vjernici vjerolomnicima
Ili je tu neko nevažan rođen il je netko
važan umro.
Kuće niz uzbrdicu malo.
Ko plačne oči prozori kosi
tužno tišinom toče odahnuće
i od tog kao da ovaj blatni pakao jenjava.
Je li to uz rođenje još jednoga našeg?
Ne znam to,
niti znam ćud ovdašnjih pasa.
(Kod mene znam ih – svi su lajadžije
sa psećom snagom za pobjeglim,
ma kim)
A tu je tišina
ko da nema pasa,
kao da se ovog trena
sije nevidljivo sjeme
iz kojeg će nići šuma čarobnih štapića;
ili možda kvrgave kruške karmine čine
crknutim psima.
ili suhim jablanima
ili onom promrzlom golubu
koji je juče dugo umirao
klonuo na cesti.
(I neko pijređe: Neka crkne, reće,
mršavo ptiče nije za jesti).
Vidim:
vjernici i vjerolomnici sviraju na istoj fruli
podlog pastira
koji je ovnu branitelju odbio rog
da ga učini krotkim.
Krilaju spjevovi suncu iz sjenke suncobrana.
Jedna se točka vrti oko sebe –
htjela bi se metamorfozirati.
Nebo bi palo srušeno tišinom
da se jablani ne ukočiše.
Ni šuma nema.
Prije da se neko nevažan rodio...
Tiho je kao da će popci propjevati
u svijetlu vjernika i vjerolomnika.
Taši, taši-tanana
i svilena marama
u marami šećera
maloj baby večera !
27.06.2015. u 0:09 | Editirano: 27.06.2015. u 0:23 | Dodaj komentar