Čarobni brijeg

Ne volim kad vizije blijede.
Kad nestanu u vrtlogu
starih i novijih bora.
Ne volim kad lica potonu u glibove,
Kad glasovi na vjetru istrunu.

Čekat ću, smjerno,
Do kraja kad treba,
Do pokrova mrtvih,
Do ljiljana.

Sva dobra jednom usahnu.
Srećom, i zla.
I kolo se naše u vrtlogu istom
U vizije nove obrće.

Stijene smo kavkaske.
I lanci na njima.
I vatra od bogova ljudima dana.

A Prometej nek' plače.
Naši životi nisu nam kazna.



(kradu se naslovi, preglomazni su mi u sjećanju)

vuče na ženskog Jesenjina...uostalom znaš mene :-))

.

hvala na usporedbi, u svakom slučaju :))
jesenjina ovdje dugo nije bilo :))

vidi točkicu :))))

pa kad mene nije bilo..."Pismo ženi" ...to bi :-))))

dobro si ti to T složila :-))

samo da još ima i koju veselu pjesmicu :))
taj sergej

onda bi ga se odrekao...onda ne bi bio NAJVEĆI !!

no, nadam se da buš imal i takvih blogova :))

hahahaha...budem

jednom daaavnooo sam ti rekao da ne pišem pjesme, jer ne želim pokvarit pročitano..i taj Jesenjin...uvijek bi me kočio...i sve mi je manje više glupo, osim Matoševe "Utjehe kose"...po meni i najljepša pjesma ikada...ali večeras ovo što si napisala je jako..jako lijepo ! ČESTITAM !

hvala ti još jednom, uvijek si bio gentleman :)

ovo nisi pisala...ovo se čuje...ODJEDNOM...dovoljno :-)

to je da sve opet bude dobro :))

idem, laku noć :)

Laka ti noć...i nastavi samo...opet kažem...nisi sjela i pisala ...čula si to..i zato je tako dobro. IZVRSNO !

Ni Matoš nije pisao Utjehu riječ po riječ...to tako snažno..se čuje, osjeti....baš si me oraspoložila ovim :-))