O životu

U ono vreme u zavodu na recepciji su radile tri žene.
Jedna je radila prvu smjenu i to od Ponedeljka do petka.
Radni dan je počinjao u pola sedam ujutro pa do pola tri popodne.
Druga je radila drugu smjenu od pola tri do pola 11 navečer i to od
Subote do Srede..Treća je radila takozvanu međusmjenu.Radila je
Četvrtak i Petak drugu,a Subotu i Nedelju prvu smjenu.
Mjenjale su se svakih mjesec dana,tako da su mjesec dana radile
prvu pa mjesec dana drugu,pa ,jesec dana međusmjenu.Kada bi neka
od njih bila na godišnjem ili na bolovanju obično bih ih ja mjenjao.
Pošto smo mi živili i radili u istoj zgradi,pauze za doručak,odnosno
večeru ne recepciji su radile tako da pauzu za doručak odradi druga
smjena,a za večeru prva smjena.Rukovodstvo zavoda nije pravilo
nikakve probleme ukoliko bi umjesto radnice koja bi trebala odraditi
pauzu po dogovoru odradineka druga ili ja.
Tog dana moja životna partnerica je radila prvu smjenu i trebala je
u šest navečer odraditi pauzu za večeru.Nakon posla (prve smjene)
pripremila nam je ručak dok sam ja došao s posla.Moje radno vreme
je počinjalo i završavalo pola sata posle njenog.Ona je i inače pravila
jelo,ja to nisam radio,samo sam joj pomagao kad je to bilo potrebno.
Nakon ručka ona je legla na popodnevni odmor.Ja sam oprao suđe
i gledao tv.Pošto se nije probudila kada je trebala ići odraditi pauzu
Ja sam joj na odmarić pored kreveta ostavio poruku da sam otišao
umjesto nje odraditi pauzu.

Zašto kontra Meiji?
Nije ovo kontra samo Meiji,ovo je kontra veći vas koji pišete
većinom ono loše što se vama ili nekom drugom desilo.
Zašto ne pišete i ono pozitivno,zar je moguće da vam se ništa lijepo
nije desilo s vašim//njihovim partnerom/icom nije dešavalo?

Ne mislim vama s njihovim nego vama s vašim odnosno njima s njihovim.

Eto meni se desilo u ovoj priči da mi je ona kuvala
bez prigovaranja zašto ja to neznam i ne volim i zašto
ne naučim.Njoj se desilo da ja operem suđe dok ona odmara
i da odradim pauzu umjesto nje iako je to bila njezina
poslovna obaveza.Ne kažem bilo je ponekada i nečeg ružnog
u našem životu,ali to neću da pamtim i bilo je rijetko.

meni se desilo da mi je čitavih 43 godine braka bilo lijepo.
bilo je i svađica i durenja , ali nakratko , bilo bi monotono bez toga
ali i iz toga se moglo nešto naučiti a bilo je mnogo ljubavi i pažnje

Kada sam prvi puta prao suđe,bilo je čisto nakon
što sam oprao,ali samo po mom mišljenju,po njezinom
nije,nije škripalo kada prevuče prstom po suđu.
Rekla mi je to bez svađe,smirenim tonom i spremna
da ona ponovo opere.Jesam li se trebao naljutiti,jesam li trebao
pustiti njoj da ona opere da škripi.Nisam to uradio,volio sam je
upravo takvu i oprao sam ponovo samo da ona bude zadovoljna
i srećna,a i naučio sam kako oprati po njezinom.

Bernarda izgleda da si znala izabrati dobrog i da si znala
shvatiti njega i on tebe.To je lijepo čuti i pročitati.

jako lijepo i poučno. Tako se život živi i uči.
To je za mene ljubav

nekako smo se izabrali oboje i to sa 18 godina.
i danas sam ponosna na svoj brak

Znam drugo je kada se ljudi razvedu,nego kada ostanu udovac/vica.
Ponekada i pogrešno izaberemo pa nam se stvarno malo toga lijepog
desi,ali zar to nebi trebalo biti rijetko,zar se samo ružno dešavalo kod
razvedenih.Pa koga smo onda voljeli i birali.

jako lijepo i poučno. Tako se život živi i uči.
To je za mene ljubav

.. ne, to je život. Ljubav je samo (mali) dio.. problem nastaje upravo kad ljudi to žele zamijeniti.
Život je i pranje suđa, kao što tape reče... iz meijine postavljanje polica. Ljubav je što? Cvijeće i udvaranje, sex?.. Tepanje, draga/ljubavi.. kisi-kisić? A staviti novac na stol, režije i život su 'dosadni'?
Nije li (pozitivna pogled.. shvaćanje) veća ljubav skuhati, nego naguziti?

