zasto bas ja
eh ljudi moji da znate kako sam ja tuzna i usamljena,nesretna,da je to tesko rijecima iskazati.Uvijek se pitam zasto sam morala biti to bas ja,da sada prozivljavam ovakve grozne situacije i da sama nekada pomislim i pitam se:ima li ovoj citavoj patnji kraja,i kada cu jednoga dana ustati bez ikakvih strahova i bolova,nasmijana,vesela,dobro raspolozena osoba koja uziva u zivotu,ali kako se stanje odvija izgleda da cu morati jos podugo pricekati,da bih opet bila ona stara ja.I zasto oni koji su bili u tim datim momentima,nikada nisu pokazali trunku sazaljenja,nego su mi svi okrenuli leda,a nisu ni svjesni sta prozivljavam i sta sam sve prozivila,i sta me jos ceka.Ipak mozda je bolje da je tako,da se sama izborim kroz ovo tesko razdoblje koje je nastalo................A sve je pocelo prije dvije godine povredom kraljeznice,pogresnim mjestom i pogresnim ljudima................
20.04.2005. u 17:40 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Na žalost neke situacije i događaje ne možemo birati. Čini se kao da oni biraju nas. I sam se često pitam zašto su neke stvari takve kakve vec jesu i koliko god tragam za odgovorom, on ostaje negdje daleko... Želim vjerovati da je svaka patnja prolazna i da negdje iza svega toga dolazi satisfakcija za svaku bol.... Želim.... ponekad mi i uspije...samo ponekad. Ipak,nemoj tonuti u ponor depresije, sjeti se da nakon svake kiše zasja sunce...
Autor: marac76 | 20.04.2005. u 17:54 | opcije
ne tonem ja tako lako,nego se svaki put poslije operacije osjecam nekako totalno bezvoljno,valjda zbog bolova.a i htjela sam sa nekim da sve to podijelim,kada nisam mogla vec sa ljudima koji su bili tog kobnog dana sa mnom
Autor: Dagmar_26 | 20.04.2005. u 18:29 | opcije
mislila sam poslije terapije,a ne operacije....
Autor: Dagmar_26 | 20.04.2005. u 18:29 | opcije
slatkice..ne gubi nadu...doci ce sretni trenuci koji ce ako neizljeciti ipak ublaziti sve tvoje boli..i zaljeciti sva razocarenja kroz koje te zivot poveo..
Autor: tanto | 20.04.2005. u 18:33 | opcije
ljudi nemojte misliti da sam ja nepokretna,nedao dragi Bog,ali je ozljeda toliko komplikovana,da se i ja pitam kako uopce stojim na nogama.Najgore od svega sto su me ljekari dvije godine vukli za nos kako nije nista,a ja na kraju tri povrede na kraljeznici.zalosno ali istinito
Autor: Dagmar_26 | 20.04.2005. u 18:37 | opcije
Ciao!
To ti bude s vremenom i vježbanjem prošlo ili će u najmanju ruku bit bolje!
Gledaj da je moglo završit i još gore a što te ne ubije te ojača! Provjereno!! :))
Lijep pozdrav!
Autor: Fritz_X | 28.04.2005. u 16:06 | opcije