Javljam da sam danas opet normalna...
Hvala svima koji su mi pomogli da preživim jučerašnji dan! Fakat je bilo grdo.
Vjerovatno ste već svi popili kavu i popapali kroasane, slance i ostalo... sad je vrijeme da vas u znak zahvale počastim s malo poezije, koja mi se, eto mota po glavi... taj stih bio je tema za zadaću u srednoj školi na satu engleskog, jednoć davno... dok sam još mislila da je cijeli svijet moj.
I tako, posve nepozvan, isplovio je iz mog sjećanja, sav zaboravljen, pokriven tmastim oblacima vremena koje se ispriječilo između nas... Dugo sam puhala u oblake i uspjela ga prizvati u cijelosti... sad ga dijelim s vama. :-)
Hold fast to dreams For if dreams dieLife is a broken-winged birdThat cannot fly.
Langston Hughes
21.04.2005. u 10:10 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar