Ironija života
znao je oduvijek da život nije ono što svi misle i da smisao života nema jedan odgovor...nije to ljubav,nit obitelj,nit
novac ...i nije to dan koji slijedi i nestaje u zalazu sunca...nije to ni onaj šaljiv i ironičan lik,sijede
brade, što ima moć ,što vuče konce naših živaca i nateže i do krajnjih granica....znao je sve to i život je prihvaćao kao
trenutak koji će pokazati u drugom svjetlu i drugom obliku.
"-Ti si ironičan! -govorili su mu a on se smijao na tu činjenicu jer je zvučalo kao da je radio nešto loše...
kao da je nečiji život ovisio o njegovoj riječi ili njegovom djelu...
i smijao se tome jer njemu je ironija bila život i nekako se na nju navukao...kao dop koji je olakašavao sekunde do novog dana...novog meteža u njegovom,i životu sviju oko njega.
imao je tisuće,milijune primjera koji su to potvrđivali a nije mogao sve staviti na papir i reći:
-"Ljudi,ne razbijajte glavu",svoje ćete odraditi onako kako je suđeno"- i nije im mogao zamjeriti njihovo neznanje
jer nisu bili spremni prihvatiti istinu.
znao je i da Dobro postoji ali i da ljudi mrze Dobro u sebi i u drugima...i da Zlo zna kako natjerati čovjeka da se osjeća bolje i jače.
borio se s tim saznanjem i to je bilo ironično....život je bio i Dobro i Zlo.
26.07.2015. u 0:01 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar