Ručkić krčkić

...da od ranog jutra pospremam. I to one stvari koje stalno odgađam. Prvo me iznervirala hrpa čistog neposloženog veša pa sam je iskrcala na krevet, nema majci odmora dok traje obnova, onda sam se sjetila da u trosjedu imam prostor za pohranu, rekoh, ajd da ja sve to malo presložim, ormar u djevojačkoj samo što nije eksplodirao, tu ću stvari koje koristim u boravku, je, fino ja to sve presložila, nemreš zatvorit trosjed, sat vremena borbe, i na kraju izvadim što sam stavila, uvalim ono što rijetko trebam, jer mislim si, ako bu svaki put takva muka, bolje ovako...

Postupno je čisti veš sortiran i posložen, a onda me krenulo, rusvaj iz skrivenog kutka spavaće sobe, pa zaugaj, pa peri, evo, sad upravo skidam kamenac s posudica za vodu za moje životinjke, a već me kopka sljedeći radni poduhvat - likvidacija viška cipela i prenamjena košare za cipele u košaru za prekrivače za krevet i fotelju. Zgodna je, izgleda kao klupica. Fino to stavim uz podnožje kreveta, tak da Duška i Kafka mogu zaleći na njoj, a ne da se ja noću ukočim da im ne bih smetala, u bračnom krevetu, jesemti, mojem vlastitom!

Znam da je eternis, ako ovo čita, jako razočaran, tim prije što sam neki dan spomenula mogućnost esejčića o Frommu. I sad mi javlja "Forbidden" pa će ovaj odlomak, ako je samo u njemu problem, u komentare.

Piše da zapraf ne volim ljude koji vele da vole tog autora (možda je problem u imenu?); a uopće ga ne kuže.

Je, izgleda da je problem u imenu... Zato nadalje samo F.

Hebga, izgleda da nije problem (samo) u imenu! Niš, ajmo dalje kroz komentare, ako prođu.

Mislim da je populističku slavu stekao zvučnim naslovima, koji su ga, zapraf, zeznuli: Imati ili biti, Umijeće ljubavi, Strah od slobode... Zvučni, višeznačni, taman pogodni za površne pretenciozne dušice da u njih učitaju svoj egoizam, nacisoidnost, ovisnost o tuđem odobravanju, ovisnost o seksu, potrošnji ljudi, dobara i paket-aranžman iskustava, ukratko, da zblendaju skupa upravo ono što Fromm kritizira u popularnoj kulturi, vlastite slabosti i proglase ih vrlinama. Najvjerojatnije bez čitanja. Ili bez razumijevanja.

(Fakat ne propušta ime!) Zato sad ni f.

Priznajem, i ja sam posegnula za Wikipedijom da bih se podsjetila ključnih pojmova i teza. Kao što rekoh, za mene su Frommova djela bila dio odrastanja, vjerojatno sam ih i sama pročitala brzopleto i pubertetski površno, ali mene ipak štiti moja pamet, jer ih zaista nikad nisam shvaćala kao dopusnicu za egocentrično jebavanje s kim stignem bez ikakve moralne ili materijalne odgovornosti, ili kao objašnjenje svojih idolatrijskih zacopavanja u ovog ili onog, stvarnog ili izmišljenog, niti kao ispričnicu za izbjegavanje građanskih odgovornosti i dužnosti tipa zarađivanja za vlastite gušte.

U Strahu od slobode sam prepoznala vlastite slabosti, vlastitu sklonost puštanja mozga na pašu i odgovornosti u zrak, poput zmaja, uz držanje uzice koja se zove autoritet skupine, roditeljska/odgojna figure ili politička ideologija. Pa sam se potrudila prerasti je. I nije mi bilo lako, i još uvijek me ponekad privuče. Umijeće ljubavi mi se više svidjelo naslovom nego tekstom, iako da, i ja ljubav smatram kreativnim procesom između ljudi više nego sado-mazo ovisnošću ili idolatrijskim dopingom, na koje također nisam oduvijek imuna, a recidiv je uvijek moguć; međutim, meni je to nekak ljepše iščitati iz D.H. Lawrenceovih djela, npr. Duge ili Sinova i ljubavnika... I njemu je reputaciju narušila populistička površnost, fascinirana skandalom oko ono malo seksa u Ljubavniku Lady Chatterley, a ta površnost populusa uopće ne kuži da skandal i nije bio zbog seksa, nego zbog seksa između pripadnika disparatnih društvenih staleža. Ah!

Žao mi je što danas nemam volje sve ovo fino razraditi, bez obzira što površnjaci koji su Fromma ili Lawrencea jednom "pročitali" nikad neće ni shvatiti, ni prihvatiti neku drugačiju, temeljitiju interpretaciju... Žao mi je zbog mene, jer bi se na njih valjalo vratiti. Možda baš sad, kad preslagujem i pretumbavam, odbacujem i pohranjujem silne naplavine svojih automatizama, shvaćanja koja su se ugnijezdila u zakucima mojih svijesti i odande ne daju mjesta ničem novom ili drugačijem, a gnusno su prekriveni debelim prašinčugama, ali hebga... Ako je zaista potrebno, doći će na red.

Kao i ovo pospremanje danas. Jer sam se zaželjela spremanja. Jer je za mene. I jer mi je lijepo kad pronađem nešto lijepo što sam zaboravila, ili nečem starom otkrijem novu svrhu, ili se jednostavno riješim viškova. Dobro je to. Veseli, kad prođe.

bokić:) Od Froma mijedino vrijedi "Anatomija ljudske destruktivnosti"..za mene je on i dalje autor prispodobljen mentalitetu kućanica ...:P ( moram priznat da tvoj razvoj ide isto u tom smjeru, nemoj se ljutit zato, ti znaš da te volim čitati)

Prije ili kasnije, čovjek se vraća jednostavnijim stvarima, koje ga vesele...:)