'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

kreno marko na kosovo,
visoke planine da prijeđe
al u glavi mu stalno biješe
da prči sve rjeđe

onaj sulejman svakoga dana
diže uz harem svog velikog sultana
a marko junačina htjede mu pokazat
pa sve turke i turkinje htjede smazat.

isukanog koplja kroz šumu je kreno
kad ugleda vilu samo je bleno.
halje je digla viš koljena
vidi joj se guza,bijela ogoljena.

nagnula se nisko,gljive je brala
ne znade marko da je netom s....a

al ne mari marko navalili iz skoka
mamila ga ludo njena bijela koka.

udri junačina u po bijela dana
ne mareć za trnje i sve više rana.

izranjavan tako,prčeć cijelog dana
ne mareć za boli i krv iz rana
bijesno konja svoga podbode
da se sulji hvali kako vilu ubode.

i dok tako on junačina jaho
vila u šumi plače tugaljivo ,plahoR
omilio joj se junak s kopljem svojim
dignutim,krutim,golim

a ne znade jadna dok za gljivama gmiže
kasno marko na kosovo stiže