O životu

Pre nekih sat vremema sam odgledao jedan vestern film
i jedan od glumaca u filmu stalno ponavlja te rječi kada
neko od njegovih ljudi pogine.
Radi se o čovjeku koji goni krdo konja da ih proda.
Ništa neuobičajeno za divlji zapad,zar ne.Putem sretne
ljude koji vode otete kineskinje koje su prisiljene da budu
prostitutke i prodate su.Ti ljudi potkradu našeg rančera.
Ukrali mu novac,a ostavili kineskinje.Pošto nije mogao da
ostavi kineskinje same u preriji povede ih sa sobom.
Prvo je umrla jedna od tih kineskinja zatim je htjeo da ih
ostaviti u jednom gradu na koji su naišli,ali one nisu željela
ostati tu već ići dalj s njim.
U tomgradu im se priključila još jedana bjelkinja,također
bivša protistutka.Zatim je poginula još jedna kineskinja,ona nije
mogla da podnosi takav život i stala na put konjima u trku.
Za vreme putovanja rančer se zaljubi u bjelkinju,jedan njegov
kauboj se zaljubi u jednu od kineskinja.
Konačno su stigli na cilj i prodali konje.Tu se sukobe sa jednim
bivšim robijašem i njegovim ljudima koji je zbog bjelkinje i
kineskinja ih pratio .U obračunu je poginuo i jedan kauboj.
Rančer nevješt sa ženama te neodlučan zbog ranijeg lošeg
iskustva sa ženama nije znao zadržati bjelkinju sa sobom
(zaprositi je) i tako pošalje bjelkinju i kineskinje na istok,dok se
njegov kauboj oženio kineskinjom.

I eto tako ja odgledao film,pa izašao malo na svoju terasu da
se raskladim od sparine u sobi,spatna se uvukla u sobu i nije
izašla mada su vrata od terase otvorena od 20 sati.Sjedio
sam na terasi islušao koncert koji se čuje s tvrđeve Kastel,još
uvjek se čuje,a kroz glavu mi prolaze riječi rančera o putovanju
između dvije vječnosti.
Dok normalni ljudi spavaju ja pišem blog,a te rječi mi i dalje prolaze
kroz glavu.Pitam se dali stvarno postoje te dvije vječnosti.
Ma bavim se glupostima umjesto da spavam,ali ne spava mi se
što zbog sparine u sobi,što zbog toga što mi se zaista ne spava.
Znam nije ni vama lako samnom,ali što ćete morate me otrpiti
na tom vašem putu između dvije vječnosti:))

Dođe to, dođe, naročito u neko doba noći...pitaš se, ali nema diskusije, jer iako u u najboljem društvu sam sa sobom, nema dijaloga...

Putujemo mi
između guzova dva
a u sredini je
rupa čornja!