SUSJEDSTVO
Baš sam se danas lijepo napričala s jednom susjedom. Živi u stanu nasuprot mojeg s dvorišne strane, dijelimo štrik za veš, s time da ga ja nikad ne koristim, jer imam lođu, to mi je komotnije, nema frke da će ga zasrati ptice, smeće ili smočiti kiša. Ja sam ovdje 51 godinu, ona 40, a njen muž je rođen u tom stanu prije 60+ godina.
I zato mi kužimo specifičnosti života u takvim stanovima, u ovom našem kvartu: nije to nikad bio kvart za bogatune, nego za srednju klasu. Sjećam se, kad sam ovdje zavapila da kak to da moji starci u pola stoljeća nisu napravili ama baš ništa u stanu, osim (rijetkog) maljanja, izgadilo me se, kao ja komotna, i ja starce okrivljujem za svašta. Ali, to je istina. I ona priča, ni roditelji njezinog muža nisu prstom maknuli, tu i tamo (rijetko) bi pofarbali, a onda su oni iskeširali tisuće i tisuće kuna na zamjenu instalacija i sve moguće dubinske zahvate... Tak se ovdje živjelo. Ti stanovi su prvobitno bili u najmu od Nadbiskupije, koja je na sebe preuzimala odgovornost za nužne radove, onda su nacionalizirani, ali su stanari mahom ostali isti, naviknuti na to da netko drugi vodi brigu o zdravlju zgrade, a sad, kad se privatiziralo, oni od nas koji nisu prodali, muku muče vlastitim sredstvima.
Koja više nisu sredstva solidne srednje klase. Iako naše obrazovanje i navike jesu. Moja susjeda je profesorica na državnoj školi, njen muž umirovljeni sveučilišni profesor, ja sam isto profa, nisu to neki novci... Ali "bokčija" i "socijala" nas gleda kao snobovsku gospodu, iako ih zaista ne diramo, naprotiv, i u mojoj zgradi se socijali išlo na ruku dok je nije pokušala otkinuti iz ramena, a isto se dogodilo i u njezinoj. Moja socijala je isprva uzurpirala kompletan zajednički prostor u suterenu plus dvorište, zgrada joj je izbetonirala što je htjela, postavila pvc vrata i prozore, ali na koncu smo puknuli kad smo ulupali bogatsvo u uređenje stubišta u secesijskom stilu, a ona objesila veš, i stalno ga vješala, i toliko ga vješala da je navukla vlagu na zidove. Sad vješa po dvorištu i frnji se što moja Duška dođe na loptičarenje. Kakti, zaprašit će joj veš. Kojim je pregradila dvorište. Stvarno sam u napasti da joj ga pride i zagadim istresanjem stolnjaka kroz prozor ili spalim čikom kad se moram provlačiti da bih došla do sredine dvorišta; ali vjerojatno neću, jer nisam tako odgojena. Poštujem tuđe. Čak i kad ne znam točno ime i prezime vlasnika. Ona jock. Ona misli da je dvorište njezino jer mu je fizički najbliža. Seljančura. A moj vlasnički udio u tom istom dvorištu ravno četiri puta veći od njenoga. Puno je vjerojatnije da joj kupim sušilicu.
Susjeda ima još gori slučaj. Grebatore koji su, kad se obnavljalo krovište, što maznuli, što užicali materijal i izgradili neku potpuno ilegalnu nadogradnju, pazi, na spomeniku nulte kategorije! I sad zgrada plaća da se čisti smeće s krova te nadogradnje, a ova socijalka njoj, profesorici, kad je izvjesila neke svilene bluze pa su kapale po tom krovu, veli "Eh, da, gospoda svilenim bluzama po sirotinji..."! A njen (socijalkin) sin nadroksanim skinheadsima i njihovim urlicima i nepodnošljivom muzikom svakog vikenda po gospodi... Fala blogu da sam sve svoje bitne prostore preselila na drugu stranu! Ali, svejedno se ne usuđujem ostavljati otvorene prozore.
I tak, jako mi je bilo drago čuti da još netko ne jebe socijalu ni pol posto. Osobito kad su to naši vršnjaci. Jer u vrijeme našeg školovanja to zbilja nije gotovo ništa koštalo, moglo se i uz rad, samo je trebalo htjeti i zapeti. A ovi nisu. I sad su nadrkani što mi jesmo. Tko vas jebe, mislim si ja. Tko vas jebe, misli si ona. Ali svejedno ONI NAS jebu u zdrav mozak.
Ma, mogla bih još... Pretresle smo mi hrpu toga u cca sat vremena. Očito željne sugovornika koji SHVAĆA o čemu pričamo. Jer, takvi su već zbilja rijetkost u našem susjedstvu. Došli su neki novi, koji nisu srednja klasa, nego fakat bogatuni, i neki koji su zbilja socijala, možda i ne svojom vlastitom krivnjom... Došli su ljudi drugačijih shvaćanja, a naša su shvaćanja da pokušamo shvatiti ta njihova shvaćanja bez nametanja svojih, nego ono, koje prevlada... A prevlada ili lova (koje mi nemamo toliko) ili divljaštvo (kojeg mi nemamo uopće). Obje kanimo u nekoj daljnjoj budućnosti prodati svoje stanove; i obje strepimo od novog susjedstva. Nekak bismo najradije zadržale svoje; tih nekoliko susjeda s kojima se shvaćamo.
04.07.2015. u 22:39 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
e jarček moj,ode ti u banalni dio postojanja...:P no da, to je dio bogate osobnosti koja ima i taj segment...:) Ne smem više gugutati, rekla mi đusi da je ponekad mučno čitati koliko ti se uvlačim..Stoga ću odsad biti žestoki kritičar tojih napisa....Samo da Đusi bude zadovoljna...:PI Anti vegina koalicija koja ima sve više članova, jer očito kritična masa koja bi te mogla ugroziti još nije dosegnuta...ma pusti susjede, ko ih jebe uostalom...:P
Autor: eteerniis | 04.07.2015. u 22:54 | opcije
Joj, ete, kad sam sjela i počela pisati, imala sam na umu jednu analizicu pseudograđanštine na blogu, malograđanštine kod izopančenih seljobera, divljačko nametanje vlastitih (mahom malograđanskih) svjetonazora - npr. ova dolje, koja je nekog bokca koji bi malo ševnuo izvan braka išla izvrijeđati zbog toga, kao da to mora ONA s njim obaviti, ma kae briga, i kao da je njezino shvaćanje braka neka neupitna vrijednost, moš mislit, veselica za raju zadnjih stotinjak godina... Ali, večer očito nije moje najbolje doba za pisanje, osim kad zbilja čačkam po iznutricama. Sad mi se već spava. Uostalom, ustala sam u 5. I sutra ću opet.
Autor: vegavega8 | 04.07.2015. u 23:16 | opcije
Bloškoj raji ipak nešto moram priznati: kuže oni autentično. A to moji zapisi obično jest. Zato ih toliko i nerviraju.
Autor: vegavega8 | 04.07.2015. u 23:17 | opcije
*obično JESU. Idem u horizontalu! Noćka :-))
Autor: vegavega8 | 04.07.2015. u 23:17 | opcije
noćurko:)
Autor: eteerniis | 04.07.2015. u 23:30 | opcije