Crna Kraljica Sjevera

Napokon si svratio u moju ulicu.Samo kratko u ovom gradu, samo u prolazu.
Kratki intervju za lokalni radio i to je to.
Iako je tvoje lice bilo neprepoznatljivo venecijanskom maskom proteklih godina, ipak to si bio ti, vječni ti.Pomirila sam se sa činjenicom prolaznosti.
Uvijek je stajao između nas.Uvijek taj netko niti im imena više ne pamtim.Prenaglašeno prisutan kao i svi koji se motaju oko tebe želeći djelić tvoje karizme.Oh, kako ih samo mrzim, to tvoje pomoćno osoblje.
Koje ti ne dozvoljava da budeš ti.Nego netko od koga se očekuje nešto, neka slika , maska, neki lažni čovjek.Ti tvoji savjetnici, harlekini,dvorske dame i lažni prijatelji.
I ovu noć je bilo tako, nije nas ostavljao same.Trudio se uništiti svaku minutu s tobom.Tako sam blizu tebe ne mogu vjerovati svim prijatleljicama šaljem sms da sam s tobom napokon.Yeah, zvijezda je moja napokon.
Zanemarujem njega, neka bude ako tako mora biti.Podijeliti ću svoje dragocjene vrijeme, naše dragocjeno vrijeme sa tim priljepkom.Čak ću biti ljubazna.I draga.
I čekati, strpljivo čekati da postaneš samo moj.