je IQ nekaj kaj ima suštinsku težinu.

A stid je svakako nametnuta emocija..kad jednom ozreliš dovoljno da to otpadne samo od sebe, tada si eventualno na putu slobode...Obično otpadne kad je već prekasno, ali tako je sa svakom mudrošću koja se rađa iz mukotrpnosti empirije..

..i još su bile trudne...Pa oprosti im onda....:P

Anić je zakon.

A hebga, ete, ja mislim da je prilično neinteligentno ići na testiranje inteligencije kako bi dobila posao nakon što si probančila noć, zaokupila se strijama zbog trudnoće ili si pak (bez vlastite krivnje) toliko napumpana hormonima da ti je koncentracija kraća od kanarinčeve.

Kajaznam, ja sam te testove rješavala u raznoraznim okolnostima, ali sam uvijek stigla do kraja prije isteka vremena. Baš me sram!

no da ,svaki trigger dovodi te u konačnici samoj sebi...Tvoji su tekstovi uvijek inspirativni, kaj je je...ali dosege te inspirativnosti bum ipak danas zadržal za sebe,jer mi je vrijeme za boravak u prirodi...:) Ako ti to nekaj znači, a gle, volim te pročitati....:)
ljub:)

Stid je, kao i altruizam, strategija preživljavanja jedinki bez dovoljno fizičke sile. A sad mi zvoni gost. Jebte se dalje!

Možda je to dovoljan razlog da ti Ego cvate doživotno,meni nije....Inteligencija je nekaj kaj genetski nasljeđuješ...Čemu se dičiti time, da ne kažem neku drugu riječ manje pristojnu...?...:P

..ma to ti je samo poštar....:P

U mojoj firmi se pri zapošljavanju ispunjava psiho test koji teško da se može riješiti u vremenu koji daju, jer namjerno daju premalo vremena. Rješava se stranicu po stranicu, i po stranici se ima recimo 1 minuta, i ženska rekne 'okreni stranicu', a taman si se udubio. To im služi da bolje iznijansiraju sposobnosti, brzinu, a i stres. Jer nije lako kad te deseti put prekine, no tu se vidi staloženost. Koliko se sjećam, a to je bilo prije 20 godina, nisam niti jednu stranicu ispunila do kraja, a prošla sam. I navodno sam dobro ispunila.