Život nije jednostavan, nije samo sex, život je i ostatak mjeseca od prvog do prvog... i to je samo za pravi par, ne za ljubavni par koji želi samo zabavu i 'ljubav' (ograničen smisao te riječi, primarno maženje-sex.. može se dodati udvaranje).
Pjesnička ljubav je veća od svega. Stvarni život je pak najveći.. a ljubav-mržnja i sve ostalo su samo dijelovi puzzlea kojeg ljudi manje-više pokušavaju složiti... neki ne znaju ili se ne trude, neki nemaju sreće, neki .. itd.

hush gdje tu ljubav,ako često prigovaraš partneru/ici
kada joj/mu govoriš da je ovakav/ovakva ili onakav/va.
Gdje je tu ljubav ukoliko nisi ponosan/na na svog partnera/icu.
Kakva je to ljubav gdje se broje mane umjesto vrlina.
Kako nekome koga voliš možeš reći da je ovakav ili onakav.

.. nigdje. (?)

ili
.. '' Kako nekome koga voliš možeš reći da je ovakav ili onakav. ''
-ja ću upravo onoma do kojih mi je stalo reči. (ako nešto rade pogrešno i pohvaliti dobro). Nepoznati/nevažni njima ne govoriš tj. ne petljaš se u tuđe živote.. -nije li upravo to ljubav i život?

meni bliske osobe mogu reči bilo što, na njih se ne ljutiš. Ako se ljutiš.. tad ljubavi nema. (ne samo muško-ženske, svih ostalih, prijateljstava itd.).
U mejinom primjeru je upravo taj problem, u tvojem suprotno.. bez da ti se nešto kaže (naredi) ti napraviš kao što to i druga strana napravi. Greške su također dio života (tko radi, griješi, griješiti je ljudski..), ali voljenima ih opraštamo.

itd. itd.. (no to sam ja, svatko doživljava sve sitnice, život, ljubav drugačije. Sponzoruša tako da dobije BMWja.. konvertibilnost?)

hm, sve to stoji dečki kaj ste rekli (tape, haš)...na koncu većina nas koji smo tu imali smo duge brakove koji su ovako ili onako prestali (smrt, razvod)! dakle nije problem dok priča traje i kako traje...sve je dobro! zašto priča postaje nakon 10, 15, 20 godina nešto drugo. čak toliko drugo da je razlogom odlaska? koji su obično teški, mučni, jadni...nikako nisu izraz ljubavi...koje je bilo puno...više, najviše! a opet...sve je otišlo ututanj? moje mišljenje je da sve ima neki svoj vijek trajanja? jedino je pitanje koliki je čiji prag tolerancije tj. što netko smatra dobrim brakom a kada misli da to više nije! moja oba braka su bila bolja nego većine uobičajenih...a o ljubavnoj vezi koja je bila samoljubav cca 10 godina...sve najbolje mogu reć! pa ipak, desilo se što se desilo i u jednom trenutnu sam odlučila otić! zašto bismo morali biti tamo gdje smo bili samo radi običaja, očekivanja ili čega? važno je da je čovjek zadovoljan...i da čini ono što misli da mora, treba! sve drugo je...muzika!

mai, ti sad govoriš o tome dali ljubavi ima ili nema.. postanku i nestanku.
dobar je i recept Žuži J.. sex. (koji muškima kao treba)

ja govorim o životu, očekivanjima, miješanju sličnih ali različitih stvari ili nijansi ljubavi.. život.
goborim o 'razbijenom daljinskom i polici'... radnom i slobodnom vremenu, koje tad može par iskoristiti za užitak ... ili kao krava koja trkne vedro mlijeka.. proliti ga. Iskoristiti vrijeme za sebe, svoje (bližnje), za gušt. .. a dobar dio ljudi si taj luxuz ne može priuštiti, tj vrijeme=novac, posao, umor... pa i same vrućine.
dok 'djevu' treba svakodnevno osvajati, jurišajući bijelim ATom na zmajeve.. što ta djeva razi za princa? Baca daljinski? Jel bar obučena (svučena..) ako je pažnja ono što joj fali, ... što djeva želi ako želi policu i baci daljinski?
Želi partnera koji je mazi, to želi i ON... a za to je u RL potrebno vrijeme=novac... jer život je takav, ljubav samo mali dio, ''pauza'' između obaveza.

-ok, ovo je previše realistički.. Ko Zolini romani koje ne podnosim.. :))

Za svoj 50-ti sam shvatila:
ja za ljubav nisam rođena,
znam kuhati, znam prati, peglati,
učiti, delati, sticati, treba se pomiriti sa
činjenicama, uspjela sam pomirila sam
se sa činjenicama, shvatila da nije tak loše
biti ni sam, imam svu slobodu i kreativnost
ovog svijeta, radim što volim, ugađam sebi
i dani, mjeseci godine idu, no prije tri mjeseca
sam pala i slomila ruku, tad sam u biti shvatila
i onu drugu stranu medalje, kao balon od sapunice
pukla je moja pomirba sama sa sobom, tad sam u
biti vidjela da bi bilo ljepo imati netkog normalnog
pored sebe .....